Predstavnici 25 organizacija civilnog društva, međunarodnih organizacija i mirovni aktivisti iz regije okupili su se 3. i 4. marta u Evropskoj kući u Podgorici, Crna Gora, na inauguralnom Mirovnom forumu Zapadnog Balkana (MFZB), koji je organizirao Centar za postkonfliktna istraživanja u saradnji sa partnerima.
Tokom četiri panela, premijere dokumentarnog filma „Djeca Sarajeva“, kojim je simbolično obilježen kraj opsade Sarajeva – najduže opsade u modernoj historiji, kao i drugih pratećih događaja, učesnici su istraživali izazove i uspjehe izgradnje mira i zagovaranja prava u regiji.
Aktivisti iz zemalja Zapadnog Balkana su razgovarali, podijelili znanja ali i ideje koje se kreću od sprečavanja nasilja zasnovanog na identitetu, mapiranja govora mržnje, obrazovanja o pravima radi jačanja postkonfliktne demokratije, hronografije iskustava djece tokom rata, konceptualizacije memorijalizacije kao prevencije i unapređenja prava preživjelih. Razgovaralo se o načinima kako se nositi sa sve prisutnijom normalizacijom govora mržnje, kao i o praksama za mlade, ali i o potrebi za zaštitom ljudskih prava i aktivista civilnog društva koji trpe pravne I finansijske represalije.
Mirovni forum Zapadnog Balkana otvorio je prozor u zajedničku europsku budućnosti povezujući civilno društvo i međunarodne organizacije u transnacionalnu i multilateralnu mrežu zagovaranja. MFZB, kao i pristupanje Europskoj uniji (EU), ima transformativni potencijal. Obje su strategije mira i stabilizacije. Obje utjelovljuju tvrdnju iz uvodnih riječi ambasadora EU u Crnoj Gori Johanna Sattlera da „mir nije samoodrživ. Na njemu se mora raditi svaki dan i trebaju ga obnavljati sve generacije.“ Schumanova deklaracija, koju je ambasador Sattler također citirao, odjeknula je u Podgorici jednako istinito kao i više od 75 godina ranije, u maju 1950. godine, kada je zamislila ujedinjenu evropsku ekonomsku zajednicu: „Svjetski mir ne može se zaštititi bez ulaganja kreativnih napora proporcionalnih opasnostima koje mu prijete.“ MFZB je takav kreativan i proporcionalan korak.
U svojim uvodnim komentarima, Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI), kazala je: „Mirovni forum Zapadnog Balkana je više od konferencije. To je platforma za razmišljanje, dijalog i povezivanje lokalnih stvarnosti s regionalnim i međunarodnim procesima. Mi smo kreirali ovaj forum jer vjerujemo da je mir na Zapadnom Balkanu direktno povezan s evropskom sigurnošću i budućnošću Evrope.“
Kažu da historija piše u rimama, a Mirovni forum u Podgorici nastavlja taj niz. Podgorica, mjesto održavanja Foruma, ima izrazitu historiju okupljanja pripadnika različitih kultura i naroda, građana iz drugih država – Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Kosova, drugih dijelova Crne Gore, ali i drugih svjetskih država. U sličnom duhu mira, kompromisa i novih početaka, prije tačno 148 godina, 3. marta 1878. godine, u Carigradu je potpisan Sanstefanski sporazum, kojim je okončan rusko-osmanski rat. Važno je napomenuti da je Sporazum Crnu Goru približio nezavisnosti, postignutoj kasnije u julu te godine, i ustupio teritoriju, uključujući Podgoricu, crnogorskoj državi, čime su okončana četiri vijeka osmanske vladavine.
MFZB ne bi bio moguć bez velikodušne podrške Evropske unije, Fondacije otvorenog društva, Centra za ljudska prava i demokratiju (CEDEM) Crna Gora, organizacija Protection Approaches, Impunity Watch, Globalne inicijative protiv nekažnjivosti i Vijeća Evrope, između mnogih drugih partnera. Iako je Forum označio novi i povoljan početak regionalnog zagovaranja, nije bio bez direktnog presedana. MFZB je rezultat tri prethodna okupljanja u Podgorici koje je Centar za postkonfliktna istraživanja organizovao za članove Koalicije Zapadnog Balkana za prevenciju genocida i masovnih zločina (CGMAP). Kao što je Velma Šarić izjavila u svom uvodu, „Centar za postkonfliktna istraživanja je posvećen izgradnji dugoročnih prostora za dijalog, obrazovanje i angažman u oblasti mirovnih politika. Pitanja koja Forum obrađuje su stvarna i svakodnevno utiču na naše zajednice.“
Zajednički izazovi za civilno društvo Zapadnog Balkana
Tokom dvodnevnog događaja, tri izazova su više puta spomenuta: 1) uključivanje razdornih narativa zasnovanih na identitetu i normalizacija govora mržnje; 2) kako proaktivno angažovati i obrazovati mlade koji su rođeni nakon ratova 1990-ih, izolujući ih od historijskog revizionizma i poricanja genocida; i 3) neadekvatni mehanizmi zaštite za aktiviste za ljudska prava i civilnog društva na prvim linijama fronta koji su meta pravosudnih postupaka i fizičkog zastrašivanja zbog obavljanja svog suštinskog zagovaračkog rada.
