U promjenjivom bosanskohercegovačkom krajoliku, strani radnici tiho unose novu živost u svakodnevni život. Ovaj fenomen samo je jedan pokazatelj višedimenzionalne promjene koja utiče na Bosnu i Hercegovinu (BiH) dok napreduje kao postkonfliktno društvo.
Dobijanje radne vize za strance nije jednostavan zadatak u BiH. Sa sve većom regulacijom od strane vlade – koja leži iza motivacije za pristupanje EU – i birokratskim kašnjenjima, to postaje sve teži proces. Ipak, kompanije i dalje šalju zahtjeve za strane radnike, često iz različitih razloga, ali s ekonomskom dobiti na umu. Agencija za rad i zapošljavanje BiH obrađuje ove zahtjeve i svake godine izdaje radne dozvole, kao i dozvole za privremeni boravak. Oni nisu izravno povezani, ali često idu ruku pod ruku.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike ističe nedostatak radne snage u zemlji i potrebu da se te praznine popune, bilo zapošljavanjem stranih radnika ili domaćih državljana, kako bi se osigurala ekonomska stabilnost. Međutim, zbog rupe u sistemu registracije nezaposlenosti u zemlji, mnogi građani odlučuju ne raditi kako bi mogli nastaviti primati zdravstvenu pomoć i druge socijalne naknade, rješenje koje neki građani koriste kada rade u inozemstvu bez odgovarajućih viza. Nadalje, zbog zakona koji se odnose na strane državljane i radnu snagu, prioritet se mora dati građanima BiH prije nego što se obrate strancu sa zahtjevom za radnu dozvolu za zapošljavanje.
Ministarstvo civilnih poslova započelo je 2020. godine razgovor o ovoj temi u nadi da će promijeniti pravni i politički okvir koji reguliše migracije radne snage. Međutim, do danas ništa nije provedeno. Dakle, ciklus nedostatka radne snage se nastavlja, ali svake godine jedino održivo rješenje za ove ekonomske padove su strani radnici. Oni, pak, postaju dodatna okosnica za podršku rastućoj bh. ekonomiji.
Kompanije širom Sarajeva koriste ove novootkrivene načine za popunjavanje tih praznina. Za istraživanje (2023), Međunarodna organizacija za migracije (IOM) je kontaktirala 60 kompanija širom BiH: 45 u Federaciji BiH i 15 iz Republike Srpske Za zapošljavanje stranih radnika bilo je otvoreno 67 posto ispitanika, a 83 posto ispitanika u turističkom i uslužnom sektoru je izrazilo interes za zapošljavanje stranih radnika kako bi popunili te praznine – i čini se da to funkcionše. Metropolis Café, lanac restorana sa sjedištem u Sarajevu, koristi ovu priliku neko vrijeme. Prvi put otvoren 1998. nakon završetka rata, i dalje je glavna atrakcija u Sarajevu, sa šest lokacija širom grada. Drugi sarajevski objekti, poput Hotela Europe i raznih građevinskih kompanija, rade isto.
Međutim, s poslovne perspektive, većina preferira zapošljavanje domaćih radnika. Često su „kvalificiraniji“ i ne zahtijevaju dugotrajne i skupe postupke za dobivanje radne dozvole Prema izvještaju IOM-a, gotovo „65 posto ispitanika izjavilo da bi im bila potrebna subvencija za zapošljavanje od vlade ako bi zaposlili radnika migranta“. Činjenica je da širom BiH mnoga poduzeća zapošljavaju strane radnike jer moraju popuniti praznine u radnoj snazi, ali bi to učinila radije kada bi vlada davala finansijski poticaj.
Osim toga, proces je često ograničen zbog kvota koje je odredilo Vijeće ministara BiH, što znači da je svake godine dopušten samo određeni broj stranih radnika. Prije nego što ponude posao stranom državljaninu, kompanije također moraju dokazati da nema dostupnih lokalnih kandidata za to radno mjesto, proces poznat kao test tržišta rada. Tu se mogu pojaviti problemi s preferencijalnim zapošljavanjem i strukturni problemi vezani uz naknade i evidenciju nezaposlenih. Poslodavci također primjećuju da „zahtjevi za liječničkim pregledima često mogu trajati nekoliko mjeseci, što je posebno problematično za sektore koji se oslanjaju na sezonske radnike“ (IOM, 2023).
U javnosti postoji opće mišljenje da ovo nije, ili barem ne bi trebao biti težak izbor za poslodavce. Sarajka Mija Handžić smatra da „kompetencije za posao nisu iste za sve nas. Ako je radnik migrant sposobniji od lokalnog, trebao bi dobiti posao.“
Prema Indeksu socijalne kohezije i pomirenja (SCORE) za 2020. godinu, postoji „visok nivo tolerancije“ prema stranim radnicima, što znači da je većina građana otvorena za interakciju sa njima, a većina je otvorena i za život u istoj zajednici. U Kantonu Sarajevo, konkretno, oko 69 posto ljudi izrazilo je spremnost za saradnju s migrantima i stranim radnicima, što ukazuje na iznadprosječno prihvatanje.
Mnogi strani radnici u Sarajevu smatraju da se zajednica kreće u pravom smjeru. „To je promjena… ljudi nas srdačno dočekuju“, kaže jedan od zaposlenika u Metropolis Café iz Sarajevo City Center-a.
„Mislim da je uvijek lijepo vidjeti nove ljude i novu raznolikost u gradu,“ kazala je Handžić.
Sveukupno posmatrano, može se zaključiti da bi vlada Bosne i Hercegovine imala koristi od olakšavanja procesa dobijanja radnih dozvola i prijema stranih radnika kako poslodavcima tako i potencijalnim zaposlenicima. Posebno s aspekta što će približavanjem EU sve više ljudi dolaziti u BiH i tu ostajati a ne koristiti BiH kao prolaznu stanicu. Stoga je važno prepoznati kontekst i ograničenja BiH, kao i prilike koje strani radnici donose za budući ekonomski i društveni razvoj.
