Antifa šetnje Zagrebom: Obilazak grada iz perspektive rata i otpora

Foto: Anja Zulić

Kao dio pretprograma Trnjanskih kresova, obilježavanja 7. svibnja, dana kada su partizani oslobodili Zagreb, Mreža antifašistkinja Zagreb u suradnji s Documentom organizirala je Antifa šetnje s istraživačicom Tenom Banjeglav. 

Zbog činjenice da građani (posebno mladi) ne znaju ništa o događajima za vrijeme Drugog svjetskog rata, Banjeglav je naglasila da je važno obilježiti mjesta stradanja i otpora. 

,,Treba stalno pronalaziti nove, inovativne i zanimljive načine kako mladima tu povijest približiti. Čak nisu potrebna ni formalna spomen-obilježja, kao ni spomenici. Dovoljno bi bilo postaviti info-ploče, koje bi se nalazile pored nekih važnih lokacija, a davale bi informacije svima zainteresiranima o tome što se na tim lokacijama događalo“, kazala je Banjeglav, istraživačica Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću.

Dobar način za obilježavanje mjesta stradanja i otpora mogu biti i razna umjetnička rješenja, kao intervencije i slično, koji bi, prema njenim riječima, privukli pozornost građana na te lokacije i dostojno ih komemorirale. 

Koncept spomen-šetnje su nastale nakon što je Documenta u ožujku 2021. godine izdala vodič  „Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju“, koji obuhvaća preko 50 lokacija u gradu koje su povezane sa stradanjem stanovništva, kao i s antifašističkim otporom u Zagrebu te književnicima i književnicama koji su o Zagrebu pisali. Uz to, tražili su način kako da teme kojima se bave i mjesta približe građanima, naročito mladima. 

„Do danas, održali smo desetak šetnji za građane Zagreba, još toliko za učenike i studente zainteresiranih škola i fakulteta te nekoliko šetnji za strane goste. Zadovoljni smo dosadašnjom reakcijom na njih, kao i interesom te su se pokazale kao dobar format za uspješnije i lakše komuniciranje tih teških, ponekad i kontroverznih tema, kao i za razmjenu iskustava i informacija“, kazala je Banjeglav, istaknuvši da koncept spomen-šetnji, kao što je ova Zagrebom, može građanima na zanimljiv način ponuditi nova znanja o lokacijama u gradu kojima svakodnevno prolaze. 

Za istraživačicu Banjeglav, bliskost koja se stvara prilikom obilazaka mjesta i pričanja njihove povijesti jako je važna, naročito za mlade, jer tako bolje pamte priče i događaje oko njih. 

,,Vrlo je važno baviti se lokalnom poviješću te uključivati mlade i građane u proučavanje i istraživanje povijesti njihovog grada, kvarta ili čak ulice. Smatram da ih na taj način dodatno motiviramo da uče, kao i da se bave poviješću i da na njih imamo najveći utjecaj. Mnogo puta sam čula i od Zagrepčana da je zanimljivo biti turist u svome gradu te ga dodatno upoznati i istražiti“, poručila je Banjeglav.

Antifa šetnja Zagrebom

U Antifa šetnju Zagrebom, zajedno s dvadesetak građanki i građana krenula je i Anja Zulić, (autorica ovog teksta i dopisnica Balkan Diskursa).

„Okupili smo se ispred zagrebačkog Studentskog centra (SC), danas nezaobilaznog mjesta u svakodnevici studenata/ica. Prostor današnjeg SC-a i okolne građevine, poput Francuskog paviljona koji služi kao galerijski prostor, ni jednim obilježjem ne odaju da se na toj lokaciji u mračnoj prošlosti Zagreba, nalazio tranzitni logor za Židove, Srbe, komuniste, ilegalce i druge nepodobne koji su od tamo prevoženi u prve koncentracijske logore u tadašnje NDH (Nezavisne Države Hrvatske). Prostor SC, a nekadašnjeg Zagrebačkog zbora, odnosno Zagrebačkog velesajma, dolaskom ustaša na vlast 1941. godine, postaje tranzitni logor,“ govori na početku antifa šetnje istraživačica Banjeglav. 

Francuski paviljon (foto: Anja Zulić)

Lokacija SC-a ustašama je odgovarala zbog veličine i povezanosti s prugom, a ljudi su u tranzitni logor dovedeni iz Zagreba i drugih gradova (Varaždina, Karlovca, Koprivnice…). Tu su provodili četiri ili pet dana da bi poslije bili odvezeni u druge logore u Hrvatskoj: Danicu kod Koprivnice (prvi osnovan), zatim u gospićki sustav logora (Gospić, Jadovno, Slana i Metajna na Pagu), a kasnije i u Jasenovac i tamošnji sustav logora. Uvjeti, kao i u ostalim logorima, bili su grozni. Unatoč kratkom boravku u tranzitnim logorima, ljudi su spavali na podu, nisu imali hrane ali su im članovi obitelji ili zajednice mogli donijeti hranu. Tu je bila jako važna uloga židovske zajednice, koja je barem za Židove osigurala neke obroke. Po noći ili rano ujutro, ljudi su stočnim vagonima odvezeni u logore. Tranzitni logor je na toj lokaciji funkcionirao od svibnja 1941. do kolovoza 1941. godine kada je zatvoren, pretpostavlja se zbog blizine centra grada. Stanari okolnih zgrada mogli su vidjeti što se događa, a oni na najvišim katovima zgrade imali su zabranu otvaranja prozora. Zbog toga je logor prebačen na Zavrtnicu u nekadašnju Tvornicu Kristalum (tvornica tekstila) koja je tad bila na periferiji puno većoj nego danas i tamo je djelovao do listopada 1941. godine. Nakon toga, Zagreb više nije imao tranzitne logore, ali su za to služili brojni zatvori koji su se nalazili po gradu. 

Neodržavanje spomen obilježja

Nastavljamo šetnju do Botaničkog vrta i Runjaninove ulice gdje se danas nalazi Dom zdravlja Centar, nekadašnji dom za ustašku mladež. Iako ispred ulaza u Dom zdravlja, postoji spomen obilježje, kao i uklesana slova u zidine Botaničkog vrta, a zbog neodržavanja uopće nije vidljivo pročitati što na njima piše, niti moguće naslutiti da su te lokacije simboli antifašističkog otpora. 

Ploča Botanički vrt i spomen obilježje DZ (foto: Anja Zulić)

U spomen na ubijenog kolegu studenta prava, dvanaest SKOJ-evaca je 4. kolovoza 1941. godine izvršilo napad na dom ustaške mladeži koja je tu boravila i u podne se postrojavala. SKOJ-evci su uspjeli baciti planirane bombe, ali nisu računali na mitraljez postavljen na krovu. Trojica od 12 su uhapšeni, dok su ostali uspjeli pobjeći. Unatoč tome, ta akcija iako nije uspjela, smatra se među prvim uspješnim akcijama komunista jer su bili jako blizu centru i sjedištu nacista, kao i drugih ustaških policajaca koji su brzo došli. 

Još jedna zagrebačka lokacija koja svjedoči uspješnosti akcija otpora je zgrada Glavne pošte (od potresa 2020. godine nije u funkciji) u Jurišićevoj ulici 13. Napad komunista 1941. godine na Glavnu poštu koja je osiguravala sve međugradske i međudržavne pozive bila je najveća akcija izvedena u Zagrebu. U pošti su bili smješteni i prislušni uređaji Gestapo-a, a akcija je izvedena postavljanjem bombi u zgradu dan ranije i njihovim aktiviranjem. Radnice i radnici pošte obaviješteni su ranije o akciji te su na vrijeme napustili prostorije pošte. Nakon akcije, ustaše su uhitile mnogo ljudi i strijeljali 50 Židova i komunista. Ni na pošti nema nikakvih obilježja o njenoj povijesti. 

Tijekom dvosatne šetnje, zaustavili smo se i na Glavnom  kolodvoru, mjestu važnom za zbivanja u Drugom svjetskom ratu. Kolodvori su bili važni za obje strane: vlakovima su se prevozili zatvorenici i logoraši, odvozili ljudi na prisilni rad, ali i prevozili komunisti i simpatizeri ilegalnog pokreta u partizanske redove. Od 1941. godine ustaške vlasti su s Glavnog kolodvora deportirale Židove i Srbe u logore u NDH-a i Europi. Žene i djeca koje je Diana Budisavljević spasila iz brojnih logora, dovođeni su prvo na Glavni kolodvor, odakle su dalje slani u prihvatilišta za djecu i žene pravoslavne vjere. 

Prevoz prvih logoraša

Danas se na Glavnom kolodvoru može vidjeti crna parna lokomotiva „Katica“, koja je, prema službenim informacijama, izložena jer je jedna od najstarijih u Hrvatskoj, a manje je poznato da je „Katica“ ili lokomotiva slična njoj, prevozila prve logoraše u logor Danica. 

Lokomotiva Katica (foto: Anja Zulić)

U 2022. godini, na Glavnom kolodvoru podignut je i spomenik žrtvama holokausta i ustaškog režima, oko kojeg se, kako nam govori Banjeglav, vežu različite kontroverze. Spomenik izgrađen od poslaganih kofera predstavlja oduzetu prtljagu stradalih. 

,,Taj spomenik je od početka bio namijenjen komemoriranju stradanja Židova, i to svih šest milijuna ubijenih u svijetu. Zbog toga je umjetničko rješenje koje je odabrano zapravo više simbol stradanja Židova, nije baš univerzalističko i uključivo. Nakon što su se sve zajednice naroda žrtava, kao i antifašističke i druge udruge pobunile zbog te prvotne ideje, i nakon dugih pregovora, dobili smo ovo kompromisno rješenje – žrtve Holokausta i ustaškog režima“, kazala je istraživačica Documente.

Prema njenim riječima, ako bolje pogledate natpis i pročitate sve što na njemu piše, i dalje se čini da je tekst namijenjen komemoriranju Židova i to onih koji su 1942. godine deportirani u Auschwitz. 

Spomenik Koferi (foto: Anja Zulić)

Spomen-šetnja odvela nas je i do Praške ulice, u neposrednoj blizini Trga bana Josipa Jelačića gdje se nalazila sinagoga. Nakon osnutka NDH-a uslijedio je progon židovske zajednice, a čiji je vrhunac bilo upravo rušenje sinagoge. Danas se na tom prostoru nalazi parking. Cijeli proces devastacije sinagoge je fotografiran i sniman te izložen na  jednoj od protužidovskih izložbi u NDH-a. 

Spomen ploča Sinagoga (foto: Anja Zulić)

Za završetak spomen-šetnje, odabrana je lokacija danas poznate tzv. „Džamije“ (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika) na Trgu žrtava fašizma (tada trg Kulina bana) u čijoj okolici se nalaze zgrade nekadašnjeg zatvora Gestapa i sjedišta Ustaške nadzorne službe. Iako je ta građevina vrlo kratko bila džamija, ali službeno nije funkcionirala kao džamija, među Zagrepčanima i danas se održao taj naziv i mnogi/e ga koriste. 

Zatvor poznat po strašnim torturama

Džamija (foto: Anja Zulić)

Odmah pored „Džamije“ u Zvonimirovoj 2 nalazi se zgrada u kojoj je bilo sjedište Ustaške nadzorne službe i tajne policije. U podrumu zgrade bio je smješten zatvor koji je zapamćen po strašnim torturama. Najpoznatije zatvorenice tog zatvora bile su sestre Rajka i Zdenka Baković, uhićene jer je Rajka bila članica SKOJ-a, a Zdenka simpatizerka. U zatvoru su obje teško mučene, Rajka je prevezena u bolnicu gdje je preminula, a Zdenka je skočila s trećeg kata zgrade i od posljedica skoka umrla. 

Zvonimirova 2 zgrada Gestapa (foto: Anja Zulić)

Iako se iz ove antifa šetnje moglo vidjeti da Zagreb ima bogatu antifašističku povijest, Banjeglav nam pojašnjava da iz njenog dosadašnjeg iskustva rada i vođenja šetnji, građani/ke malo znaju i o ustaškim zločinima, a još manje o antifašističkom otporu. 

,,Situacija je nešto bolja sa starijim građanima, onima koji su se školovali u Jugoslaviji. Njima je u obveznom programu bio barem dio tog gradiva, oni nešto znaju. No, mladi, oni školovani u Republici Hrvatskoj ne znaju gotovo ništa, posebno o temama i događajima vezanima uz antifašistički otpor. Dok se o zločinima u NDH i stradanju ipak nešto govori, barem kod motiviranijih nastavnika, antifašizam i otpor vrlo su rijetko tema u našim školama. Čak su mi i studenti završnih godina studija povijesti rekli da za brojne lokacije nisu čuli te da nisu znali za mnoge događaje koje smo tijekom šetnji spominjali“, kazala je Banjeglav. 

Njen dojam, kako je pojasnila, je da u Hrvatskoj antifašizam stoji jedino u Ustavu, ali da je vrlo nepopularno reći da si antifašist ili se tim temama baviti. Dok se druge države Europe, kako je kazala, ponose svojim antifašizmom i pozivaju na njega, kod nas je on gotovo sramota.  

Anja je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Banja Luke. Diplomirala je novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Banja Luci, a magistrirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje trenutno živi i radi. Novinarsko iskustvo stekla je pisajući za pojedine bh.medije, a dvije godine provela je kao novinarka na portalu za studente gdje se bavila temama iz studentske svakodnevice i sektora obrazovanja. U martu 2021. godine vraća se u civilni sektor i pridružuje se timu Zaklade SOLIDARNA, kao programska asistentica.

Vezani članci

Problemi u procesuiranju ratnih zločina shvaćeni kao napad
Procesuiranje ratnih zločina na nivou Bosne i Hercegovine naišlo je na kritike međunarodnih stručnjaka nakon rada na tim predmetima u periodu dužem od deset godina. Zaključuje se da se procesuiraju niže rangirani počinioci, „fragmentiraju“ optužnice ali i više puta vraćaju na doradu, te da postoji nedosljednost u pravnoj kvalifikaciji a ima problema i u primjeni zaštitnih mjera za svjedoke.
Socioekonomska pitanja i REKOM: Istraživanje
Socioekonomska pitanja postaju sve važnija tema na području tranzicijske pravde. Novi istraživački projekat na tu temu razvijen je u saradnji sa Centrom za postkonfliktna istraživanja (CPI) i Fakultetom Royal Holloway, Univerziteta u Londonu. Projekat istražuje socioekonomske faktore u kontekstu Inicijative za REKOM.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu