U Bosni i Hercegovini (BiH) još uvijek nije u potpunosti prepoznat potencijal adekvatnije zaštite domaćih proizvoda iako postoji duga tradicija poljoprivredne i druge proizvodnje kao i širok spektar proizvodnje hrane.
Adekvatnija zaštita bi omogućila kvalitetnije plasiranje i bolju prepoznatljivost na tržištu putem oznake geografskog porijekla, gdje se određeni kvalitet, reputacija ili druge karakteristike robe pripisuju porijeklu.
U Agenciji za sigurnost hrane BiH registrovano je 20 proizvoda sa zaštitom porijekla, ali ne postoji online registar Instituta za intelektualno vlasništvo BiH koji bi sadržavao broj zaštićenih proizvoda. Ne postoje ni istraživanja o svijesti građana o oznakama geografskog porijekla.
Advokat Harun Lozo koji u doktorskoj disertaciji istražuje i prepoznatljivost oznake geografskog porijekla kod potrošača u BiH, naveo je da je do sada samo vidio da „Livanjski sir taj koji se označava simbolom geografskog porijekla“.
Krajem prošle godine, Livanjski sir je ispunio sve kriterije zakonodavstva Europske unije o sustavima kvaliteta za poljoprivredne i prehrambene proizvode, te je kao prvi proizvod iz Bosne i Hercegovine posredstvom Agencije za sigurnost hrane BiH upisan u Registar oznaka geografskog porijekla Europske unije.
Dok Livanjski jeste sir u Registru Europske unije, kako dobiti oznaku geografskog porijekla u BiH još uvijek nije detaljno razjašnjeno iako postoje i Zakon i Pravilnici, te usklađenost s legislativom EU, a još uvijek imamo i sukob nadležnosti.
Kako do oznake geografskog porijekla
Bosna i Hercegovina je 2010. godine usvojila Zakon o zaštiti geografskog porijekla, a nadležnost za postupak zaštite imena porijekla i geografske oznake je u nadležnosti Instituta za intelektualno vlasništvo BiH. Iste godine, Vijeće ministara je usvojilo Pravilnik o sistemu kvaliteta provedbenih akata kojim se regulišu propisi o certificiranju kvaliteta prehrambenih proizvoda.
Lozo navodi da se Pravilnik nije provodio, a da je po Zakonu o zaštiti oznaka geografskog porijekla u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH registrovano oko 15 oznaka za poljoprivredne, prehrambene, industrijske, zanatske proizvode i proizvode domaće radinosti.
Osam godina kasnije, Vijeće ministara je na prijedlog Agencije za sigurnost hrane BiH donijelo Pravilnik o sistemima kvaliteta za prehrambene proizvode. Cilj tog Pravilnika je, između ostalog, da osigura „poštenu tržišnu konkurenciju za proizvođače prehrambenih proizvoda s karakteristikama i obilježjima proizvoda s dodatom vrijednosti“, ali i dostupnost pouzdanih informacija potrošačima vezano za takve proizvode.
Ovaj Pravilnik, prema riječima Loze, usklađen je s legislativom Europske unije, i reguliše istu materiju kao i Zakon o zaštiti oznake geografskog porijekla, ali sa razlikom da nadležnost za registraciju se pripisuje Agenciji za sigurnost hrane BiH, i odnosi se samo na poljoprivredne i prehrambene proizvode.
Postavlja se pitanje gdje je bolje registrovati proizvode, a Lozo smatra da je to pitanje pravne interpretacije. Pojašnjava da je nadležnost Instituta za intelektualno vlasništvo BiH regulisana i utemeljena u Zakonu, dok je nadležnost Agencije za sigurnost hrane BiH propisana Pravilnikom.
„Pravilnik je akt manje pravne snage u odnosu na Zakon. Dakle, mi ovdje imamo sukob zakonskih nadležnosti jer Pravilnik iz 2018. godine se temelji na Zakonu o hrani, a Zakon o hrani ne kaže da će Agencija za sigurnost hrane BiH biti nadležna“, kazao je Lozo, dodajući da „ako se gleda zakonski onda bi registracija pri Institutu bila pravno validna, dok bi registraciju pri Agenciji, u najmanju ruku, bila upitna“.
Također, Lozo kao jedan od nedostataka Pravilnika navodi nepostojanje sudske zaštite, koja u Zakonu postoji, postoje carinske mjere, prekršajne i privremene mjere, mjere osiguranja i sve ono što je bitno kada se desi povreda.
„Proizvođači Pravilnikom nisu zaštićeni“, tvrdi Lozo.
U Institutu za intelektualno vlasništvo BiH nismo dobili informaciju u vezi s proizvodima geografskog porijekla BiH, a ne postoji ni javni registar koji bi sadržavao te proizvode sa njihovim specifikacijama. Na njihovoj službenoj web stranici su dostupne opće informacije o oznaci geografskog porijekla i postupku zaštite, zajedno sa obrascem za geografsku oznaku.
Za razliku od Instituta, Agencija na svojoj zvaničnoj web stranici sadrži javan i transparentan spisak registrovanih proizvoda (trenutno 20 proizvoda), vodič za dobijanje oznaka geografskog porijekla, ali i brojne aktivnosti povodom ove teme poput knjige „Tradicionalni prehrambeni proizvodi Bosne i Hercegovine i potencijal geografskih oznaka“ iz 2022. godine.
Lozo smatra da se aktivnosti i djelovanje ove dvije državne institucije povodom oznake geografskog porijekla dešava jedan paradoks na način da Institut za intelektualno vlasništvo BiH sa nadležnošću propisanom Zakonom je pasivan i po pitanju zaštite geografskog porijekla ne radi gotovo ništa, odnosno sve aktivnosti im se svode na izdavanje rješenja na osnovu zahtjeva.
S druge strane, registracije pred Agencijom za sigurnost hrane BiH, su iznenađujuće jer su sve informacije dostupne online, sa interaktivnim mapama, tako da se brzo i lahko može pristupiti specifikaciji bilo kojeg proizvoda, a što je sve onako kako bi trebalo biti po legislativi EU.
Ističući potencijal proizvoda u Bosni i Hercegovini, Lozo naglašava da je rijetko poznata stvar mogućnost obraćanja Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva koji odobravaju poticaj čime subvencioniraju troškove postupka registracije što znatno olakšava proizvođačima da definišu specifikaciju proizvoda.
Usklađenost BiH i europskog zakonodavstva
Livanjski sir je postao proizvod sa prestižnom zaštićenom geografskom oznakom EU, pridruživši se tako listi od preko tri hiljade proizvoda čiji su kvalitet i tradicija zaštićeni registrom EU za geografske oznake za poljoprivredno – prehrambene proizvode.
Livanjski sir je u Bosni i Hercegovini registrovan samo kod Agencije za sigurnost hrane BiH, te se postavlja na koji način EU gleda problematiku sukoba nadležnosti dvije državne institucije povodom registracije proizvoda.
Lozo navodi da kada su u pitanju države koje nisu članice Europske unije poput BiH, registracija se dozvoljava samo pod uslovom da je zakonodavstvo usklađeno sa legislativom Europske unije. To je rezultiralo sporom pred Svjetskom trgovinskom organizacijom čiji je ishod bio da se ukine pomenuti uslov, a uvede novi koji podrazumijeva da je registracija zaštite oznake geografskog porijekla provedena u državi porijekla.
„Za BiH to znači da EU ne zalazi u pitanje ko je nadležan, nego je bitno da je proizvod zaštićen na nacionalnom nivou. To se desilo upravo sa Livanjskim sirom, iako sam očekivao da će se postaviti pitanje nesređenosti nadležnosti za registraciju, ali evo ispostavilo se da se to nije gledalo“, kazao je Lozo, navodeći da BiH može trpjeti na međunarodnom ugledu jer se radi o sukobljavanju „samih sa sobom“, odnosno dvije državne institucije.
Sukob nadležnosti između Agencije za sigurnost hrane BiH i Instituta za intelektualno vlasništvo BiH može u budućnosti dovesti u pitanje pravnu validnost pojedinih registracija i otežati put usklađivanja prava BiH s pravom Europske unije, mišljenja je Lozo.
Informiranje potrošača o kvalitetu
Politika Europske unije nalaže da se prepoznatljivost geografske oznake treba povećati kroz reklame i kampanje, promociju i tako dalje. Lozo smatra da se i u BiH potrošačima treba prenijeti poruka i informacija o kakvim proizvodima se radi a koji uživaju zaštitu geografskog porijekla.
„Ukoliko zaštitimo nazive proizvoda, a potrošači ne budu svjesni o čemu se radi, onda je sve uzalud. To je asimetričnost informacija, gdje s jedne strane imamo kvalitetan i tradicionalan proizvod u kojem se na primjer ne koriste hemikalije, aditivi i slično, a s druge strane potrošači nisu toga svjesni. To znači da prave informacije imaju proizvođači ali ne i potrošači“, kazao je Lozo.
Zbog toga, navodi da politika zaštite u BiH treba da podrazumijeva i promovisanje s ciljem osvještavanja kao što se to čini u Europskoj uniji, čime će se potrošačima ukazati na visok kvalitet domaćih proizvoda čijom kupovinom kupuju nešto što je provjereno.
U Bosni i Hercegovini ne postoji istraživanje o prepoznatljivosti oznake geografskog porijekla od strane potrošača, a prema ličnoj procjeni Loze, ona je između pet i deset posto.
Prema studiji sprovedenoj od Eurospke komisije pod nazivom „Studija podrške evaluaciji o zaštićenim geografskim oznakama i garantovanim tradicionalnim specijalitetima u Europskoj uniji“ iz 2020. godine, svijest i razumijevanje sistema oznaka geografskog porijekla u Češkoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Nizozemskoj iznosi između osam i 28 posto.
