Dječija prava su samo još jedan segment ljudskih prava koja se u Bosni i Hercegovini ne stavljaju u prvi plan. Grupa mladih i djece iz cijele Bosne i Hercegovine se aktivno uključila da rade na rješavanju problema dječijih prava u zajednici a od velike im je pomoći Platforma za unapređenje dječijih prava na kojoj su dostupne sve informacije relevantne za ovu oblast, a preko koje mogu razgovarati sa svojim vršnjacima i predstavnicima vlasti i zagovarati mogućnost rješavanja problema.
Žene s hidžabom, odnosno mahramom, koju nose muslimanke kao vjersku obavezu i odjevnu praksu, nekada bivaju suočene s dobacivanjima, negativnim komentarima, predrasudama i stereotipima koje one najčešće ignorišu i usmjeravaju se na profesionalni i društveni razvoj dokazujući da ženama, bez obzira da li su pokrivene ili ne, nije samo mjesto u kući.
U Bosni i Hercegovini, maloj zemlji srcolikog oblika, nalaze se neke od najljepših rijeka i prirodnih izvora u ovom dijelu Balkana. Prema nekim predajama, samo ime naše države Bosne potiče od riječi Bosnae što je Ilirski naziv za rijeku Bosnu koja protiče kroz našu zemlju.
U Memorijalnom centru Srebrenica 9. jula, u sklopu obilježavanja 27. godišnjice genocida u Srebrenici, otvorena je izložba „Marame sjećanja“, koja obuhvata fotografije majki Srebrenice, s ciljem odavanja počasti njihovoj višegodišnjoj borbi za pravdu i istinu i upornosti za pronalazak posmrtnih ostataka njihovih najmilijih, dostojanstven ukop i „očuvanje života“ u godinama nakon genocida u Srebrenici. Izložbu „Marame sjećanja“ prati fotoknjiga o životu majki Srebrenice.
ovogodišnjem pješačkom pohodu, protestnog naziva ,,Marš mira“, više hiljada učesnika prošlo je teško prohodne brdsko-planinske predjele, gusto pošumljene predjele s potocima, kao i određeni broj povratničkih naselja, od Nezuka (općina Sapna) do Potočara (općina Srebrenica) u znak sjećanja na ubijene u genocidu u julu 1995. godine.
Svjedokinje, borkinje i heroine su riječi kojima su nazvane Majke i žene Srebrenice zbog 27 godina duge borbe za istinu, postojanje Memorijalnog centra Potočari, ustrajnosti u traženju posmrtnih ostataka njihovih najmilijih, doprinosu za kažnjavanje počinilaca najstrašnijih zlodjela i glasnosti zbog koje svijet nije mogao ostati nijem na genocid u Srebrenici.