Zdravo starenje uz osmijeh na licu

Ešref Slatina je korisnik Centra za zdravo starenje u Općini Novo Sarajevo od 2016. godine i ističe da je tu našao „neki svoj mir“. Preporučuje Centar svima jer smatra da tako mogu pronaći sebe. „Obišao sam prostorije, tu su bili drugi ljudi koji su dolazili u Centar i svidjelo mi se. Družim se tu već nekih sedam, osam godina, lijepo mi je“, kazao je Ešref.

Prema njegovim riječima, ljudi u Centru su otvoreni i žele pomoći u svakom pogledu, tako da je stekao nove prijatelje i prijateljice. „Ovdje ko hoće može da nađe sebe u svakom pogledu. Imamo široke mogućnosti, od informatike, jezika, šaha, karata, biblioteke. U Centru sam se upoznao s informatikom zbog svoje lične potrebe, da mogu da komuniciram s ljudima putem društvenih mreža, to mi je bilo veoma bitno. Centar nam daje mogućnost i da posjećujemo pozorište“, nabrojio je Slatina neke od aktivnosti Centra.

Vjerske blagdane i rođendane proslavljaju zajedno. Ešref navodi da to ne mogu naći kući. Ima dvoje djece i četvero unučadi, a bez supruge je ostao godinu dana prije nego što će postati korisnik Centra. „Kad sam u sobi sam, ta samoća me ubija, ne mogu da djeca to razumiju, jer je to teško. Centar je jedna predivna stvar za ovu populaciju“, kazao je Ešref.

Poboljšanje zdravlja i blagostanja

Prema Populacijskom fondu Ujedinjenih naroda (UNFPA), udio starijih osoba u BiH će do 2050. godine doseći otprilike 37 posto ukupnog stanovništva kao posljedica niske stope fertiliteta i emigracije kvalificiranih mladih osoba. UNFPA je skupa s Partnerstvom za javno zdravlje i istraživačima s Javnog sveučilišta u Londonu (UCL) ustanovio da centri za zdravo starenje predstavljaju „ekonomičan način organiziranja aktivnosti i pružanja podrške čime se poboljšava zdravlje i blagostanje osoba starije životne dobi te stoga i povećava broj godina u kojima će živjeti zdrav život“.

Edina Bašić, menadžerica Centra za zdravo starenje, pojasnila je da je ideja za osnivanje Centra za zdravo starenje Novo Sarajevo potekla od udruženja Partnerstvo za javno zdravlje koje je ujedno i krovno udruženje Centra. Podsjetila je da su centri još uvijek samo projekt. 

Centar za zdravo starenje postoji 12 godina, a kako se pokazao dobrim primjerom, na osnovu njega se otvorilo 17 novih centara, kako u Sarajevu tako i diljem Bosne i Hercegovine, ali i preko granica. Centar objedinjuje četiri vrste aktivnosti: rekreativni, kreativni, zabavni i edukativni program i nije gerijatrijski centar, što često ljudi pretpostave.

Rekreativni program obuhvaća preventivnu i korektivnu gimnastiku koja se svakodnevno održava u centru u šest grupa. Osobe koje svakodnevno rade ove vježbe, prema Bašić, a kako to pokazuju istraživanja, znatno poboljšavaju svoju pokretljivost. „Velika je satisfakcija da vam dođe jedan korisnik i kaže da bolje ustaje, bolje se kreće, pokretniji je i fleksibilniji“, kazala je Bašić. 

Istakla je da je imaju i stolni tenis, početni i napredni nivo, i ono što je zanimljivo da najstariji članovi pohađaju naprednu grupu. Jedan od njih ima 93 godine, a drugi član koji ima 90 godina osvojio je prošle godine prvo mjesto na veleslalomu na Jahorini u skijanju. Centar za zdravo starenje, prema Bašić, ima preko 25 aktivnosti.

Korisno, zabavno i edukativno

U Centru kroz koji dnevno prođe oko 80  korisnika, obavljaju se vježbe u pet grupa. Sa simboličnom mjesečnom članarinom od pet konvertibilnih maraka korisnici mogu, uz spomenute aktivnosti, uživati i u kreativnom programu koji obuhvaća razne kreativne radionice dekupaža, rada na alu foliji, slikanja, kiparstva, dok kod edukativnih radionica korisnici Centra pohađaju tečajeve engleskog i njemačkog jezika, te obilježavaju međunarodne dane kroz razna predavanja studenata ili stručnjaka. Zabavni program obuhvaća rad dva zbora, „Zlatna jesen“ i „Sevdalije“ koji ne nastupaju samo u ovom Centru, već i po drugim centrima i općinama.

Rad Centra obuhvaća i pružanje prilike studentima za volontiranje. Osim toga, Centar njeguje važnost međugeneracijske suradnje kroz organizirana druženja s vrtićima, školama, ali i drugim centrima. Bašić je kazala da imaju vrlo često neke godišnjice, idu u posjete, imaju generacijske posjete i obilježavanja, a ono što je lijepo je da znaju posjetiti gerijatrijske domove. 

„Starije osobe imaju neku empatiju prema mlađima, a dosta mlađih uče od starijih, onda im izmame osmijeh na lice“, navela je Bašić, ističući da su članovi prepoznali koliko su centri bitni, pa preporučuju svojim prijateljima da se učlane, a što je važno, kako se ne bi zatvarali u svoje domove i da znaju da odlaskom u penziju ne završavaju svoj život i da nastave svoje aktivnosti i druže se. 

