Bosna i Hercegovina je model „Jugoslavije u malom“, uprkos tome što je prošla kroz najbrutalniji oružani sukob od Drugog svetskog rata naovamo, očigledno je da je multikulturalizam u toj zemlji i nakon toga, mada prožet sada stravičnim sećanjima rata, najmanje tri nivoa iznad zapadnjačkog multikulturalizma
Narative o Prvom svjetskom ratu se tako u stvari samo u detaljima razlikuju od onih o ratovima 90-ih. Priča se o velikosrpskom nacionalizmu i ugroženosti drugih naroda, te o nekoj koncepciji Jugoslavije koja s Jugoslavijom nema prevelike veze, dok je početak Prvog svjetskog rata samo još jedan izgovor za ponavljanje istih argumenata.
Sto godina je prošlo od kako je prva čahura pala pokraj Latinske ćuprije, a u tom vijeku mnogo je jama, klisura i grobnica ostalo neobilježeno. U njima je neobilježen „spokoj“. U njima su na stotine i hiljade „spokoja“ koji imaju ime i prezime.
Tko sam ja i što su njihove sudbine za ovaj svijet, sudbine tih bezimenih, musavih momaka zaglavljenih u rovu daleko do doma. Na sudbine tih momaka možemo lijepiti samo klišeje, a meni u glavi izviru pitanja o bojama svijeta koji ih je okruživao.
Sredinom maja 2014. Balkan su zadesile velike poplave kakve nisu zapamćene u zadnjih 120 godina. Aktivirana su mnogobrojna klizišta i a mnošto stambenih objekata je oštećeno i uništeno. Samo u Bosni i Hercegovini preko 900 hiljada ljudi izmješteno je iz domova, a u prekidu su brojne komunikacije, porušeni su pojedini mostovi… Do nekih mjesta moglo se …