Kako je mladom Banjalučaninu službenik turske aviokompanije pomogao da se vrati kući

Robert Dacešin

Robert Dacešin nije mogao ni da sanja da će njegov povratak iz daleke Kube biti dramatičan. Da se vrati kući pomogao mu je uposlenik turske aviokompanije, a dolazak u prelijepu i egzotičnu Havanu nije ni izbliza nagovještavao probleme na koje će naići na svom putovanju.

Mladi Banjalučanin poznat je po pustolovinama i promociji Banja Luke širom svijeta, a kako kaže, putovanje na Kubu zbog pandemije korona virusa, bilo je najteže, ali i jedno od najljepših.

U Bosnu i Hercegovinu (BiH) je trebao da se vrati letom preko Moskve za Beograd, no aerodrom u glavnom gradu Srbije zbog pandemije je bio zatvoren, pa je njegov let potpuno otkazan.

„Avionska kompanija iz Srbije je poslala čarter let u Moskvu za svoje državljane i ja jedini od 40 ljudi nisam mogao putovati u Moskvu i vratiti se kući tim letom jer nisam imao srpski pasoš. To je bila jedna vrlo, vrlo ružna scena da svi ti ljudi ulaze u avion i idu svojim kućama, a ja jedini ostajem“, priča Robert.

Šokirao ga je nedostatak empatije u ljudima i kako oni često odluče da zanemare da smo svi ipak ljudi.

Robert kaže da ne shvaća ljude koji vide da je nekome potrebna pomoć i da mogu pomoći, a ipak okrenu glavu. „Ako na letu već ima mjesta, te ako znaš da mi je ovo jedina šansa da se vratim kući, zašto ne mogu da uđem samo zato što nam je jedan dokument različite boje, kad smo svi mi isti? Ili možda ipak nismo?”, pita se Robert.

Prisjeća se kako je u nevjerici gledao ljude iz grupe kako prolaze pasošku kontrolu i odlaze na let. Svi su otišli. Osim njega.

,,A bilo je mjesta na letu. Ovo je bez dileme jedan od najtežih trenutaka koji sam ikada doživio na putovanju. Strašan je taj osjećaj kad ostaneš sam. Kad vidiš da druge uopšte nije briga i kad oni koje smatraš tvojim, ipak nisu tvoji”,  dodaje on.

Robert ipak nije bio sam. Iako se situacija činila beznadežnom, svuda se nađu ljudi spremni pritrčati u pomoć. U Robertovom slučaju, bio je to radnik turske aviokompanije.

„Ono što me je spasilo je da mi je čovjek iz turske aviokompanije tada dao besplatno kartu iz Havane za Sarajevo. On je shvatio koliko je situacija ozbiljna i da je to jedini let koji mi je ostao. Ta karta košta preko 1.000 evra, a on mi ju je dao besplatno i rekao da on ne bi mogao da spava znajući da ja ne mogu svojoj kući, a on mi nije pomogao. To je jedna od najljepših stvari koju je za mene neko učinio u životu“, sjeća se Robert.

Dan leta novi problem

Ni dan kada je trebao letjeti nazad kući nije prošao bez teškoća. Policija je počela da tjera strance iz stanova domaćeg stanovništva iz straha od zaraze, a uskoro su došli da pretraže i kuću u kojoj je on boravio.

,,Niti jedan taksi nije htio da me odveze na aerodrom jer je svima bilo zabranjeno da voze strance. Tata od prijateljice morao je nekim okolnim putevima da me vozi sa čitavom porodicom u autu kako ne bi izgledalo sumnjivo. Svi restorani i mjesta za hranu bili su zatvoreni i već skoro 20 sati nisam ništa jeo. Jedva sam dočekao da konačno odem kući”, priča on.

Prvi slučaj korona virusa u Kubi, sjeća se Robert, bio je italijanski državljanin, što je pojačalo stigmu i netrpeljivost prema svim turistima.

„Na Kubi je bilo dosta panike i prije prvog slučaja. Posebna pažnja se obraćala na turiste jer je prvi zaraženi bio strani državljanin. Tek je pred sam moj polazak zaražen prvi Kubanac. To je također izazvalo dosta panike i uveden je policijski čas od 18 časova. Kuba je policijska država i na ulicama je puno policije u civilu koja je tjerala strance. Mnogi Kubanci su izbacivali strance iz svojih stanova i kuća jer su se bojali da imaju virus“, sjeća se Robert.

Kao još jedan problem u Kubi naveo je i nedostatak hrane. S obzirom da je u pitanju veoma zatvorena zemlja, njeni građani nemaju luksuz odlaska u supermarkete. Nakon što je uveden policijski čas, zatvoreni su i restorani i tržnice te hrana nije bila dostupna gotovo nigdje. Na sve to, nemogućnost odlaska kući mu je još teže pala.

Kako kaže, u takvim situacijama veoma je bitno da imate nekoga kome vjerujete i na koga se možete osloniti.

„Mnogo ljudi je ostalo bez smještaja i bukvalno su živjeli na aerodromima ili u ambasadama. Važno je obratiti se ambasadi. Svakako da je lakše ljudima koji su u državama koje su otvorenije i liberalnije, jer je meni u Kubi bilo jako teško“, ispričao je Robert.

Vjeruje da će i nakon pandemije korona virusa ljudi manje da putuju neko vrijeme.

„Putovanja su luksuz i mnogi ih sebi neće moći priuštiti zbog ekonomske krize koja je već uslijedila. Također i strah igra značajnu ulogu se svemu tome. Ja se nadam da će aviokompanije motivisati ljude da više putuju tako što će snižavati cijene“, zaključio je.

Andrea je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Banja Luke. Magistrirala je međunarodne odnose na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Zanima je volonterizam i međunarodna saradnja mladih.

Vezani članci

Studij o Rusiji, Euroaziji i Istočnoj Evropi u Velikoj Jabuci: Razgovor sa Alexanderom Cooleyem
,,Svjedoci smo da mnoge prakse i norme za ljudska prava bivaju napadnute širom svijeta. Snage nacionalizma i populizma se mogu vidjeti naročito u našem regionu. Postoji percepcija da Sjedinjene Američke Države više nisu angažovan nadzornik ljudskih prava kao što je to nekada bilo.”, navodi Cooley.
Razmišljanja o Maršu mira
U jutro 7. jula Srebrenica je bila kao grad duhova. Ranije tog jutra sam krenula iz Sarajeva sa grupom studenata sa Univerziteta u Denveru. Pripremali smo se da učestvujemo u Maršu mira, godišnjem mirovnom maršu koji se obilježava u sjećanje na genocid u Srebrenici.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu