U baščaršijskom dijelu Općine Stari Grad Sarajevo nalazi se Gazi Husrev-begova džamija.
Često se navodi da je najveća džamija u Bosni i Hercegovini, regionu, ali i Balkanu. Specifična je zbog toga što se ezan (poziv na molitvu) uči direktno sa munare, znači ne pušta se sa snimka što je posljednjih godina postala praksa u većini džamija, te se svaki dan prouči cijeli Kur'an – hatma.
Gazi Husrev-begova džamija zajedno s katoličkom Katedralom, pravoslavnom Sabornom crkvom i Sinagogom, predstavlja identitet glavnog grada Bosne i Hercegovine, a osim vjernicima zanimljiva je mnogobrojnim turistima i posjetiocima koji dolaze iz različitih krajeva svijeta.
„Sarajevo ima svoju širinu i poglede. To je grad koji je po mjeri svih. Ovdje se svi mogu osjećati dobrodošli“, kazao je efendija Edin Hamzakadić ispred Gazi Husrev-begove džamije, obraćajući se učesnicima Omladinske akademije „Stanje mira“ iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Omladinsku akademiju, „Stanje mira“ koja je okupila 50 mladih u augustu, ove godine organizirali su Evropska unija u Bosni i Hercegovini i Centar za postkonfliktna istraživanja.
Efendija Hamzakadić pojasnio je da sarajevski duh – više religija koje žive zajedno, nikada nije ugašen i nada se da nikada neće ni biti usprkos svim historijskim prekretnicama. Dokaz sarajevskog duha, kako je pojasnio, je blizina od oko 400 metara džamije, crkve, katedrale i sinagoge. „U isto vrijeme možete čuti zvuk ezana sa munare Begove džamije, kao i zvona sa kula crkve i katedrale, što centar Starog Grada čini pravim multietničkim simbolom, često pomenutim kao Europski Jerusalem“, kazao je Hamzakadić.
Zlatne arabeske, mermer i inskripcija
Govoreći o Begovoj džamiji naglasio je da se smatra najvećom u Bosni i Hercegovini, regionu, pa i Balkanu. Izgrađena je 1531. godine pod nadzorom glavnog arhitekte Osmanskog carstva, Adžem Esir Alia, kao dio vakufa Gazi Husrev bega, po kome je dobila i ime.
Gazi Husrev-beg stoji za najvećeg dobrotvora Bosne. Prema dostupnim informacijama, osigurao je izgradnju Begove džamije, medrese – najstarije obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini i jedne od rijetkih koja ima kontinuitet od preko 490 godina, biblioteke – najstarije kulturne institucije u Bosni i Hercegovini, imareta/javne kuhinje, sahat kule, dva marketa – bazara i tako dalje.
Kroz historiju Begova džamija je pretrpjela i oštećenja, među kojima su brojni požari, kao i granatiranja tokom posljednjeg rata. Posljednja rekonstrukcija je urađena 2001. godine.
Efendija Hamzakadić je naglasio da Sarajevo štiti svoje bogomolje, pa i u posljednjem ratu je tako bilo. „Ovdje kao što vidite nećete pronaći ni uništenu džamiju, ni sinagogu, ni pravoslavnu crvku ni katoličku crkvu“, naveo je.
Dvorište džamije je popločano klesanim kamenjem, sličnim onome od kojeg je izgrađen zid oko cijelog dvorišta. Ima ulaze s dvije strane. Na središnjem dijelu, nalazi se i šadrvan sa česmama.
Prednji dio džamije ukrašen je mermernim stubovima koji dijele džamiju u pet jednakih dijelova. Dva s desne strane namijenjena su za molitvu za muškarce, dva s lijeve za žene i jedan centralni koji je glavni ulaz u džamiju. Svaki od tih dijelova natkriven je kupolama koje su ukrašene kaligrafijom.
Glavni ulaz u džamiju, kao i mihrabi, ukrašeni su zlatnim arabeskama, mermerom i inskripcijom koja uzdiže Gazi Husrev-bega i šalje zahvale Bogu. Sa obje strane džamije nalaze se i bočni ulazi – jedan za žene i jedan za muškarce. Pored muškog ulaza nalazi se munara sa koje se uči poziv na molitvu. Pored ženskog ulaza nalaze se dva turbeta, Gazi Husrev begovo i Gazi Murat-bega Tardića, prvog mutevelije i najboljeg Gazi Husrev-begovog prijatelja.
Ono što džamiju posebno krasi je centralna kupola, visine 26 metara. Ukrašena je brojnim arabeskama i kaligrafijom. Na mjestu gdje se kupola spaja sa zidovima nalazi se mala terasa, koja je taktički postavljena za paljenje svijeća koje su se koristile za osvjetljenje džamije.
U prednjem, centralnom dijelu džamije, nalazi se glavni mihrab ukrašen crvenim mermerom. Na desnoj strani je mimber od sedam različitih mermera, odakle imam džamije drži govore petkom, poslije džuma namaza, koji klanjaju muškarci svakog petka.
„Mi ovdje imamo slobodu govora. Svakog petka, kako propovjedim u hutbi, lično sastavljam svaku svoju hutbu, dakle svaku svoju izgovorenu riječ biram lično. Dakle, to je jedan rijedak primjer u cijelom islamskom svijetu, da imami imaju toliku količinu slobode“, kazao je efendija Hamzakadić.
Nasuprot mihraba nalazi se unutrašnji balkon, gdje mujezin obavlja molitvu. Također, postoji prostor i za goste koji ne obavljaju molitvu, kao i prostor za predavanja/edukacije.
Ponoć kad zađe sunce
Pored džamije nalazi se i Sahat-kula, za koju se pretpostavlja da je jedina javna kula koja prati lunarno vrijeme, što znači da ponoć nastupa kada sunce zađe. Pošto prati lunarno vrijeme, jednom sedmično je potrebno se popeti na 30 metara visoki kulu i podesiti vrijeme. Za vrijeme Gazi Husrev-bega, Sahat – kula je služila za tačno određivanje vremena namaza u džamiji.
Na desnom ćošku džamijskog dvorišta nalazi se javna česma. Prema legendi, ko se napije vode sa ove česme vratit će se u Sarajevo.
Dok se ljudi iznova vraćaju u Sarajevo, njegov odraz je višestoljetni suživot različitih konfesija, religija, kulturoloških i tradicijskih razlika. Efendija Hamzakadić naglašava i rad Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini, kojeg čine pripadnici islamske, jevrejske, katoličke i pravoslavne zajednice. „Ovdje se sastaju biskupi, kardinali, muftije, rabini i mi smo ponosni na to“, kazao je.
Prema njegovim riječima, ono na čemu uvijek treba raditi i insistirati je mir.
„Ako islamska zajednica sama bude pozivala na mir ili katolička crkva ili jevrejska zajednica ili pravoslavna crkva, nećemo imati mnogo toga. Više možemo uraditi ako nastupamo zajedno. Dakle, po svaku cijenu mir, to je naš primat“, poručio je Hamzakadić.