Tokom prvog panela MFZB-a, „Sprečavanje nasilja zasnovanog na identitetu na Zapadnom Balkanu: Civilno društvo i međunarodni odgovori“, govornici su raspravljali o tome kako su razdorni narativi o identitetu institucionalno i administrativno utemeljeni. Govor mržnje narušava povjerenje između građana i institucija; Zapadni Balkan je mikrokosmos za ovaj trend. Na primjer, Milica Pralica iz Udruženja građana Oštra Nula, sa sjedištem u Republici Srpskoj, Bosna i Hercegovina, opisala je kako se „nasilje zasnovano na identitetu transformiše – postaje sve opasnije“. Pralica je posebno istakla proces digitalne radikalizacije i porast dehumanizirajuće retorike tokom izbornih kampanja.
Nakon prvog panela, CEDEM-ova prezentacija na temu „Mapiranje govora mržnje u Crnoj Gori“ sintetizirala je sistematičniju perspektivu. Ovaj izvještaj pružio je uvid u to kako se govor mržnje širi, ko ga normalizuje i zašto pravni sistemi ne uspijevaju iskorijeniti ove štetne narative u jednom društvu Zapadnog Balkana. Posljedice ovog trenda su oštre: autocenzura; osjećaj nekažnjivosti među počiniocima; kultura nečinjenja; strukturna isključenost; društvena desenzibilizacija; i, što je najupečatljivije, prava koja postoje samo u slovu zakona, a ne u praksi.
U drugom panelu Mirovnog foruma Zapadnog Balkana, „Obrazovanjem do prava, sprečavanje nasilja: Jačanje demokratske kulture u postkonfliktnim društvima“, panelisti su istakli kako, usred rastućeg historijskog revizionizma i poricanja genocida, angažovanje poslijeratne generacije nikada nije bilo hitnije. Ilustrujući ovaj izazov, Dalia Koler iz Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) Srbija podijelila je njihovo zapažanje da masovni studentski pokret u Srbiji koji se zalaže za vladavinu prava i odgovornost za političku korupciju, uglavnom, ne povezuje ove pozive s političkim uvjetima 1980-ih i 1990-ih koji su doveli do rata i masovnih zločina. Zapravo, Koler je ponovila perspektivu koju je na prvom panelu iznijela Sonja Biserko iz Helsinškog odbora za ljudska prava Srbija, da ovo historijsko neznanje funkcionira kao plodno tlo za revizionizam i poricanje.
Treći izazov koji se često spominjao na MFZB-u odnosio se na uznemiravanje i zastrašivanje s kojima se suočavaju branitelji ljudskih prava u regiji. Jovana Spremo iz Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) prvobitno je istakla ovu prepreku na prvom panelu, navodeći zabrinjavajuće trendove fizičkih napada i hapšenja aktivista bez pravičnog postupka, često pod krinkom pobune ili „izdaje pravnog ustava svoje države samo zato što se zalažu za jednaka, zagarantovana prava za sve“.
Otpornost u praksi: Komparativna mudrost iz cijelog regiona
Iako je prepoznavanje zajedničkih izazova ojačalo iskustvo učesnika MFZB-a, vrijednost foruma proizašla je iz njegove platforme otpornih rješenja i komparativnog učenja.
Što se tiče prve prepreke, treći panel MFZB-a, „Memorijalizacija kao prevencija: Suočavanje s prošlošću radi zaštite budućnosti“, opisao je kako se inkluzivna memorijalizacija, zajedno sa spomenicima kroz formalne i neformalne obrazovne programe, bori protiv širenja govora mržnje. Iris Knežević iz YIHR Hrvatska je to jasno rekla: čak i za državu članicu EU poput Hrvatske, ograničavanje govora mržnje zahtijeva stalnu i dosljednu provedbu. Nadovezujući se na perspektivu Knežević, Amina Sejfić iz Centra za postkonfliktna istraživanja naglasila je škole kao inkubacijsku fazu za imunizaciju mladih na štetne predrasude zasnovane na identitetu. Za Sejfić, mirovno obrazovanje, zasnovano na sudskim činjenicama, ima ogroman potencijal i vidi ga kao jedino rješenje.
Istovremeno, kako bi se ublažilo korozivno širenje govora mržnje, mediji i državne institucije moraju biti odgovorni za platformiranje ili prećutno prihvatanje takvih štetnih narativa. U četvrtom panelu, „Žrtve u centru: Unapređenje prava preživjelih na Zapadnom Balkanu“, Mehmet Musaj iz Centra za rehabilitaciju žrtava torture na Kosovu, objasnio je kako pristup borbi protiv govora mržnje usmjeren na preživjele/žrtve osnažuje one koji su najviše dehumanizirani zapaljivim govorom političara. Uključivanje preživjelih i dijeljenje njihovih priča putem informiranog pristanka vodi do efikasnije, participativnije politike.
