Mlada Konjičanka obara svjetske rekorde u podizanju tegova

Kao najveći uspjeh u powerlifting-u izdvojila je WUAP svjetsko prvenstvo na kojem je oborila svjetski rekord u čučnju (165 kilograma) u kategoriji do 52 kilograma, te osvojeno prvo mjesto u kategoriji do 52 kilograma i apsolutnu pobjedu u OPEN kategoriji.

Svako takmičenje za nju ima svoju vrijednost, ‘težinu’ i posebno mjesto u njenom srcu. Pored upisanog rekorda i zlatnih medalja, poznanstva sa ljudima iz ovoga sporta su također jedan od uspjeha i razlog zbog kojih se raduje powerlifting susretima.

„Činjenica je da powerlifting još uvijek nije prepoznat kao popularan sport te kao nešto o čemu ljudi imaju previše znanja, kao naprimjer o fudbalu, košarci i sličnim sportovima. Meni se mnogo puta dešavalo da nakon što kažem da se bavim powerliftingom odmah uslijedi pitanje ‘A šta je to?'“, objasnila je Alebić.

Ipak, s obzirom na to da je sport sada njen životni stil, a konkretno ovaj sport jedna od najvećih ljubavi, rado i sa strpljenjem ljudima kaže više o tome.

„Ako želimo da ovaj sport postane poznatiji i popularniji u BiH, upravo se mi, mladi ljudi, možemo angažirati i kao ambasadori naše zemlje za sport odlaziti na takmičenja gdje ćemo drugim zemljama Evrope i svijeta pokazati naše talente i snagu“, kazala je Alebić.

Sigurno da je više muškaraca u ovome sportu, tvrdi ona, ali u zadnjih nekoliko godina se povećao broj žena, što joj posebno pričinjava sreću.

„Ta stigma da je samo muški spol jak i sposoban za ovaj sport je sada, bar ja tako mislim, daleko iza nas. Muške kolege su sjajna podrška na takmičenjima, svi navijamo jedni za druge, a žene rado uvode u svoj svakodnevni trening i trening snage, čemu je meni kao trenerici zadovoljstvo svjedočiti“, istakla je Alebić.

Ona više od četiri godine ne može zamisliti svoj dan bez teretane, a powerlifting takmičenja su počela prije dvije godine, kada se na nagovor dečka, prijatelja i poznanika odlučila okušati na jednom od PL takmičenja.

„Odmah sam se ‘bacila u vatru’ i izašla na svjetsko prvenstvo u Austriji, gdje sam tada osvojila peto mjesto. Međutim, slijedio je ‘popravni’ i silno sam htjela poboljšati plasman, upisati svoje ime na neki rekord i to sam i učinila u septembru u Češkoj“, kazala je Alebić.

Smatra da se svaka zamisao može pretvoriti u javu ukoliko se dovoljno trudimo i vjerujemo u sebe i svoje sposobnosti. „Ja pored vjere u sebe imam i sreću da sam okružena ljudima koji isto tako vjeruju u mene i jako sam zahvalna na tome“, dodala je.

Pripreme za takmičenja, kako je navela, znaju biti dosta teške i iscrpljujuće, a sastoje se od određenih faza koje mora preći. Momak joj je ujedno i trener i zajedno dolaze do zaključka kako bi poboljšali njene performanse.

„Tokom priprema veći je fokus na tri discipline i varijacije istih u kojima se takmičim u odnosu na ostale vježbe, a to su: bench press, mrtvo dizanje i čučanj“, pojasnila je ona, istaknuvši da postoje lakši, srednje i teški treninzi i svaki od njih ima svoje vrijeme posebno tokom priprema.

Za sada njeni personalni rekordi su 185 kg x 2 na čunju, 160 kg na mrtvom dizanju te 67.5 kg na bench pressu.

„Uskoro bih voljela čučnuti 200 kg, dok bih ostale discipline također voljela unaprijediti, koliko, to ćemo vidjeti“, navela je Alebić.

Navela je da genetika u njenom slučaju ima ogromnu ulogu jer je u prvim treninzima „čučnula 70 kilograma i to je u startu bilo iznad prosjeka“. Napominje da bez obzira na genetiku, „nema mjesta za zabušavanje“, te da neko vrjedniji može pametnije i ‘bolje trenirati’ i pobiti ovu tezu i pobijediti vas koje imate sjajnu genetiku“. Zbog toga, kako je kazala, važno je znati kako trenirate i kako na najbolji način da iskoristite i usmjerite tu dobru genetiku.

Na upit da li bi bavljenje ovim sportom, savjetovala i drugima, Alebić poručuje: „Ako misle da imaju ono što je potrebno za ovaj sport, ako se pronalaze u njemu, go for it! Vidimo se u teretani, a onda  možda i na takmičenjima, granice ne postoje“.