Video igrice su postale neizostavan dio života mladih u Bosni i Hercegovini. Smatraju da nije riječ o zavisnosti već da ispunjavaju svoje slobodno vrijeme, ali i povezuju se s prijateljima.
Stručna lica su mišljenja da umjerenost u igranju igrica nije problematična, odnosno kada nisu previše nasilne i kada to igranje igrica nije po cijeli dan ili noć kako bi mladi zanemarili školske i druge obaveze i aktivnosti.
U Elektrotehničkoj školi „Nikola Tesla“ Banja Luka razgovarali smo sa učenicima u vezi igranja video igrica. Oni koji to praktikuju, a većinom je riječ o muškom spolu, igranje video igrica doživljavaju kao način opuštanja u kojem ne vide bilo kakav problem.
„Nakon škole i obaveza, to nam dođe kao odmor. Neko voli filmove, neko sport, mi volimo da igramo igrice“, stav je većine ispitanih mladih gamera, koji poručuju da igranje igrica nije zavisnost već način da ispune slobodno vrijeme.
Također, dodaju da igrice igraju s prijateljima a što im omogućava dodatnu socijalizaciju.
Neki od popularnijih naslova igrica su FIFA, Rocket League, Minecraft, Euro Truck Simulator i The Sims. Ove igre podstiču sportski duh, kreativnost, logiku i simulaciju stvarnog života. Popularna je i Minecraft, koju opisuju kao „igranje sa kockama gde možeš da gradiš sve što zamisliš“ – od kuća do čitavih gradova. Call of Duty, koja sadrži elemente nasilja, ali kažu da je doživljavaju kao taktičku i timsku igru, a ne kao nešto što ih podstiče na agresivnost.
Jedan do tri sata dnevno igranja igrica
Kada je reč o vremenu koje provode u gejmingu, većina kaže da igra između jednog i tri sata dnevno, u zavisnosti od školskih obaveza. Neki igraju više vikendom ili tokom raspusta.
Igrice uglavnom preuzimaju preko interneta, putem platformi kao što su Steam, Epic Games, Origin ili PlayStation Store. Mnoge igrice su besplatne, dok se neke moraju kupiti.
Gaming funkcioniše tako što igrač ima svoj profil (npr. na Steamu), gde može da skladišti igre, dodaje prijatelje, igra online, komunicira s drugima i prati statistike. Neki koriste i dodatnu opremu kao što su gejmerske slušalice, tastature ili konzole.
Olga Čikić, psihologinja u Elektrotehničkoj školi „Nikola Tesla“ u Banja Luci potvrđuje da igranje igrica samo po sebi nije štetno već da je ključ u balansu.
„Video igre su dobar način da se mozak odmori od školskih i svakodnevnih obaveza. Igranje sat ili dva dnevno može biti lijep način da se oslobodite stresa“, kazala je Čikić.
Prema njenim riječima, problem kod igranja video igrica nastaje kada igre postanu prioritet u odnosu na školu, društveni život i druge aktivnosti.
Razgovor i postavljanje pravila
Kako bi se kontrolisalo vreme koje mladi provode igrajući video igrice, ključnu ulogu imaju roditelji. Njihovo razumevanje, ali i postavljanje jasnih granica, može pomoći da igranje ostane u zdravim okvirima.
Snježana Ciganović, majka jedne od učenica u Elektrotehničkoj školi „Nikola Tesla“, pojašnjava kako kontroliše svoje dijete kada su u pitanju video igrice: „Najvažnije je razgovarati sa decom i postaviti pravila“.
„U našoj kući postoji dogovor – prvo škola i obaveze, a tek onda igrice. Ne zabranjujem, ali vodim računa o tome koliko traje to igranje i koje igre se igraju. Roditelji ne smeju da budu potpuno pasivni“, kazala je Ciganović.
Dok su video igrice kao zabava neizostavan dio života mladih, ali i onih nešto starijih, gaming industrija postaje ozbiljna prilika i za karijeru. Mnogi mladi u Bosni i Hercegovini okreću se streamingu, snimanju sadržaja za društvene mreže, pa čak i razvoju igara. Industrija gejminga globalno raste, a u Bosni i Hercegovini se sve više prepoznaje potencijal ovog sektora. Važnu ulogu imaju influenseri na koje se ugledaju mladi, a neki od njih su Baka Prase, Nugato, Mudja, Dexter, Braco Gajić i drugi.
Ono što je neizostavno jeste da su video igrice dio savremenog načina života, a njihova uloga zavisi od načina na koji se koriste. U pravoj meri, one mogu biti odlična zabava i prilika za kreativnost, ali je važno da ne postanu beg od stvarnosti.
_______________
Tekst je objavljen uz finansijsku podršku Ambasade Austrije u BiH. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Ambasade Austrije u BiH, Centra za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskursa.
