Povodom 31. godišnjice od početka opsade Sarajeva, najduže opsade u modernoj historiji, otvoren je muzej “Život u Sarajevu pod opsadom 1992-1995”, koji na autentičan način pokazuje svakodnevni život građanki i građana Sarajeva koji su bili izloženi teroru u sklopu kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja tadašnjih srpskih vojnih, političkih i drugih struktura.
Hladno martovsko jutro 1993. godine zauvijek je obilježilo sudbinu djece iz mahale Srmać u Kladnju, kao i vojnika Ujedinjenih Nacija (UN-a), koji se sreću 30 godina kasnije, prisjećajući se osmijeha na licima zbog slatkiša i igračaka koje su dobili od vojnika UN-a, a ujedno zaključujući da daljina i vrijeme ne mogu razdvojiti prijateljstva sve dok su ona stvorena željom, poštovanjem, pažnjom i ljubavlju.
Historijski spomenik u gradu Tuzla je svjedok mnogih događaja ali zasigurno jedan od najkrvavijih i najtužnijih bio je prije 28 godina, masakr nad tuzlanskom mladošću, za koji gotovo niko nije odgovarao iako je pravosnažno presuđen zločin.
Opsada Sarajeva – najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji ratovanja – ostaje zapamćena po svoj svojoj brutalnosti koja je išla protiv života. Ipak, usred teškog razaranja, svakodnevnog granatiranja i bitke za goli opstanak, Sarajlije se nisu predavale a uloga umjetnika se pokazala izuzetno važnom.
Seksualno nasilje počinjeno u konfliktu (CRSV) neosporno ima trajne posljedice kako za preživjele, tako i za njihove porodice ali prema izvještajima nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini, proces memorijalizacije i javno priznanje zločina veliki su doprinos procesu postizanja pravde i korak naprijed ka njihovoj integraciji u društvo.