Besplatna pravna pomoć je potreba ali neophodna dostupnost

Međutim, praksa pokazuje da je besplatna pravna pomoć fragmentirana, neujednačena i ponekad nedostupna, a i sami građani ne znaju da je mogu koristiti.

Majka Kata Šitum Soldo pojasnila je da je njenom djetetu bila odbijena rehabilitacija i da je preko advokata uložila žalbu a to je koštalo više nego što je mogla priuštiti.

„Najveća prepreka je neosjetljivost sistema prema ranjivima“, kazala je Soldo, dodajući da roditelji djece sa teškoćama u razvoju nisu dovoljno informisani, te da mnoge samohrane majke i ne znaju da postoji besplatna pravna pomoć.

Prema njenim riječima, mobilni timovi i „pravne klinike“ bi bili idealno rješenje jer je važno da neko dođe i do onih koji ne mogu doći do Mostara, kako bi i ti ljudi znali da neko misli i na njih.

I na Zavod za besplatnu pravnu pomoć u Mostaru se čekalo više od deset godina, iako je Zakon usvojen još 2014. godine. Zavod je počeo s radom u aprilu ove godine, kada je imenovana direktorica i poduzeti koraci ka operativnom radu.

U Federaciji Bosne i Hercegovine, besplatna pravna pomoć ostvaruje se preko kantonalnih zavoda. U Republici Srpskoj postoji pet centara u pet gradova, dok u Brčko distriktu postoji Kancelarija za pravnu pomoć. Na državnom nivou Ured za besplatnu pravnu pomoć je pri Državnom ministarstvu pravde.

Koliko je besplatna pravna pomoć dostupna građanima pokazatelj su i podaci  Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Prošle godine su dobili dvije žalbe zbog uskraćivanja besplatne pravne pomoći. U jednom od slučajeva je Zavod otkazao punomoć u radnom sporu, što je za posljedicu imalo intervenciju ombudsmena.

Zbog nejednakih uslova za dostupnost građanima i 2023. godine je Evropska komisija tražila od Bosne i Hercegovine da završi zakonski okvir i osigura jednake uslove u svim kantonima i entitetu.

„Najugroženije su osobe slabog imovinskog stanja koje nemaju mogućnost da plate advokata i tako zaštite svoja prava. Njihovo pravo na pristup sudu ograničeno je materijalnim mogućnostima“, navode u instituciji Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

Neophodno izgraditi povjerenje

Pravo na besplatnu pravnu pomoć, a kako je definisano postojećim zakonima, imaju građani koji ispunjavaju imovinski i statusni cenzus: socijalno ugroženi, nezaposleni, osobe s invaliditetom, djeca, žrtve nasilja, povratnici i druge ranjive kategorije.

„Svi građani mogu dobiti opće informacije o svojim pravima i obavezama. Naš cilj je da niko ne bude ostavljen bez pravnog savjeta samo zato što nema novca za advokata“, navela je Aida Zerem, direktorica Zavoda za pružanje besplatne pravne pomoći u HNK.

Zerem je imenovana za direktoricu Zavoda u aprilu ove godine. Njena motivacija da prihvati tu poziciju, kako je pojasnila, je uvjerenje da pristup pravdi je osnovno ljudsko pravo a Zavod može imati ključnu funkciju u njegovom ostvarivanju.

Prema njenim riječima, počeli su od nule a najveći izazov im je bio kratak rok i istovremeno velika očekivanja građana. „Fokusirali smo se na pripremu prostornih i tehničkih uslova, pregled opreme i izradu akata potrebnih za funkcionisanje“, pojasnila je.

Zavod ima jednog zaposlenog. Vlada HNK je usvojila Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji, čime su stvoreni uslovi da u skladu s budžetom za narednu godinu i uz suglasnost Vlade, krene proces kadrovske obnove i zapošljavanja stručnog osoblja.

Zerem ističe da je cilj da postanu prepoznati kao mehanizam zaštite prava, ali i institucija koja će svojim radom doprinijeti izgradnji povjerenja građana u pravosudni sistem.

S obzirom na višegodišnja čekanja u institucijama građani su skeptični i kada je u pitanju rad Zavoda.

 „Razumijem njihovu sumnju, ali Zavod postoji, ima prostor i zakonski okvir. Potrebno je kadrovsko jačanje, a onda ćemo raditi punim kapacitetom. Poruka građanima je jasna – obratite nam se, tu smo zbog vas“, navela je Zerem.

U Zavod se može pristupiti lično, ili kontaktirati putem telefona, e-maila i pošte. Transparentnost, otvorenost i izvještavanje javnosti o saradnji s civilnim sektorom, te provođenju edukativnih programa, kako je navela Zerem su temelji na kojima će Zavod zasnivati svoj rad.

Za uspostavu Zavoda jedan od ključnih aktera je bila Inicijativa „Pravo na pravnu pomoć – Mostar“ koju je vodilo Udruženje Dignitet za svojim partnerima.

„Nakon više od deset godina čekanja, vidjeti da institucija zaista funkcioniše i da građani mogu ostvariti svoja prava izuzetno je značajan rezultat našeg zajedničkog zalaganja“, kazala je Edisa Demić, direktorica Udruženja Dignitet.

Pojasnila je da su se godinama građani obraćali nevladinim organizacijama za pravnu pomoć jer Zavod nije radio. I danas, kako navodi, građani im se obraćaju ali ih upućuju na Zavod. „Povjerenje raste a saradnja s novom direktoricom je vrlo dobra“, navela je Demić.

Dodala je da Zavod mora ostati prisutan na terenu, otvoren i prepoznatljiv u zajednici, te da vlasti u HNK trebaju više ulagati u informisanje javnosti putem kampanja, društvenih mreža i direktnih kontakata s građanima.

„Kontinuirana komunikacija i transparentnost su ključne da građani shvate da pravda pripada svima“, istakla je Demić.

Bitna uloga univerziteta

S obzirom na različite modele besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini, institucija Ombudsmena upozorava da ta razuđenost može stvoriti nejednake mogućnosti za građane.

Profesor Nurko Pobrić sa Pravnog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, smatra da postojeći zakonski okvir je solidna osnova za budući razvoj sistema. Mišljenja je da su kantonalni zavodi dostupni građanima i da ne predstavljaju mrtvo slovo na papiru, kako se to često misli.

„Prema mojim saznanjima, građani u praksi mogu ostvariti svoja prava, a institucije u većini slučajeva funkcionišu u skladu sa zakonom“, kazao je Pobrić.

Na upit o razlikama između entiteta i kantona, Pobrić navodi da značajnih odstupanja u regulisanju ovog prava ne uočava, iako priznaje da bi jedinstven i koordinisan pristup doprinio većoj efikasnosti i prepoznatljivosti sistema.

Govoreći o povjerenju građana ističe da nepovjerenje prema institucijama djelomično utiče na korištenje besplatne pravne pomoći. „Građani često imaju osjećaj da institucije ne rade u njihovom interesu, što ih odvraća od traženja pomoći. Potrebno je više komunikacije, javnih kampanja i primjera dobre prakse kako bi se to promijenilo”, stava je profesor Pobrić.

Prema njegovim riječima, Univerziteti mogu imati važnu ulogu u približavanju ove teme budućim pravnicima i široj javnosti.

„Osim održavanja pravnih klinika, studenti bi mogli kroz praktičnu nastavu posjećivati zavode za besplatnu pravnu pomoć. Takva iskustva ne samo da bi ih dodatno obrazovala, već bi i povećala njihovu empatiju i razumijevanje prema najranjivijim kategorijama građana“, kazao je Pobrić.

Naveo je da obrazovanje, prakse i povjerenje čine trokut koji može promijeniti percepciju o pravu od apstraktne norme do stvarnog instrumenta jednakosti.

Osnivanje Zavoda u HNK, što su u izvještaju još 2023. preporučili i Ombudsmeni za ljudska prava BiH, danas smatraju važnim iskorakom ka ostvarivanju prava na pravedno suđenje i jednak pristup, ali upozoravaju da bez stabilne financijske i sistemske podrške Zavod neće moći ispuniti svoju misiju.

„Naš cilj je da građani znaju da nisu sami, da imaju kome da se obrate i da pravda nije privilegija, nego pravo svih“, poručuje Zerem.

Ostaje da se vidi hoće li kantonalni model prerasti u istinski funkcionalnu mrežu koja će pružiti jednaku šansu svim građanima BiH – bez obzira na to žive li u Mostaru, Banjoj Luci, Trebinju ili Brčkom.