Puno prije jula 1995. godine, kada su svjedočili uništenju svog grada jedinim priznatim genocidom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, znali su i učili o Holokaustu. Ovo je potvrdila Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, kojoj su sin i suprug bili među više od 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana koje su snage bosanskih Srba ubile tokom jula 1995. godine.
Omladinski lideri u Bosni i Hercegovini (BiH), a među kojima je i Adnan Družić iz Bosanskog Petrovca, preuzimaju vodeću ulogu u neophodnim promjenama i svojim aktivizmom potiču mlade ljude da doprinesu pozitivnim promjenama u lokalnim zajednicama.
Protestima na kojima traže pravdu i podsjećaju da se ne zaboravi, šetnjom, čitanjem imena i prezimena ubijenih, različitim kulturnim ali i drugim događajima obilježava se genocid u Tuzli, Gradu, u koji su preživjeli uspjeli doći nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Zajednička poruka je: „Ne mrzimo, ali nećemo nikada zaboraviti.“
Nekima karte služe kao jednostavni medijum kako bi stigli od tačke A do tačke B, ali za tim projekta Subjektivni atlas, sam čin kartografije predstavlja složeno putovanje potaknuto politikom, historijom i ličnim odnosima prema prostoru.
Iako osnovan s ciljem razvijanja inkluzivnog sporta, plivački klub „Spid“ već osmu godinu je mjesto susreta, neraskidivih prijateljstava i druženja djece iz cijele Bosne i Hercegovini (BiH) bez obzira na etničke ili bilo kakve podijele ali i mnogobrojnih nagrada koje osvajaju djeca sa poteškoćama u razvoju ili nekom vrstom invaliditeta, a koje nerijetko nazivaju „heroji iz vode“.
U posljednjih 50 godina u Bosni i Hercegovini nije bilo krvne osvete niti izvršenja smrtnih kazni, iako su počinjeni mnogobrojni zločini, genocid i ubistva.