„Nikada ne zaboraviti“ genocid u Srebrenici, opsadu Sarajeva, počinioce genocida i ratnih zločina, ubijene i one koji su uspjeli preživjeti nisu samo riječi i floskule.
Jedan od pokazatelja ove tvrdnje nalazi se u sarajevskoj Vijećnici, gdje je smješten Informacijski centar o Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), koji pruža pristup svim javno dostupnim spisima Tribunala i arhivskom materijalu sadržanom u online bazama, ali i koji informiše i edukuje javnost o utvrđenim činjenicama iz proteklog rata.
„Gradska vijećnica predstavlja hrabrost i nesalomljiv duh građana i građanki Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine“, kazala je Ismena Čaušević, stručna savjetnica u Informativnom centru MKSJ-a, opisujući snagu Vijećnice slikom „feniksa koji se diže iz pepela“, metaforom za zgradu koja uprkos uništenju danas predstavlja podsjetnik na historiju i identitet grada.
Vijećnica je pretrpjela, kako kaže Čaušević „urbicid“, pokušaj uništenja ne samo grada već i njegovog identiteta.
Mnogo prije užasa i uništenja 1990-ih u Bosni i Hercegovini, sarajevska Vijećnica – austrougarsko arhitektonsko remek djelo je bilo simbol kulture i historije. Od 1896. godine kada je otvorena 20. aprila, korištena je za upravne i administrativne poslove, da bi nakon Drugog svjetskog rata bila stavljena na raspolaganje Narodnoj biblioteci čemu je služila do 1992. godine.
Snage bosanskih Srba u noći s 25. na 26. august 1992. pogodile su Vijećnicu zapaljivim artiljerijskim projektilom. Iz plamena su riskirajući vlastite živote građani i građanke Sarajeva pokušavali spasiti knjige. Izgorjelo je i uništeno 80 posto bibliotečnog fonda, oko dva miliona jedinica Nacionalno univerzitetske biblioteke. Poslije završetka rata, 1996. godine, počinje obnova Vijećnice. Rekonstruisana Vijećnica otvorena je 9. maja 2014. na Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Poput feniksa, građevina se digla iz pepela i predstavlja kulturni spomenik trajnog identiteta Bosne i Hercegovine.
Vijećnica se danas koristi u svečanim prilikama na državnom i gradskom nivou, uz promociju događaja iz kulture, umjetnosti i privrede, uz stalne i povremene muzejske postavke, redovne sjednice Gradskog vijeća, ali i kao sjedište prvog Informativnog centra MKSJ-a u regionu.
Centar raspolaže s hiljadu kvadratnih metara i ima multifunkcionalnu salu u kojoj se nalaze računari i moguće je pretraživati baze, biblioteku s učionicom u kojoj se nalaze sve presude MKSJ-a, te druge knjige, publikacije i slično, muzejski prostor u kojem je autentična sudnica broj 2 Tribunala, koja je dopremljena iz Haga u maju 2018. godine, kao i stalna izložbena postavka „Prikaz rada i doprinos MKSJ-a“, te službene prostorije Centra.
Sudačka toga za narod Sarajeva
Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a kao „ad hoc“ sud osnovan je MKSJ u Hagu, prvenstveno s ciljem da procesuira odgovorne za ratne zločine počinjene u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Nakon 24 godine rada pravni nasljednik MKSJ-a je postao Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove (MRMKS/Mehanizam). U Rezoluciji UN-a nalazi se i odredba prema kojoj su MKSJ i Mehanizam dužni da sarađuju sa zemljama bivše Jugoslavije i to putem informativnih i dokumentacionih centara, tako što će omogućiti pristup javnim spisima MKSJ-a i Mehanizma, uključujući i pristup preko njihovih web stranica.
Najznačajniji korak ka uspostavi prvog Informativnog centra MKSJ-a u zemljama bivše Jugoslavije je bilo potpisivanje Memoranduma o razumijevanju između MKSJ-a i Grada Sarajeva u novembru 2016. godine. Informativni centar MKSJ –a, 23. maja 2018. godine, otvorili su Abdulah Skaka, bivši gradonačelnik Sarajeva, Fausto Pocar, sudija i bivši predsjednik MKSJ-a i Gabrielle McIntyre, šefica kabineta predsjednika Mehanizma.
