Dalibor Tanić: Ako me vidite samo kao Roma, to je vaš hendikep

Mark Denić iz Viteza (3 godine). Ova fotografija je dio projekta ‘Na Marginama’ kojeg realizuje Centar za postkonfliktna istraživanja sa ciljem borbe protiv stereotipa prema Romskoj populaciji u BiH. (Foto: Armin Durgut)

Ovo je trebala biti priča o nacionalnim manjinama, a prerasla je u manjkavost riječi pred veličinom čovjeka koji ne dozvoljava da se određuje prema tome šta je, već ko je on prema svim važnim parametrima, a koji nacionalnu pripadnost ne mjere.

Dalibor Tanić, urednik Romskog Portala UDAR, svoju nacionalnu pripadnost ne doživljava kao olakšavajuću, ali ni otežavajuću okolnost, jer u prvi plan stavlja svoj profesionalni identitet. Zato je on kako ističe prije svega novinar, aktivista, urednik, dok svoj nacionalni identitet stavlja negdje ispod svega toga. Radio je i živio jedno vrijeme u Srbiji, gdje su kako ističe na snazi kvalitetnija i naprednija zakonska rješenja, zbog jednostavnijeg državnog aparata u odnosu na BiH. Osim toga, Srbija je napravila veliki korak u pregovorima sa EU, pa se u skladu s tim, mora raditi, između ostalog, i na poboljšanju odnosa prema manjinama.

Dešavalo se da ga neki urednici smatraju Romom-novinarom, a samim tim ga i usmjere na takve teme, ali to nije smatrao svojim problemom, već njihovim hendikepom.

“Svako ima priliku da nešto vrijedno uradi sa sobom. Ja sam se trudio da budem profesionalac i uspio sam”, kaže Tanić.

Dalibor Tanić na dodjeli EU nagrade za istraživačko novinarstvo (Izvor: mediaobservatory.net)

Priču o položaju Roma u BiH počinje stavom kako ne bi volio da se oni posmatraju u odvojenim okolnostima, jer zajedničko svim građanima naše države jesu problemi, što je sasvim normalno u zemlji koja prolazi tranziciju. Ipak, neminovno se osvrnuti na to da Romi imaju daleko manje ili gotovo nikakve prilike u društvu.

“Danas, ako niste član neke partije, teško ćete doći do nekog posla u državnoj službi, bez obzira na kvalifikacije. E sada, zamislite u kakvom su položaju Romi, kada govorimo o ovakvim pojavama, kao što su nepotizam, korupcija, društvo gdje su poremećeni sistemi vrijednosti”, navodi Tanić.

Svjesni moći medija, koji kreiraju javno mjenje zapitali smo se koji uticaj oni zaista i imaju kada su u pitanju izgradnja mišljenja i stavova prosječnih građana.

Među fotografijama neimaštine, ruba egzistencije i prljave svakodnevice koja Rome stavlja u nezavidan položaj, neminovo se dovodi u pitanje kako takvi sadržaji utiču na konzumente medijskih sadržaja.

“Ono što vidite i čujete na dnevniku u pola 8, to ćete uzeti kao vrijednost i na onovu toga stvoriti sopstveni sud o nekome, ili nečemu. Ne treba puno govoriti na koji se način Romi prikazuju u medijima. O čemu god pozitivnom da izvještavate, ako se u vašem prilogu od 100 sekundi, nađe insert od 10 sekundi blatnjave mahale, prljave djece, prosjačenja, ostalih 90 sekundi gdje govorite o recimo velikom uspjehu romskih studenata, ili studentica, biće potpuno izbrisano. Prosječan gledalac će upamtiti samo onih 10 sekundi i još jednom “nahraniti” svoje predrasude o Romima“, naglašava Tanić.

Kako bi se takvo stanje promijenilo, potrebna je promjena politike javnih servisa, kao i uvođenje redovnih programa na romskom jeziku, dodaje on.

Bosanskohercegovačko društvo uprkos brojnim promjenama, raseljavanjima i poteškoćama sa kojima se decenijama suočavalo i suočava sve više čini se postaje društvo hladnih, ograđenih i osuđujućih građana ka drugima i drugačijima.

Kao osnovnik uzrok toga naš sagovornik navodi neinformisanost i nepoznavanje drugih i drugačijih.

“Iz toga nastaju stereotipi, a dalje predrasude. S druge strane, postali smo potpuno indolentni prema svemu. Neću da generalizujem, ali imali smo priliku da vidimo po komentarima i generalno kako su se ljudi odnosili prema migrantima u Sarajevu. Ljudi su u njima vidjeli teroriste, lopove, a ne izbjeglice kakve su i sami bili re 20-ak godina”, kaže naš sagovornik.

Presuda Sejdić-Finci napravila je da granica neravnopravnosti postane mnogo vidljivija, mišljenja je Tanić, jer presuda i dalje nije provedena, uprkos tome što je donesena od strane institucija, čiji su zakoni iznad domaćih. On dodaje i kako je samo provođenje iste političko, te se neće sprovesti sve do trenutka dok to neko sa strane ne bude uradio.

Uprkos trenutnim uslovima i stanju u kojem živimo i čiji smo svjedoci u BiH, ali i sve većem broju ljudi koji se odlučuju na odlazak, Dalibor Tanić to ne želi učiniti. Svoja prava ostvaruje svakodnevno, hvatajući se u koštac sa svim izazovima koje život donosi, tvrdi on.

Na romskom portalu “UDAR”, svakodnevno radi na tome da bude kvalitetniji, tražeći nove teme sa saradnicama. Promovišući živote Roma i Romkinja, tražeći i osvjetljavajući pozitivne priče, definitivno uspjeva u tome da sliku o ovoj nacionalnoj manjini učini upečatljivijom od većine medijskih sadržaja.

Za kraj dodaje kako BiH može biti društvo ravnopravnih, ali sve dok je to političko pitanje, imaćemo situaciju kao što je neprovođenje presude Sejdić-Finci.

“Da podsjetim, nije ovo jedina presuda Evropskog suda za ljudska prava, što nam govori da trenutno nismo društvo ravnopravnih”, zaključio je Tanić.

A o tome hoćemo li ikada biti, najbolje je procijeniti na osnovu vaših 10 sekundi zapažanja medijskih sadržaja. Je li to ono što se dešava ili ono što vam nude? Jeste li spremni suočiti se sa svakodnevnicom i tražiti više od 10 sekundi predrasuda medijske propagande?

Sara Velaga

Sara Velaga je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Jajca. 2015. godine Sara je nagrađena drugim mjestom u okviru omladinskog takmičenja “Srđan Aleksić” organizovanog od strane Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI).

Vezani članci

(Ne)kultura življenja
Uprkos skorašnjim poboljšanjima situacije otpad i dalje predstavlja veliki problem u dijelovima Visokog. Istražuje Lejla Bećar.
Amna, čuvarica prošlosti i vizionar budućnosti
U ljeto 2003. godine na košarkaškom terenu upoznala sam Alisu, djevojku koja je bila najbolji playmaker u ekipi XXL Basketa, a kojoj sam se ja tek bila priključila. Već prilikom prvog zajedničkog treninga shvatile smo da živimo u istom naselju. Kako su zajednički treninzi bili česti, postale smo bliske prijateljice. Alisa se s porodicom doselila …

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu