U nerazvijenim i razbijenim društvima, tranzicijska pravda (TP) će izgubiti svaki kredibilitet ukoliko se ne bavi društvenom nepravdom, korupcijom, eksploatacijom resursa i ekonomskim nasiljem. Kretanje prema pomirenju u Bosni i Hercegovini zahtijeva ponovno razmatranje tranzicijske pravde od samog početka, dok je uključenje ekonomskih i socijalnih prava ključno za učinkovitost tranzicijske pravde.
Davne 1984. godine gledaoci iz cijelog regiona smijali su se na skeč „Nadrealista“, u kojem Rizo prodaje sarajevsku Vijećnicu, američkom turisti, za 25 hiljada vašingtona. Danas, 30 godina kasnije, umjesto Rize i turista, na scenu su stupili predstavnici gradske uprave Sarajeva i uposlenici Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu. U skeču je Rizo nasamario američkog turistu, a ko će danas, u stvarnosti, biti nasamaren?
Mir, koji su narodi Jugoslavije gradili za vlastito dobro, je uništen i to zato što je stereotipna tvrdnja, da je mržnja među narodima Jugoslavije uvijek postojala, nadjačala naše bratstvo i jedinstvo. Ovu mržnju fabrikovale su velike sile koje su htjele da nauče Slavene kako da budu civilizovani i demokratizovani. Zapadnjačko licemjerje bilo je očigledno. Zašto …
Mladi u BiH žive skupa i samo poneki „izvještaj“ u medjima ih podsjeti na to kako su, tobože, podijeljeni. Nerijetko se čuje kako je tranzicija stalno stanje društva u Bosni i Hercegovini. Od kraja rata do danas se radi na pomirenju.
„Od kraja rata prošlo je 19 godina i država se još uvijek traži, kao i čovjek, u tom periodu. Još uvijek boluje od nekih dječijih bolesti pa je važnija nacionalno-religijska pripadnost, od ekonomskih i socijalnih reformi. Tuzla, kao primjer multikulturalnosti, nema problema sa pripadnošću, ali to postavlja pitanje više. Zašto i pored takve beneficije ne napredujemo na polju egzistencijalnih pitanja?”
''Najveće prepreke na putu ka pomirenju su: javni diskurs, nepostojanje konsenzusa o nedavnoj prošlosti i nacionalistička retorika odnosno poticanje nacionalne mržnje vladajućih političara.“