Kao znak podrške radu Centra, sudija Pocar je donirao svoju sudačku togu. Tom prilikom, kako se prisjetila Čaušević, kazao je: „[Ona] Pripada narodu Sarajeva zbog onoga što su pretrpjeli tokom opsade i svega kroz što su prošli.“
Osim arhive svjedočanstava, fotografija i drugih dokaza koji su korišteni na suđenjima u Haagu a koji su javni, Centar pruža informacije studentima, istraživačima, novinarima i svim drugima koji su zainteresirani za rad MKSJ-a i Mehanizma, a istovremeno daje glas preživjelima i žrtvama, analitičarima, profesorima, pravnicima i stručnjacima da kroz konferencije, seminare i skupove govore o pravnom nasljeđu 90-ih.
Centar sarađuje s mnogobrojnim akademskim ustanovama, nevladinim organizacijama, sličnim centrima i memorijalima, a među kojima je Memorijalni centar Srebrenica, kao i drugim institucijama.
Sačuvati istinu od zaborava
S obzirom da se ove godine obilježava 30. godišnjica genocida u Srebrenici, Čaušević smatra da je „ovo vrijeme važno za razmišljanje o jednom od njegovih najbrutalnijih poglavlja“ ali i o tome kako se postupalo na sudu.
U genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine snage bosanskih Srba ubile su više od 8.000 muškaraca i dječaka. Jedno od mjesta masovnog pogubljenja je Kulturni centar Pilica, u kojem su zaključane na stotine Bošnjaka i strijeljani. Njihova tijela, kao i drugih ubijenih u genocidu su zatrpana i prebacivana u primarne, sekundarne pa i tercijarne grobnice s ciljem prekrivanja zločina.
Uprkos pravosnažnim presudama MKSJ-a i Mehanizma, Čaušević naglašava da smo i dalje suočeni s revizionizmom i poricanjem utvrđenih činjenica. Prema Izvještaju o negiranju genocida Memorijalnog centra Srebrenica iz 2023. godine, u periodu od maja 2022. do maja 2023. godine, registrirano je 90 slučajeva javnog negiranja genocida. Negiranje može poprimiti mnoge oblike, poput minimiziranja određenih zločina, veličanja ratnih zločinaca ili potpunog odbacivanja činjenica o genocidu.
Negiranje genocida nastavljeno je i kasnije. Iako postoje zakonske odredbe o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina još uvijek nije došlo do procesuiranja.
Čaušević naglašava da je obrazovni aspekt Centra, koji smatra najvažnijim, jedan od načina borbe protiv negiranja utvrđenih činjenica. Tokom rada Centra, pojasnila je da je imala samo jednog studenta koji je negirao činjenice utvrđene u MKSJ-u. Prisjetila se i kako je jedan student iz Banja Luke pohvalio rad Centra, naglasivši da joj je to dodatna motivacija za nastavak rada jer „čvrsto vjeruje da mladi ljudi mogu stvoriti promjene i promovirati mir“.
Iako je u sedmoj godini rada, Centar je i dalje jedini u regiji. Čaušević se nada da će i druge države otvoriti Centre kako bi sačuvali istinu od zaborava. Institucije poput Informativnog centra stoga nisu važne samo za očuvanje sjećanja, već i za bolje razumijevanje trenutnih sukoba i načina dostizanja pravde. Dodala je i da se iste vrste zločina koji su počinjeni tokom rata i genocida u Bosni danas događaju u drugim dijelovima svijeta, poput ubijanja civila u Gazi i Ukrajini.
S obzirom na ulogu Centra prikladno je da je smješten u sarajevskoj Vijećnici, koja je simboličan ali doslovan podsjetnik na opsadu Sarajeva, najdužu opsadu u modernoj historiji. „Ne možete uništiti građane Sarajeva i ne možete uništiti Gradsku vijećnicu. Vrlo je tvrdoglava, baš i kao ljudi u Sarajevu“, poručila je Čaušević.