Članovi se druže i mimo Centra i idu na kave i brinu jedni o drugima, što im je, kako opisuje Bašić, posebno drago. 

Većina starijih osoba na margini

Bosna i Hercegovina je potpisnica Madridskog međunarodnog plana akcije o starenju s ciljem osiguranja dostojanstvene i sigurne starosti na principima ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i revidirane Europske socijalne povelje u kojoj se ističe priznanje i poštivanje prava starijih osoba na dostojan život i neovisnost te na njihovo sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu.

Profesorica Sanela Bašić na Odsjeku za socijalni rad Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu navela je da, premda je BiH bila dužna raditi na implementaciji međunarodnih i europskih politike prema starijim osobama, „u našem osiromašenom i zapuštenom društvu, društvu destruiranih vrijednosti i uništenih institucija, starije osobe su – kao i većina stanovništva – na margini“.

„Osnovni izvori prava starijih osoba, sadržani u zakonima o penzijsko-invalidskom osiguranju, zakonima o socijalnoj zaštiti, zakonima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju (pravo na zdravlje i pristup zdravstvenim uslugama), te vrlo limitirano u porodičnom zakonodavstvu, zapravo su rascjepkani u okviru entiteta, distrikta i kantona, uz nepostojanje integrirane politike spram starijih osoba u čijem fokusu bi bilo osiguranje kvalitetnijeg života na ekonomskom, zdravstvenom, socijalnom, kulturnom nivou“, navela je profesorica Bašić. 

Prema njenim riječima, društvena zaštita starijih osoba koja se u BiH ostvaruje unutar nekoliko međusobno slabo povezanih i nedovoljno koordiniranih sistema predstavlja plodno tlo da se u tako kreiranom međusektorskom vakuumu prava starijih osoba u dobroj mjeri zanemaruju i ignoriraju.

Prema profesorici Bašić, neki od izazova s kojima se susreću osobe starije životne dobi u BiH su niske mirovine koje imaju za posljedicu nizak životni standard, nezadovoljene zdravstvene usluge, posebice za ruralno stanovništvo, nepostojanje alternativne (svakodnevne) brige o starijim osobama te “ageizam” ili “dobizam” koji se odnosi na ukorijenjene stereotipe i predrasude o starosti i starijim osobama. 

Kako pojašnjava profesorica, ključni izazov u starijoj životnoj dobi je uspješno razriješiti krizu „integriteta versus očaja“, na način da se prihvati vlastiti život, takav kakav je bio, kao i vlastita odgovornost za život koji smo vodili. 

„Ovo prihvaćanje svojega maloga mjesta u poretku stvari Erickson naziva ʻego integracijomʼ“, navela je profesorica, dodajući da bi se u kolektivnom smislu ovo moglo nazvati ʻmudrošćuʼ, kvalitetom koji nerijetko povezujemo sa starošću. 

Neophodni Centri i u ruralnim sredinama

Da bi se uspješno savladavao ovaj (posljednji) razvojni izazov, uz adaptaciju same starije osobe nužno je i prilagođavanje obiteljskog i društvenog sistema. Kada se to ne događa, odnosno kada širi društveni sistem nije responzivan, nego naprotiv ograničava, isključuje i diskriminira, profesorica ističe da je za očekivati da će posljedice po osobe starije životne dobi u domeni mentalnog zdravlja biti negativne. 

Dva klinička oboljenja koja su česta kod starijih osoba su depresija i demencija, međutim, profesorica Bašić izdvaja usamljenost koja „može voditi u ozbiljne poteškoće u sferi mentalnog zdravlja starijih osoba“. 

Iako centre za zdravo starenje prof. Bašić vidi kao važan resurs društvene podrške i uključivanja u zajednici jer se njihove aktivnosti fokusiraju na tri važna aspekta života: zdravlje, neovisnost i produktivnost, smatra da oni trebaju biti dostupni i u ruralnim sredinama jer su tu osobe ovisne o obiteljskim mogućnostima i podršci. 

„Aktivno starenje se definira kao „proces optimizacije mogućnosti za zdravlje, participaciju i sigurnost kako bi se pojačala kvaliteta života kako ljudi stare“. Iz perspektive aktivnog starenja, ključan je naglasak dakle na riječi „aktivno“, što podrazumijeva kontinuiranu participaciju u društvenim, ekonomskim, kulturnim, spiritualnim i građanskim pitanjima, a ne samo sposobnost fizičke aktivnosti ili participaciju na tržištu rada“, kazala je profesorica Bašić.

Socijalna zaštita starijih osoba u BiH obuhvaća novčanu naknadu, subvencije, socijalne usluge te institucionalnu i izvaninstitucionalnu brigu. 

„Ono što je deficitarno u postojećem sistemu socijalne zaštite starijih osoba jeste nerazvijen sistem socijalnih usluga u zajednici. Za iniciranje društvene promjene i stvaranje pretpostavki za ljudski, dostojanstven i uključiv život starijih osoba u ovom društvu nužna je promjena dosadašnje paradigme u kontekstu odnosa i odgovornosti javnih institucija za dosljednu i sistematičnu implementaciju usvojenih politika, na svim razinama“, navela je profesorica Bašić.. 

Starije osobe treba tretirati kao punopravne građane koji, prema profesorici, imaju „kapacitet da odluče o onome što njima život čini smislenim, da biraju aktivnosti koje smatraju lično dobrim, kvalitetnim, da postupaju onako kako smatraju da trebaju, autonomno, u skladu sa motom „ništa o nama, bez nas!“.