Priča o ljubavi u postkonfliktnoj BiH

Foto: Mitar Simikić

U Bosni i Hercegovini (BiH), prije izbijanja rata 1992. godine, mješoviti brakovi su se smatrali odrazom multietničkih zajednica u bivšoj Jugoslaviji i ogledalom bratstva i jedinstva.

Danas, u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, kao što je BiH, gdje žive Srbi, Bošnjaci, Hrvati i druge zajednice, mješoviti brak često se smatra kontroverznom temom. Ovo je posebno izraženo u malim zajednicama kao što je Srebrenica u istočnoj Bosni, koja je tokom rata u BiH bila mjesto genocida i drugih zločina, dodatno povećavajući etničke tenzije i nepovjerenje između različitih zajednica.

Uprkos tome, Radomirka i Hariz Alić su pronašli jedno drugo. Njihov brak stoji kao simbol prevazilaženja konstruisanih granica u postkonfliktnoj Bosni i Hercegovini.

Prijeki pogledi

Radomirka je iz Teslića, a Hariz je iz Srebrenice. Upoznali su se u lokalnom omladinskom centru 2013. godine.

,,Došla sam u Srebrenicu. Oboje smo radili u nevladinom sektoru. Kroz jedan projekat smo se bolje upoznali i počeli provoditi vrijeme zajedno“,  kaže Radomirka.

Ubrzo nakon toga, zaljubili su se uprkos protivljenju njihovih porodica jer dolaze iz različitih etničkih grupa. Svoju ljubav su krunisali brakom. Žive i rade u Srebrenici i identifikuju se kao Srpkinja i Bošnjak, dok poštuju međusobna vjerska uvjerenja. Imaju dvoje djece, rade zajedno, i kažu da jedno drugome uljepšavaju svakodnevni život.

Govoreći o tome što je prvo privuklo kod Hariza, Radomirka kaže da joj se jednostavno ,,svidio kao osoba, uvijek je spreman pomoći.“ Najviše cijeni njegovu snalažljivost i činjenicu da zna kako se prezentirati u poslu. Hariz se smije i inzistira da to nije slučaj.

,,To je definitivno mješoviti brak, ona je žena, a ja sam muškarac. Nisam tip osobe koja će obraćati pažnju na to šta će neko reći ili ne. Da smo na to gledali, ne bismo se vjenčali. Bili smo svjesni da će biti nekih problema, ali smo se trudili da to bude prihvatljiv problem, s kojim se možemo nositi“, kaže Hariz. Dodaje da su nakon nekog vremena obje porodice prihvatile njihov brak.

U prvih nekoliko godina braka suočavali su se sa “čudnim situacijama”. Kao primjer, Hariz spominje kako bi neko pokucao na njihova vrata, a zatim pobjegao. Kako je vrijeme prolazilo, takvi događaji su se smanjili.

Imaju dvoje djece, rade zajedno, i kažu da jedno drugome uljepšavaju svakodnevni život. Foto: Mitar Simikić

Odgajanje djece

Identifikujući se kao Bošnjak i Srpkinja, bez problema su se adaptirali različitim kulturnim pozadinama i vjerskim tradicijama. Slave praznike i Radomirkine i Harizove i to je postao prirodan dio njihove veze. Zajedno potiču međusobno poštovanje i razumijevanje.. Hariz, ukazujući na njihov skladan brak, naglašava važnost omogućavanja jedno drugom da praktikuju svoje tradicije bez nesuglasica. Dok odgajaju svoje dvije kćeri, nastoje ih naučiti da poštuju raznolikosti vjerskih uvjerenja, osiguravajući da odrastaju razumijevajući i poštujući naslijeđe jedno drugog.

,,Slavimo sve, i naša djeca tako odrastaju. Praznike koje slavi moj muž provodimo sa njegovim roditeljima; praznike koje slavi moja porodica provodimo sa mojom porodicom. Djeca dio godine provode u Srebrenici, a dio s mojom porodicom u Tesliću. Žive normalan život“, dodaje Radomirka.

Rođenjem su odabrali vjerski i etnički identitet svoje djece, s razumijevanjem da će one kada odrastu same izabrati kako će se identifikovati. Hariz se prisjeća kako su se “raspitali o svemu” kako bi izbjegli potencijalne sukobe. Jednoglasno su se složili da njihova djeca budu Bošnjakinje i muslimanke. Kako Hariz naglašava, ,,važno je da djeca imaju definisan identitet jer ne možete biti nedefinisani u društvenim okvirima.“

Njegova supruga također vjeruje da je sve u društvu određeno identitetom. ,,Možemo pričati o tome kako nije važno, ali to je vrlo važno, ne bismo trebali lagati sami sebe. Ovdje ste zapravo prepreka i opasnost za sistem ako ne pripadate ničemu“, kaže Radomirka.

Oni smatraju da mediji, političari i vjerski lideri ne promovišu vrijednosti jedinstva i suživota. ,,To je samo prazna priča. Kada trebaju nešto reći pred izbore, pričaju kako su za toleranciju i suživot. Šta taj suživot uopšte znači?“ pita se Hariz.

Govoreći o vrijednosti zajedničkog života s Radomirkom, njen muž naglašava međusobno poštovanje, koje, kada se djeca rode, proširuje se i na djecu. ,,Mislim da je poštovanje najvažnije“, kaže Hariz. Radomirka dodaje: ,,Tolerancija prije svega, izdržljivost, pomaganje jedno drugom, razumijevanje, biti tu jedno za drugo, komunikacija, imati zajedničke poglede na život. U životu je uvijek najlakše okrenuti se i otići. Trebamo ostati i boriti se za neke stvari.“

Što se tiče razloga zašto danas ima manje multietničkih brakova u BiH, Alići to pripisuju odlasku mladih ljudi svih etničkih grupa iz Bosne i Hercegovine.

Govoreći o tome što je prvo privuklo kod Hariza, Radomirka kaže da joj se jednostavno ,,svidio kao osoba, uvijek je spreman pomoći“. Foto: Mitar Simikić

Mješoviti brakovi u BiH

Prema istraživačkim podacima iz rada “Etnički miješani brakovi na prostoru bivše Jugoslavije, 1970-2005” autorice Snježane Mrđen, broj mješovitih brakova u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) je rastao od 1950. do 1990. godine. Čak 19.815 mješovitih brakova zabilježeno je 1950. godine, što je činilo 13.5 posto ukupnog broja registrovanih brakova, dok je do 1990. jedan od sedam brakova bio mješovit.

Prema podacima popisa iz 1981. godine, u bivšoj Jugoslaviji je bilo otprilike 13 posto “mješovitih brakova”, s najvećim brojem u Hrvatskoj, zatim u Vojvodini i Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini 1991. godine zabilježeno je 2.893 mješovitih brakova. Međutim, u prvoj godini nakon rata, taj se broj drastično smanjio na samo 713.

Iz istraživanja “Mješoviti brakovi u Bosni i Hercegovini” autorice Nede Perišić (2021.) prezentirani su podaci Federalnog zavoda za statistiku. Od 13.012 brakova, njih 608 su bili mješoviti 2006. godine; 2007. godine od 14.808 brakova, 731 su bili mješoviti; a 2008. od 14.808 brakova, 677 su bili mješoviti. Kada se ovi podaci gledaju kao postoci, može se zaključiti da takvi brakovi ne prelaze pet posto ukupnog broja brakova tokom godine.

Prema Zavodu za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine, oko 18.000 brakova je sklopljeno u Bosni i Hercegovini 2019. godine, od kojih je 600 bilo nacionalno mješovitih. Zavod za statistiku entiteta Republika Srpska navodi da je oko 5,000 brakova sklopljeno iste godine, od kojih je 250 bilo mješovitih. Prema istraživanju Radio Slobodna Evropa iz 2021. godine, od ukupno 13.525 brakova sklopljenih u 2020. godini, 553 su bila mješovita.

Podaci o mješovitim brakovima u Bosni i Hercegovini otkrivaju kompleksan i evoluirajući društveni pejzaž. Iako je broj etnički mješovitih brakova značajno opao od raspada Jugoslavije i kasnijeg rata, upornost takvog zajedništva, poput onog Radomirke i Hariza Alića, simbolizuje snažan kontrast dominantnim etničkim podjelama. Parovi poput Alića utjelovljuju nadu u budućnost u kojoj su jedinstvo i suživot mogući.

U životu je uvijek najlakše okrenuti se i otići. Trebamo ostati i boriti se za neke stvari. Foto: Mitar Simikić

Vezani članci

Poruke mladima i ženama od bh. sportiskinja: „Ne dozvolite predrasude. Budite hrabre, uporne i vjerujte u sebe“
Mlade žene i uspješne sportiskinje – Milena Nikolić, Lana Pudar, sestre Sipović, Ajla, Nejra i Emina, najbolji i najveći su ambasadori naše države koje ponosno stoje rame uz rame sa sportskim velikanima, obaraju svoje ali i tuđe rekorde i ponosno se upisuju u bosansko-hercegovačku i svjetsku historiju.
Bijeli grad i ,,nevidljivi” fotograf
Bijeljina je grad u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine (BiH). Grad je svoj naziv dobio od riječi Bijela. Iako nije bilo vizuelnih dokaza zašto je grad dobio ovo ime, ipak se čini kao pravo ime za njega.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu