Dok Bosna i Hercegovina (BIH) i dalje pati od političkih previranja i korupcije, novinari moraju ostati posvećeni činjenicama, objektivnosti i integritetu.
Manipulacija medijima u BiH je provjerena i istinita taktika koja se koristi za širenje opasnih dezinformacija širom zemlje. Dok se BIH priprema za još jednu izbornu godinu i čini se da konstantno ostaje na rubu destabilizacije, novinari imaju možda jednu od najvažnijih uloga u distribuciji vitalnih informacija građanima. Ipak, povjerenje u medije u BiH na najnižem je nivou do sada. Građani imaju na raspolaganju veliki broj medijskih kuća, ali samo nekolicinu onih kojima se može vjerovati.
Stanje novinarstva u Bosni i Hercegovini
Štefica Galić, bivša urednica Tacno.net, i osoba koja je spasila hiljade života tokom rata u Bosni i Hercegovini, o stanju novinarstva i medija u BiH, nema mnogo šta lijepo za reći.
„Vidjeli smo kako su mediji pretvoreni u oružje tokom rata, a mnogi novinari u dilere mržnje. Nažalost, danas svjedočimo istoj stvari – govoru mržnje, radikalizmu, lažnim vijestima i propagandi.“
U knjizi “Narativi. Iskustva iz jugoistočne Evrope i šire”, poglavlje koje je napisala Leila Bičakčić pod naslovom „Uloga medija u oblikovanju slika“, pokazuje kako medijski problemi od prije tri decenije i dalje muče Bosnu i Hercegovinu. Još veći izazovi sada proizlaze iz zakonodavnih neslaganja između dva entiteta zemlje. U Republici Srpskoj vlada je pokušavala dosljedno „suzbijati nezavisno novinarstvo“, dok se Federacija bori sa „političkim uplitanjem i finansijskom nestabilnošću“. To direktno dovodi do autocenzure, koja je, kako Bičakčić objašnjava, rezultat medijskog okruženja u kojem se novinari boje potencijalnih posljedica, uključujući nasilje. Zbog toga je njihov rad ograničen, a glasovi potisnuti.
To je rezultiralo sve većim brojem nepouzdanih novinara i sve manjim brojem relevantnih medijskih izvora. Kao što Melani Isović, aktivistica i obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Banje Luke, navodi, „važno je da čitaoci znaju da u Bosni i Hercegovini postoji 488 informativnih online portala, od kojih je samo 40 posto fokusirano na transparentnost“. Ovo su statistički podaci koje je potvrdio i nedavni izvještaj UNESCO-a.
Sve ovo također minimizira prostor za druge važne teme u medijima, što ometa društveni napredak. Na primjer, Isović je opširno pisala o temama koje se ili ignorišu ili ostaju tabu.
„O tome se ne govori, što pokazuje da naše društvo nije spremno prihvatiti inkluzivnost kao vrijednost. Međutim, to ne umanjuje važnost postavljanja takvih pitanja. Naprotiv, svaka izgovorena priča, svaki korak naprijed i svaka uočena nepravda pomjera granicu šutnje, i u toj upornosti leži nada da će se društvo, ma koliko sporo, promijeniti nabolje“, kazala je ona.
Problem manipulacije medijima pogoršan je nedavnim dešavanjima u informacionom prostoru gdje „danas novinar može biti bilo ko“. U eri u kojoj su ogromne količine informacija dostupne na jedan klik, teško je razaznati šta je istina, a kome se može vjerovati. Nadalje, s obzirom na to da mlađe generacije češće pristupaju vijestima i angažuju se s njima digitalno, novinari se bore da svoje priče istaknu. Umjesto da pročitaju članak iskusnog i pouzdanog novinara, mnogi brzo apsorbuju neprovjerljive informacije koje vide na platformama poput “TikToka”, “Instagrama” i “Facebooka”. Kao što je Marta Kos, evropska komesarka za proširenje, izjavila na konferenciji „Mediji i civilno društvo: Kritički glasovi pod pritiskom“ u Sarajevu u septembru 2025. godine, „Suočeni smo sa društvenim medijima koji daju prednost nečuvenom nad promišljenim.“
Isović dalje objašnjava da su „u eri vještačke inteligencije i lažnih vijesti, čitaoci u nezavidnom položaju, posebno uzimajući u obzir sveprisutnu medijsku nepismenost u regionu i činjenicu da naši ljudi vole i žele da se bave i čitaju teorije zavjere, pa čak i dezinformacije do određene mjere jer ih to zabavlja“.
Međutim, građanima BiH nije strana činjenica da su razni medijski izvori nepouzdani. Galić naglašava da javnost nije naivna i da je dobro svjesna dezinformacija u medijima. Međutim, čak i najinformiraniji građanin može upasti u zamku dobro napisanog članka. Ne mora uvijek sadržavati laži ili očiglednu pristranost već se jednostavno može raditi o selektivnom informisanju.
Prepoznavanje medijskih manipulacija
Sve su to razlozi zašto novinari moraju biti odgovorni za iznošenje cijele istine, što im omogućava da održe bilo kakvo povjerenje koje mogu steći među građanima regije.
„Izvor informacija je ključan. Ako izvor nije provjerljiv, ako se priča ne može potvrditi putem mnogih nezavisnih izvora, nismo je objavili. Ponekad smo odustajali od istraga upravo zato što nismo mogli dokazati sve elemente priče“, naglašava Galić.
Čitatelji također moraju prakticirati ličnu odgovornost u konzumiranju medija kako bi to bilo uspješno. U tome Isović naglašava svjesne prakse poput razmatranja porijekla novinskih portala i novinara i procjene načina na koji su informacije predstavljene.
,,Može li se članak pratiti do autora i čini li se da se promoviše politička ili stranačka agenda“, naglašava Isović.
Također, upozorava da se ne prate novinari ili medijski portali čiji rad izgleda kao da ima više tračerski ili tabloidni karakter.
„Ovakvim medijima ne treba davati nikakav kredibilitet jer to direktno utiče na kvalitet javnog prostora i kredibilitet informacija koje dijelimo“, napominje Isović.
Put prema naprijed
Sve dok euroatlantske integracije ostaju prioritet za Bosnu i Hercegovinu, reforma medijskog okruženja je imperativ. Kao što je naglašeno u poglavlju koje je pisala Bičakčić, sloboda medija je ključna za napredak BiH prema Evropskoj uniji. Srećom, to je prioritet koji je EU obećala podržati, posebno kroz dodjelu sredstava namijenjenih jačanju civilnog društva, medija, ljudskih prava i demokratije u Bosni i Herzegovini.
Portal Štefice Galić funkcioniše na jednostavnom etičkom principu, principu nezavisnosti. U praksi, to znači odbacivanje marketinških dogovora i političkog pritiska koji bi mogli ugroziti izvještavanje, finansiranje medija kroz alternativne izvore prihoda poput projekata i prodaje knjiga, te višestruku provjeru svakog rada prije objavljivanja.
Konačno, poruka Galić i Isović i novinarima i medijskim potrošačima je sljedeća da ostananu posvećeni činjenicama i integritetu.
„Imam samo jedan savjet za novinare. Pridržavajte se profesionalnih i etičkih standarda, oduprite se pritiscima i govorite istinu čak i kada je teško. Ovo je i moralna i profesionalna dužnost – u suprotnom biste trebali napustiti ovu profesiju“, zaključila je Galić.
