Svaki bosanski ćilim je dio bh. identiteta i posebna priča

Foto: Lida Sahafzadeh/Unsplash

Ranije se ugled jedne porodice ogledao u vještini tkanja ćilima ili uopšte u vještinama ručnog rada. Koliko su djevojke spremne za udaju vješte u ručnim radovima, to je kuća bila bogatija. Danas je drugačija priča.

Izrada tradicionalnog bosanskog ćilima je na rubu zaborava, iako je u najtežim trenutcima izrada ćilima bila za neke spas, kao način okupacione terapije u toku i nakon ratnih dejstava. Svaki bosanski ćilim priča neku priču, a nerijetko pokazuje ljubav i poštovanje prema tradiciji.

Udruženje “Bosfam” (BOSanska FAMilija), okuplja žene mahom iz Podrinja, koje su u toku izbjeglištva u Tuzli, svoje misli zaokupile izradom ćilima. Koncem, odnosno nitima od vune, žene su pričale svoju priču, dok su čekale, odnosno nadale se povratku muževa i drugih članova porodice iz Srebrenice, ali i drugih dijelova Podrinja.

„Tada su u Tuzli škole pretvorene u Kolektivne centre koji su bili prepuni žena sa djecom. Bosanska žena nije naučena da sjedi besposlena, a poznavajući da su žene iz tih dijelova BiH naučene na ručni rad, našla sam za shodnim da okupim žene i na taj način da im koliko toliko skrenemo misli“, kazala je Munira Beba Hadžić, predsjednica Udruženja “Bosfam”.

Iako bosanski ćilim karakterišu motivi tako zvane gugutke i kornjača, članice “Bosfam”, zamijenile su ih drugim motivima. Svaka članica utkala je dio sebe u taj ćilim i prvih 15 koje su izradile, nose nazive Nura, Esma, Muniba, Fatima i tako dalje.

Prema riječima Hadžić, dobro izrađeni ćilimi mogu trajati i do 300 godina. S obzirom da traju duže od životnog vijeka članica, izradile su i “Ćilim sjećanja na sve žrtve genocida u Srebrenici”.

„Kad nas više ne bude, želimo da ćilimi pričaju priče i da bude sjećanja na žrtve genocida“, kazala je Hadžić, pojasnivši da su u prvi ćilim utkale „20 imena naših najbližih koji su nestali u Srebrenici“.

S obzirom da je Hadžić prosvjetna radnica, dodala je da su izradili i ćilim sa imenima 25 kolega iz prosvjete. Također, izradile su ćilim posvećen djeci, članovima porodica, ćilim sa imenima žena, za žrtve Bratunca i sve ih poklonili Memorijalnom centru u Potočarima gdje su sada dio stalne izložbene postavke.

Međutim, priču o ćilimu i ćilimarstvu nema ko da nastavi, smatra Hadžić i dodaje da tradiciju „guši“ nedostatak podrške institucija. Šta je prioritet države, pita se predsjednica “Bosfam”, odgovarajući da ćilimarstvo nije.

„Lakše je dobiti projekat za neku konferenciju nego za zapošljavanje žena i očuvanje tradicije“, kazala je Hadžić.”

Kad nas više ne bude, želimo da ćilimi pričaju priče i da bude sjećanja na žrtve genocida. Foto: Ramo Tučić.

Dva mjeseca za izradu ćilima

Izrada ćilima počinje tako da se prvo pripremi vuna koja se boji i počinje osnova na razboju. Tako se formiraju niti kroz koje će se provlačiti obojena vuna. Provlači se po sistemu odvajanja niti u parne i neparne brojeve, te se između tih niti provlači obojena vuna. Nakon toga, kako pojašnjava Hadžić, vuna se sabija i kada žele promijeniti boju vune, onda prekinu nit i nastavljaju drugom bojom. Na kraju tkanja, ćilim se „šiša“.

Za izradu ćilima navodi da je potreban talent i da dobra tkalja je ona koja može da tka sa obje ruke. „Dobroj tkalji za izradu ćilima su potrebna oko dva mjeseca“, kazala je Hadžić.

Spoj modernog i tradicionalnog

Bosanski ćilim generalno svojataju mnogi. Borbu za očuvanje bosanskog ćilima, dugo vodi i Sarajevo Film Festival koji je od 2019. godine, čuveni red carpet zamijenio u „crveni tepih inspirisan elementima ćilima iz Sarajeva koji datira iz 1930. godine.“ Na ovaj način, kako navode, imaju spoj tradicionalnog i savremenog, ali i poštovanja i ljubavi prema tradiciji.

Da postoji borba i kod mladih, pokazatelj je Emir Avdić iz Dubrava kod Tuzle, koji modernom metodom čuva tradiciju. Prilikom izrade tepiha koristi savremenu tafting (eng. Tufting) metodu, kojom se odgovarajućim alatom, odnosno pištoljem, utiskuje vuna na platno. Na ovaj način nerijetko izrađuje i ćilime.

„Znam koliko zapravo izrada tepiha njeguje tradiciju, a znajući kako su naše bake i nene mnogo značaja davale ručnoj izradi svih stvari u pokućstvu, naročito ćilimima, shvatio sam da na ovaj način mogu izrađivati i tepihe koji će imati motive ćilima“, naveo je Avdić, koji je među rijetkima u BiH koje zanima ovaj zanat.

Predsjednica “Bosfama” smatra da su mladi sve manje zainteresirani da nastave tradiciju izrade ćilima. „Mlade ovo ne privlači. Ovo nije brza zarada. Da imamo malo veću podršku vlasti, možda bi interesa više i bilo“, kazala je Hadžić, naglašavajući da tradiciju trebamo očuvati jer je i sama odrasla na ćilimu, pitajući se „pa zašto to ne bi i njeno dijete“.

Ramo je bachelor žurnalistike. Zaposlen je na RTV Slon Tuzla, a pored toga obavlja poslove PR marketinga za nekoliko kompanija. Svestran je, a javnosti je prepoznatljiv kao nagrađivani slikar te iza sebe ima nekoliko samostalnih, kao i grupnih izložbi. Bavi se i pjevanjem, te je aktivan član Vokalnog ansambla BKC-a TK.

Vezani članci

Peta Škola za mlade u Srebrenici: lokalni narativi i globalni izazovi prevencije genocida i izgradnje mira
Centar za postkonfliktna istraživanja u saradnji sa Memorijalnim centrom Srebrenica organizuje petu Školu za mlade Srebrenica, na kojoj će učestvovati mladi iz različitih država svijeta i Bosne i Hercegovine, od 7. do 12. jula 2024., u sklopu obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici.
Komentar Vanje Šunjić: Historijski revizionizam u obrazovnom sistemu
Profesori/ce Srpskog jezika i književnosti u tim konkursima ne vide ništa sporno, no podebljavaju epitete bola, metafore patništva, hiperbole odanosti, da se osvijestimo i da nam se nikada ne ponovi. Vrlo često razmišljam o tome kako nastaje historijski revizionizam. Kako je moguće da neko može preći preko činjenica stvarajući narativ(e) koji odgovaraju jednoj grupici, nipodaštavajući …

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu