Vrlo često se za žene u ruralnim sredinama navodi da su stub tradicije i porodičnih vrijednosti. Realna slika je mnogo složenija.
Izložene su mnogim barijerama od obrazovnih preko nedostatka infrastrukture i zdravstvenih usluga, ograničenog pristupa ekonomskim prilikama i često nevidljivog rada. Ipak, žene iz ruralnih sredina u Bosni i Hercegovini kroz udruženja, neformalna okupljanja, inicijative ili pak male poduzetničke poduhvate prerastaju u važne društvene pokrete i doprinose sve češćem stavu da nisu samo čuvarice prošlosti nego i stvaračice budućnosti.
Primjer su žene iz Klopča kod Zenice. Od 2023. okupljene su u udruženju „Stijene“, a njihova predsjednica Zijada Čolak, kazala je da broje 35 članica od kojih je 15 izuzetno aktivnih. „Raznolikost karaktera i generacija zahtjeva strpljenje ali i stvara bogatstvo zajednice“, kazala je Čolak.
Prvi projekti su bili vezani za zdravlje žena i djece a ubrzo su aktivnosti proširene na radionice za izradu ručnih radova poput pletenja, dekupaža, rada na svili, rada s glinom i tako dalje. Promocija tradicionalne kuhinje je njihov zaštitni znak, od kojeg su zaradile i prve pare i odmah sve uložile u opremu. „Svaka tepsija i kašika koje danas imamo – same smo zaradile“, navodi Čolak.
Već treći put organiziraju sportske igre za koje vlada ogroman interes. „Niko nije očekivao da će žene pokrenuti sportski događaj“, navela je Čolak, dodajući da su posebno ponosne na dječije radionice, koje vodi zajedno s kćerkom jedne od članica, a čiji se radovi prodaju na sajmovima.
Sarađuju s drugim organizacijama, a imaju podršku i od ljudi ali i lokalnih vlasti. Uskoro će pokrenuti sekciju šivanja a šivaću mašinu trebaju da dobiju od jedne partnerske organizacije.
Ono što posebno izdvaja Čolak jeste pokretanje ketering programa. „Dokazale smo da možemo ali nismo bile spremne. Uskoro ćemo biti. Puno radimo s tradicionalnom kuhinjom i stalno dobijamo ponude“, pojasnila je.
Prema njenim riječima, „Stijene“ su postale prostor ne samo za druženje, nego i za konkretno osnaživanje žena i djeca.
Polazna tačka – ženski angažman
Profesorica Amila Ždralović, sociologinja i stručnjakinja za rodne studije, navodi da se ženama u svim društvima tradicionalno pripisuje uloga čuvarica običaja, doma i kulturnog nasljeđa. U ruralnim sredinama, kako pojašnjava, te su uloge izražene snažnije zbog patrijarhalnih normi i očekivanja koje i danas određuju svakodnevni život žena.
„Žene u ruralnim zajednicama često žive u višegeneracijskim porodicama, pod snažnim pritiskom tradicionalne podjele uloga. Kada pokušaju pokrenuti vlastiti posao, često im najbliže okruženje bude prva prepreka – nerijetko im se govori da ‘to nije za njih’, posebno ako naiđu na prve poslovne poteškoće“, objašnjava ona.
S druge strane, Čolak upravo u toj tradiciji vidi prostor za ženski angažman – ali ne kao nametnutu obavezu nego kao polaznu tačku osnaživanja.
„Mi smo počele sa radionicama pletenja, ali imamo žene koje odlično šiju. Da smo imale mašinu, krenule bismo ranije, ali evo – zahvaljujući dobroj saradnji sa Elanđovskom crkvom i udruženjem Glas za život, obećali su nam jednu mašinu i nadamo se da će to uskoro pokrenuti novi ciklus naših aktivnosti“, pojasnila je Čolak.
Time zapravo potvrđuje nalaz profesorice Ždralović da tradicionalno „ženske“ vještine, iako ponekad djeluju kao produžetak patrijarhalnih očekivanja, u konkretnom ruralnom kontekstu mogu postati instrument udruživanja, ekonomskog osnaživanja i izlaska žena iz izolacije.
Udruženje „Stijene“ djeluje upravo na tom tragu. Kroz radionice dekupaža, pletenja, izradu dekorativnih predmeta od plastike, jute, svile i tekstila, žene ne samo da uče nove vještine nego i grade samopouzdanje, osjećaj pripadnosti i solidarnosti.
„Imamo radionicu s djecom, radimo dekupaž, izrađujemo različite ukrasne predmete koje poslije prodajemo na sajmovima. Često nam pomaže i lokalna zajednica – trgovina Fedi nam je više puta donirala materijal, što nam je omogućilo da radimo bolje i jače“, kazala je Čolak.
Profesorica Ždralović objašnjava važnost ovakvih inicijativa: „Prvo mi se činilo da okupljanja poput kurseva šivanja održavaju patrijarhalne linije. Ali nakon terenskog rada vidjela sam koliko su ti susreti važni. Za mnoge žene to je prvi korak izlaska iz kuće, uključivanja u društveni život, prepoznavanja zajedničkih problema i pokretanja aktivnosti koje vremenom postaju ozbiljan oblik društvenog angažmana.“
Zato, dodaje, čak i neformalna okupljanja mogu biti početna tačka za kasniju formalnu registraciju udruženja, organizovanje akcija, bazara, humanitarnih inicijativa i drugih aktivnosti koje podižu vidljivost žena u zajednici.
Promjene su moguće
Žene u ruralnim sredinama, a kako je prepoznato i u Zakonu o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine, prema Ždralović, su ranjiva skupina. Najveći problemi, kako je pojasnila, su nedostatak zdravstvenih usluga, loša infrastrktura i javni prijevoz, ograničen pristup obrazovanju i to posebno za djevojke, nedovoljno valorizovan rad žena, odsustvo žena iz procesa donošenja odluka.
Iako svakodnevno nailaze na prepreke, žene u udruženju „Stijene“ pokazuju da je moguće stvarati mikro-promjene koje vremenom prerastu u širu društvenu transformaciju. Čolak navodi da im je želja pokrenuti mali obrt, a jednog dana i catering.
„Već smo pokazale da to možemo. Kuhale smo na raznim događajima, dobile smo i ponudu drugih udruženja. Još čekamo pravi trenutak, ali cilj nam je velik i vjerujemo da ćemo uspjeti“, istakla je Čolak.
Inspiraciju pronalaze i u drugim ženskim grupama. „Na studijskom putovanju u Jablaničkom kraju vidjele smo kako žene razvijaju biznis kroz preradu voća i povrća, kako su dobile velike projekte. To nam je izgledalo kao nemoguće, ali vjerujem da i mi jednog dana možemo doći do toga“, dodala je Čolak.
Profesorica Ždralović upravo takve primjere smatra ključnim dokazima da žensko udruživanje ima potencijal da mijenja lokalne zajednice iznutra – i da ruralna područja, uprkos izazovima, mogu postati mjesta inovacije, solidarnosti i ekonomskog osnaživanja.
Na upit kako se doprinos žena u ruralnim zajednicama može bolje prepoznati i vrednovati, profesorica Ždralović odgovara da je to obrazovanje.„Zaista vjerujem da se najveće promjene mogu ostvariti kroz obrazovni sistem – kroz sociologiju, sociologiju prava i kritičko obrazovanje koje prepoznaje društvene nejednakosti i otvara prostor za emancipaciju“, pojasnila je.
Istovremeno, praktični rad udruženja poput „Stijena“ pokazuje da promjena dolazi i odozdo – iz svakodnevnih, malih, često nevidljivih aktivnosti koje zapravo predstavljaju temelj zajednice.
U spoju akademskog uvida i iskustva žena na terenu vidi se jasna poruka – žene u ruralnim zajednicama nisu čuvarke prošlosti, već aktivne stvaračice budućnosti.
