Uz turbulentnu historiju i složene mirovne sporazume, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Irska dijele još jednu sličnost – rastuću stopu nasilja nad ženama i djevojčicama.
Problemi su počeli rasti tokom pandemije virusom Covid-19. Brojne zemlje širom svijeta, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Irsku, otkrile su alarmantan broj u porastu nasilja u porodici u tom periodu. Do aprila 2020. godine, drastičan porast nasilja bio je evidentan u podacima, što je navelo generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Antónia Guterresa da izda saopštenje u kojem se navodi da „znamo da su karantini i izolacija ključni za suzbijanje COVID-19, ali da mogu zarobiti žene sa nasilnim partnerima…tokom proteklih sedmica, kako su ekonomski i društveni pritisci i strah rasli, svjedočili smo užasavajućem porastu nasilja u porodici.“
S obzirom na to da su prve naredbe o izolaciji izdate tek u martu, ovi podaci su označili nagli preokret, dovodeći žene i djevojčice u opasnost i od virusa i od naredbi o ostanku kod kuće. Bilo bi lako pretpostaviti da će kraj pandemije i s njom povezanih izolacija dovesti do pada stope nasilja u porodici; međutim, dogodilo se suprotno. U periodu nakon pandemije, stope nasilja u porodici nikada nisu pale na nivoe prije Covid-19.
Dvije zemlje istaknute u ovom članku, Bosna i Hercegovina (BIH) i Sjeverna Irska (SI), dijele nekoliko zajedničkih karakteristika, uključujući geografski položaj u Evropi, 30-godišnjicu mirovnih sporazuma, probleme koji se tiču života u postkonfliktnom društvu i, nažalost, kontinuirani porast nasilja u porodici i femicida.
UNICEF izvještava da je u Bosni i Hercegovini od 2024. godine svakog mjeseca ubijena najmanje jedna žena, sa preko 17.000 poziva SOS linijama za pomoć u tri godine i gotovo polovina svih žena doživjela je neki oblik nasilja zasnovanog na spolu od 15. godine. Sjeverna Irska odražava slične trendove, sa 28 ubijenih žena od 2020. godine, što je čini jednom od najviših stopa femicida po glavi stanovnika u Evropi, sa 87 posto žrtava ubijenih od strane muškaraca koje su poznavali. Studija Univerziteta Ulster dalje je otkrila da 98 posto žena u Sjevernoj Irskoj doživi nasilje zasnovano na spolu tokom svog života, dok se polovina djevojčica suočava s nasiljem prije 11. godine.
U svom članku za Georgetown Institute for Women, Peace and Security, Rashida Manjoo i Calleigh McRaith ističu da su žene uvijek najranjivije u postkonfliktnim kontekstima, s prijetnjama poput nasilja u porodici, trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilne prostitucije. Očigledno je da, iako mirovni sporazumi mogu prisiliti na okončanje javnog nasilja, mir se ne proteže uvijek na privatnu sferu. U drugom članku, Vicka Heidt (Globalne irske studije Univerziteta Georgetown) primjećuje da UN i mnoge akademske studije otkrivaju da je „rodna ravnopravnost glavni prediktor miroljubivosti države, više od njene ekonomske snage ili nivoa demokratije“.
Prema riječima Mersihe Zulčić iz UN Women u BiH, entitetske vlasti su uložile napore da ojačaju zakonodavstvo, ali je provedba nedosljedna, nalozi za zaštitu se odlažu ili se ne izvršavaju, a izricanje kazni je često blago. Nedostatak koordinacije između dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske – i odsustvo dosljednih standarda potkopava odgovornost. Zulčić se također osvrće na problem nedovoljnog prijavljivanja, napominjući da 84 posto žrtava nikada ne prijavi nasilje nijednom organu vlasti. Navodi da „razlozi uključuju strah od odmazde, ekonomsku zavisnost, društvenu stigmu i nisko povjerenje u pravosudni sistem“. U Sjevernoj Irskoj, nedovoljno prijavljivanje je također značajan problem, gdje samo 45 posto osoba u dobi od 18 do 24 godine navodi da bi prijavilo nasilje vlastima.
Femicid u Gradačcu u Bosni i Hercegovini 2023. godine, u kojem je bivši suprug Nizame Hećimović uživo prenosio njeno ubistvo na Instagramu, pred njenom kćerkom, rezultirao je izlivom bijesa, ali malo konkretne akcije. Sudija je odbio Hećimovićin zahtjev za zabranu prilaska. Kao što je uobičajeno u mnogim slučajevima, nasilje u porodici je prethodno prijavljeno vlastima, ali policija nije reagovala. Posljednji slučaj femicida koji je dospio u javnost dogodio se 16. novembra 2025. godine ubistvom Aldine Jahić od strane njenog bivšeg partnera, uprkos tome što je bivša djevojka prijavila incidente nasilja policiji.
Ubistvo Alyson Nelson 2022. godine od strane njenog bivšeg partnera navelo je vladu Sjeverne Irske da naruči i objavi izvještaj za pregled ubistava u porodici. U novembru 2025. godine, u izvještaju je navedeno da je njen bivši partner prethodno osuđen za nasilje od strane intimnog partnera i nasilje u porodici, informacije koje Nelson nisu bile svjesne. U julu 2025. godine, ubistvo Vanesse Whyte i njeno dvoje djece od strane njenog bivšeg supruga izazvalo je ogorčenje ruralne zajednice porodice, kao i žena širom Sjeverne Irske.
Pitanje kako se suočiti s ovim užasnim zločinima i rastućom statistikom zahtijeva identificiranje temeljnih uzroka problema. I BiH i Sjeverna Irska još uvijek postoje u postkonfliktnom okviru, a akademici i stručnjaci se slažu da je to vitalna komponenta kontinuiranog porasta nasilja u porodici. Zulčić navodi da je „naslijeđe ratnog seksualnog nasilja, militarizacije i kolektivne traume doprinijelo normalizaciji određenih oblika nasilja i nepovjerenju prema institucijama“, dodajući da „patrijarhalni stavovi i duboko ukorijenjeni rodni stereotipi dodatno doprinose stavovima Bosanaca prema nasilju u porodici“.
Sličan stav dijeli i Heidt, napominjući da istraživanja i izvještaji pokazuju da je nasilje zasnovano na spolu jasno povezano s oružanim nasiljem. Akademici sa Univerziteta Queen's, Doyle i McWilliams, otkrili su da konzervativne i patrijarhalne društvene norme, tradicionalne rodne uloge, siromaštvo, pristup oružju i normalizacija nasilja doprinose stopama nasilja u porodici u Sjevernoj Irskoj. Članak Nialla Gilmartina, „Rodno određivanje narativa ‘postkonfliktnog’ u mirovnom procesu Sjeverne Irske“, ističe da „sjevernoirsko društvo pokazuje sve zaštitne znakove i podmukle karakteristike patrijarhalnog društva koje tek treba da prođe kroz istinsku transformaciju u rodnim odnosima“.
U novembru 2025. godine obilježeno je 25 godina od usvajanja Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda kojom se uspostavlja Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Konačno, 30 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma i Sporazuma na Veliki petak, iskustva Bosne i Hercegovine i Sjeverne Irske pokazuju da okončanje rata ne znači automatski i okončanje nasilja, posebno nad ženama i djevojčicama u njihovim domovima. Održivi mir mora ići dalje od primirja i sporazuma, stavljajući rodnu ravnopravnost, zaštitu i odgovornost u središte postkonfliktnog oporavka.
