Engleski pjesnik i državni službenik, John Milton, je rekao o slobodi govora: „Jer ova je sloboda najvažnija stvar koja čini našu sreću ili nevolju, naš uspjeh ili neuspjeh, našu čast ili sramotu.“ Ova izjava ostaje jedna od najmoćnijih izjava na ovu temu jer prepoznaje temeljnu istinu o ljudskoj prirodi: mi, kao vrsta, prirodno težimo slobodi. Čovjek je biće kojem su granice i okviri nametnuti. Naučeni smo modusima ponašanja i zajedno s njima funkcionišemo kroz život. Unutar svih sloboda je sloboda govora. U modernom svijetu gdje se propagira fluentan diskurs često dolazi i do prikrivenih cenzura ili sadržaja koji je smjerno prikriven.
Kroz najraniju historiju su se oblikovali zakoni o slobodama, u periodu antike, riječi su imali oni koji su imali moć, a situacija se nije znatno mijenjala do Srednjeg vijeka. Neposredno nakon toga u Srednjem vijeku je glavnu riječ o javnom diskursu vodila crkva. Historija pokazuje da prve riječi o slobodama dolaze s periodom humanizma i renesanse, odnosno da se razvija misao i ideja o slobodama. Književnost iz tog perioda pokazuje da se počinje jasnije i otvorenije govoriti. Od perioda renesanse do modernog doba cenzuru su modelirali feudalci, moćnici, odnosno bogati ljudi. Kroz vrijeme nije se mnogo mijenjalo jer i danas javnu sferu govora, modeliraju moćnici i sistem u kojima govornik djeluje.
Razgovarali smo s komunikologinjom i sociologom o cenzuri u savremenom svijetu.
Cenzura u savremenom svijetu
Razumijevanje savremenih oblika cenzure, prema Amini Vatreš, asistentici na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, zahtjeva analizu kompleksnih i višedimenzionalnih obilježja informacijskog prostora, uključujući ulogu tehnologije, društvenih medija, političkih i ekonomskih pritisaka, ali i (ne)postojanje individualne i društvene odgovornosti medijskih profesionalaca i drugih kreatora medijskog sadržaja.
„Ona [op.a. cenzura] nerijetko djeluje posve latentno i implicitno, čime postavlja nove i kompleksnije izazove pred očuvanje slobode izražavanja, nezavisnosti medijskog djelovanja i održavanja medijske uloge psa čuvara“, kazala je Vatreš.
Na mjesto konvencionalnog shvaćenog koncepta cenzure kao metode eksplicitnog blokiranja određenog sadržaja iz jednog ili više centara, komunikologinja Vatreš je pojasnila da recentni teoretičari komunikacija označavaju sintagmom “cenzura kroz buku”. Navedeni fenomen je usko povezan s information overload-om, jednom od ključnih odrednica recentnog informacijsko-komunikacijskog ekosistema.
Vatreš je stava da se cenzurom zamagljuje razlika između izvještavanja zasnovanog na činjenicama i potpuno fabrikovanih informacija što dovodi do svojevrsnog gušenja istine u moru laži i pojave mnoštva fragmentiranih, dekontekstualiziranih i subjektivnih istina. Na taj način, kako dodaje, brojnost medija stvara iluziju pluraliteta mišljenja što je posebno evidentno u domenu društvenih medija.
Sloboda govora, prema sociologu Vladimiru Vasiću, jedno je od temeljnih savremenih demokratskih principa i ideologija. Međutim, dodaje da se mora praviti jasna razlika između slobode i anarhije.
„Opasna je činjenica da određeni mediji kao ʻprozor u svijetʼ zbog političke uređivačke politike guše slobodu govora umjesto da na tome temelje svoj rad što im u osnovi nalažu etički i naučni principi bitisanja“, dodao je Vasić.
„Često pod slobodu govora podvodimo sve ono što bi moglo po svojoj formi poprimiti oblike patološkog. S tim u vezi, podvlačim, sloboda govora prestaje onog momenta kada narativ koji se pokušava ukalupiti u slobodu govora narušava integritet drugog čovjeka ili neke druge vrijednosti“, kazao je Vasić.
Cenzura danas je nešto suptilnija, blago se razlikuje od tradicionalnog i ima svoje prikrivene moduse.
Vasić nastavlja objašnjavajući ulogu mentaliteta stada: „Pojedinci pokušavaju nametnuti takav vid javnog djelovanja u okvirima cenzure – svako ko misli suprotno od mene protiv je mene – što se u nauci jasno zna kako se zove. Cenzura se u njihovom slučaju odnosi na transparentnost rada i načina raspolaganja javnim sredstvima“, kazao je Vasić.
Autocenzura u kulturi straha
Danas često istina i slobodan izraz imaju cijenu društvene sankcije. Unazad nekoliko godina, svi smo svjedoci kako većina bira tiši režim odbrane. Veliki broj mladih ignoriše ili prihvata generacijske tabue koji su srodni našem vremenu. Povedeni utjecajem društvenih mreža biraju autocenzuru.
Vatreš navodi da u kontekstu slobode izražavanja treba spomenuti i autocenzuru kao svjesni način izbjegavanja iznošenja ideja, stajališta i kritičkog osvrta na društveno-političku stvarnost iz straha od negativnih reperkusija koje bi mogle nastati kao rezultat izvještavanja/iznošenja mišljenja. U okviru online sfere i pitanje cenzure zadobiva nove dimenzije.
Prema riječima Vatreš, zastupa se teza da je riječ o manifestaciji savremenog oblika cenzure koji suštinski postiže iste krajnje ciljeve kao i tradicionalna cenzura.
„Ovo je dodatno usložnjeno činjenicom da je u preobilju informacija, parcijalnih informacija i lažnih vijesti teško napraviti jasnu distinkciju između faktografije i fikcije, dok istovremeno ne bivamo u potpunosti svjesni suštinske promjene u načinu kontrole informacija“, kazala je Vatreš.
Referirajući se na naše društvo, sociolog Vasić je kazao: „Dobro je dok se ne puca! Tom sentencom prikrivaju svoju pasivnost i njihovu nesposobnost. Njihovu – mislim na sve one koji su nas naveli na razmišljanje da je vrhunac komoditeta – dobro je dok se ne puca – i ne samo to – oni su nam stvorili takve uvjete života. Dokle god šutimo – biće nam gore jer – dok šutimo – za bolje nismo“.
„Dobro je dok se ne puca“
Ako ljudi žele postati aktivni potrošači informacija, pitamo se trebamo li filtrirati ono što vidimo. Vasić odgovara potvrdno.
„Smatram da je filtracija javno dostupnog sadržaja dobra, ali je neophodno da svi imamo mentalne filtere u glavi koji rade po principu – želim, ne želim! Važno je da naučimo čitati vijesti i primiti informaciju jer nije sve istina što pišu novine i što se kaže na televiziji“, kazao je Vasić.
Cenzura koja narušava slobodu i sloboda koja atakuje na tuđi integritet, prema Vasiću, dva su brata od istih roditelja – loših.
Kroz razgovor s Aminom Vatreš i Vladimirom Vasićem, upoznali smo se s osnovnim načelima cenzure, njenim utjecajem na masu i pojedinca. Kao dio tog svijeta, vrijeme je da naučimo kako ga pretvoriti u sigurnu zajednicu koja stimulativno i kvalitetno funkcionira.