U vezi s drugim izazovom, nekoliko panelista MFZB-a raspravljalo je o uticaju direktnog, održivog kontakta putem studentskih razmjena na angažovanje mladih u „suočavanju s prošlošću“. Na primjer, Una Vukotić iz Regionalnog ureda za saradnju mladih (RYCO) Crna Gora i Glorija Alić iz Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, učesnice drugog panela, detaljno su opisale kako okupljanje omladinskih grupa preko fizičkih granica i neizrečenih podjela u zajednici razbija stereotipe i može katalizirati značajne odnose i dijalog. Ovi angažmani, zauzvrat, stvaraju dodatni prostor za inkluzivno obilježavanje sjećanja.
Osim toga, snažno pripovijedanje – kroz dokumentarne filmove, novinarstvo ili druge medije – je lijek za neznanje ili nezainteresovanost među mladima. Crnogorska premijera dokumentarca „Djeca Sarajeva“ koje je producirao Centar za postkonfliktna istraživanja, potvrdila je stav Velme Šarić da sudsko naslijeđe, činjenice i svjedočenja žrtava koje su prikupili Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i nacionalni sudovi, živi i dalje. Isticanjem ovih narativa, poput sjećanja roditelja na ubijenu djecu tokom opsade Sarajeva, u svim njihovim nepatvorenim emocijama, tuzi i traumama, žrtve ostaju ključne za proces tranzicijske pravde, kako je to artikulirao četvrti panel.
Kako bi se riješio treći izazov s kojim se suočavaju učesnici Mirovnog foruma Zapadnog Balkana, postojeći pravni okviri UN-a i EU predstavljaju strateške alate za zaštitu ljudskih prava i branitelja civilnog društva širom regije. Pravni okviri relevantni za organizacije civilnog društva Zapadnog Balkana uključuju Deklaraciju UN-a o braniteljima ljudskih prava iz 1998. godine ili Direktivu EU protiv „SLAPP-a“ (strateške tužbe protiv javnog djelovanja) iz 2024. godine. Odredbe, poput prioriteta pet u procesu integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, također se mogu iskoristiti za unapređenje tranzicione pravde.
Tokom jutarnje radionice o temi „Povezivanje lokalnih napora s međunarodnim zagovaranjem“, dr. Kate Ferguson i Farida Akram Mostafa iz organizacije Protection Approaches ukazale su na hitnost koju su osjetili mnogi panelisti MFZB-a. One govore da „ne možemo živjeti pod lažnom pretpostavkom da se stvari odvijaju kao i obično. Moramo kreativno razmišljati o tome koga pozvati na akciju.“ Sam Forum je model transnacionalne i multilateralne mreže zagovaranja. Regionalno, Zapadni Balkan nudi uvid u globalne i liberalne trendove. Ali on nije samo uvjerljiv primjer; Zapadni Balkan predstavlja ključno bojno polje za zaustavljanje demokratskog nazadovanja. Ova borba počinje zalaganjem za branitelje prava i vladavinu zakona, gdje god da se u regiji pojave kršenja.
Završetkom Foruma, posao počinje: Činimo svoj mali dio dobra
Vraćajući se na uvodne riječi ambasadora Sattlera, suštinska svrha Mirovnog foruma Zapadnog Balkana dobija svoje puno utemeljenje. Ambasador Sattler je rekao: „Recept za mir je jednostavan za definisati, ali nije lako savladiv. Zasnovan je na zajedničkim institucijama, vladavini prava, zaštiti manjina i odgovornosti za zločine. I, da, to je rad u toku.“
Preventivni napori moraju početi rano, bilo da se radi o obrazovanju o ljudskim pravima, građanskoj i medijskoj pismenosti, inkluzivnim praksama memorijalizacije generiranim iz sudskog naslijeđa utvrđenih činjenica i svjedočenja preživjelih, ili holističkim studentskim razmjenama koje okupljaju mlade širom Zapadnog Balkana. Ove prakse su temeljne demokratske zaštite. Kao što je Schuman izjavio 1950. godine, ovi napori moraju biti proporcionalni i plimi revizionizma, retorike mržnje i poricanja koja raste u regiji. MFZB je odskočna daska za takav otpor.
Na kraju, južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir za svoj rad u anti-aparthejd aktivizmu i Istini i pomirenju, utemeljuje nas mudrošću za dalje napredovanje Foruma. Tutu je jednom rekao: „Učini svoj mali dio dobra gdje god se nalazio; upravo ti sitni koraci imaju snagu da preplave cijeli svijet dobrotom.“ Širom Zapadnog Balkana, učesnici MFZB-a čine svoj „mali dio dobra“ i traže načine da se međusobno podrže.
