Protestima na kojima traže pravdu i podsjećaju da se ne zaboravi, šetnjom, čitanjem imena i prezimena ubijenih, različitim kulturnim ali i drugim događajima obilježava se genocid u Tuzli, Gradu, u koji su preživjeli uspjeli doći nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Zajednička poruka je: „Ne mrzimo, ali nećemo nikada zaboraviti.“
Centar za postkonfliktna istraživanja, Fond Memorijala Kantona Sarajevo i Program Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom (PMI) u Sarajevu su predstavili priručnik za nastavnike istorije: Upotreba arhiva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (Mehanizma), kao i video produkciju PMI sa ciljem unapređenja znanja i vještina u korištenju arhive i upoznavanju javnosti o presuđenim sudskim činjenicama.
Povodom 31. godišnjice od početka opsade Sarajeva, najduže opsade u modernoj historiji, otvoren je muzej “Život u Sarajevu pod opsadom 1992-1995”, koji na autentičan način pokazuje svakodnevni život građanki i građana Sarajeva koji su bili izloženi teroru u sklopu kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja tadašnjih srpskih vojnih, političkih i drugih struktura.
Hladno martovsko jutro 1993. godine zauvijek je obilježilo sudbinu djece iz mahale Srmać u Kladnju, kao i vojnika Ujedinjenih Nacija (UN-a), koji se sreću 30 godina kasnije, prisjećajući se osmijeha na licima zbog slatkiša i igračaka koje su dobili od vojnika UN-a, a ujedno zaključujući da daljina i vrijeme ne mogu razdvojiti prijateljstva sve dok su ona stvorena željom, poštovanjem, pažnjom i ljubavlju.
Historijski spomenik u gradu Tuzla je svjedok mnogih događaja ali zasigurno jedan od najkrvavijih i najtužnijih bio je prije 28 godina, masakr nad tuzlanskom mladošću, za koji gotovo niko nije odgovarao iako je pravosnažno presuđen zločin.