Balansirajući umjetničku ljepotu i borbu, Ramiza Sarić se tokom ratnog perioda u Bosni i Hercegovini suprotstavila neprijateljskoj okupaciji na dva fronta: kulturnom i militarističkom. Danas 77-godišnjakinja, koja je gotovo proputovala svijet, tvrdi da smo „najbolja država s najboljim ljudima koji su najkulturniji i najciviliziraniji“.
Jelenu Križanac iz Krčevina (općina Vitez) njeni sugrađani opisuju kao ženu heroja jer je tokom ratnih dešavanja u periodu od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini, hrabrošću i mudrošću, spasila mnoge ne obraćajući pažnju na etničku i vjersku pripadnost. Iako je napustila ovaj svijet, svoju djecu je zadužila da pomažu sve kojima je pomoć potrebna.
Tokom obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici, u Školi za mlade Srebrenica, jedan od predavača je bio Dino Abazović, profesor sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, koji je učesnicima postavljao dojmljiva pitanja, poput “Kakav je odnos vestfalske nacionalne države i vjere?”, “Kako su politički lideri iskoristili ili zloupotrijebili ljudsku potrebu za kolektivnom pripadnošću da bi učvrstili vlast?” i slično, a da bi im približio ova pitanja i usmjerio ih za raspravu započeo je sa definicijama.
Centar za postkonfliktna istraživanja u suradnji s Memorijalnim centrom Srebrenica organizirao je četvrtu ljetnu Školu za mlade Srebrenica, na kojoj je 40 mladih ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana, Bosne i Hercegovine i svijeta, imalo priliku steći znanja iz oblasti tranzicione pravde, memorijalizacije i gradnje historijskih narativa, ali i odati počast ubijenima u genocidu u Srebrenici.
Puno prije jula 1995. godine, kada su svjedočili uništenju svog grada jedinim priznatim genocidom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, znali su i učili o Holokaustu. Ovo je potvrdila Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, kojoj su sin i suprug bili među više od 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana koje su snage bosanskih Srba ubile tokom jula 1995. godine.
U okviru obilježavanja 28. godišnjice od genocida u Srebrenici, u Istanbulu i Beogradu je postavljena instalacija „Majčina marama“ – postavka koja pokazuje da su sve žene svijeta uz majke Srebrenice i da se samo zajedno mogu boriti za istinu.