Dama bosanskohercegovačke rap scene, prepoznatljivog glasa i stavova. U privatnom životu prije svega majka, zatim magistrica farmacije i radoholičarka. Sanelu Halilović Sassju poznajemo kao nekoga ko ima mnogo energije i konstantno traži pozitivne priče oko sebe.
Odrasla je i rođena u Tuzli koja je prepoznatljiva po svojoj interkulturalnosti. Sassja kaže da nije mnogo razmišljala o uticaju Tuzle na sebe dok nije počela da putuje.
„Volim Tuzlu, ali prije svega vjerujem u nju. Svugdje ima i dobrih i loših ljudi, ali jednostavno u Tuzli postoji taj momenat gdje na prvu nije bitno tvoje ime i prezime. Da ostatak Bosne i Hercegovine (BiH) nije takav kakav jeste ne bi se o Tuzli pisalo kao o nekoj ‘čudnoj zoni’. Nisam mnogo razmišljala o Tuzli na taj način dok nisam počela putovati i obilaziti ostale gradove u BiH“, govori Sassja.
Kako i sama kaže, to nije nametnutno ili nešto što naučiš. Jednostavno, u Tuzli se tako živi. Rado ističe da sa svojom porodicom i prijateljima slavi sve praznike. „Jedne prilike prijatelj je našao novu djevojku i svi smo ga ispitivali ko je, da bi nam on odgovorio: ‘Ma sve slavi, prava Tuzlanka'“, govori uz osmijeh.
Grad poznat po urbanoj kulturi i brojnim bendovima neminovno je uticao i na Sassju.
„Možda zbog toga jeste uticalo i na mene. Mislim da je Edo Maajka jednom prilikom rekao da je nevjerovatno da tako mali grad ima toliko repera, brejkera, rajtera… Možda se sada to malo razvodnilo jer smo svi našli svoj put za negdje dalje, ali u nekom trenutku to jeste zaista bilo tako. U jednom trenutku gledam oko sebe, svi nešto rade i baš su dobri u tome“, kaže Sassja.
Za početke karijere je, kaže, „kriva“ njena mama koja je Sassji kupila sintisajzer. Tako je počela učiti note, svirati pjesmice. Tokom odrastanja nije bilo lako doći do muzike, svi su slušali ono što su slušali njihovi roditelji.
„Tada nisam mogla znati da li je Dino Merlin uzeo pjesmu od Majkla Džeksona ili obrnuto. To su ta vremena, bila sam mala, nisam znala šta se dešava tu. Komšinica jedna starija, Melika, ona nam je puštala Majkla Džeksona. To je bila najkvalitetnija muzika do koje sam došla. Slušala sam stvarno sve: rap, rock, metal, kako sam do čega dolazila. Meni niko nije imao da kaže ko je Bob Marli“, priča Sassja o svom odrastanju.
U nedostatku muzike i materijala za stvaranje nove, Sassja je već u periodu osnovne škole snimala i slagala dijelove muzike od Majkla Džeksona i tako sebi stvarala nove bitove i zvukove.
„Ja sam se igrala tako što sviram, pjevam i pišem. Tada još uvijek nisam znala za rap. Pisala sam i poeziju. U školi dobijemo domaći zadatak da napišemo pjesmicu o mami, ja je napišem i svidi mi se, pa onda napišem pjesmicu o svemu“, sjeća se ona.
Njena velika ljubav je i crtanje grafita sa kojima se prvi put srela u osnovnoj školi, zahvaljujući drugaru iz klupe koji je, kako kaže, nešto šarao po stolu. Kao jedno radoznalo dijete Sassja je odmah počela u svojoj svesci crtati grafite. Šetajući gradom počela je primjećivati grafite po zgradama, ali joj se nisu svidjeli. Kasnije će shvatiti i zašto je to bilo tako.
„Poslije u srednjoj školi ću upoznat’ momka koji crta te grafite, i tek tada ću saznati da je to ilegalno i da su zato tako ružni. Jer žure, da ih niko ne vidi da crtaju po zgradama. Poslije sam krenula i ja da ih crtam, ali na legalnim mjestima“, priča ona.
Za Sassjin lični razvoj postoje dvije tačke odrastanja koje ističe kao veoma važne, stvari koje su je oblikovale i usmjerile da ostane na „pravom putu“. Ističe da je u suprotnom veoma lako mogla završiti na ulici. Veliku ulogu u njenom odrastanju igrao je Tuzlanski tinejdžerski centar „Telex“.
„Mi smo se tu počeli skupljati, mama me vodila na časove engleskog, imali su čak i kompjutere. Onda sam vidjela da neki bendovi imaju tu probe, tako sam u ,,Telexu“ naučila svirati gitaru. Paralelno sam išla i u ,,Pozorište mladih“ gdje smo napravili predstavu ,,Čekat ću te“. Poslije se otvorilo ,,Pozorište Mladih Tuzle“. Iako sam imala velike izglede da završim na ulici, da mi se desi neki loš scenarij, pozorište je moju kreativnost usmjerilo na pravu stranu. Znala sam šta trebam a šta ne trebam da radim da bih mogla da budem dio društveno-angažovanih mladih. Družila sam se u ,,Telexu“, svirala, pjevala, ali sam uvijek znala gdje je granica, i poštovala sam je jer sam i ja htjela biti u toj predstavi koju volim“, kaže Sassja.
Otkriće Defence-a i Ede Maajke je bilo odlučujuće za početak njene muzičke karijere. Svoju prvu pjesmu Sassja je plaćala na tri rate.
„Od FM JAM-a prvo sam čula Edu Maajku i zalijepila sam se za njega, onda sam čula za Defence i booom! Njihove svirke, kakva su to ludila, šutke, grljenja. Onda je krenuo reggae sound, onda krenem to povezivat’. Kako sam se ovamo družila sa rokerima, jedino logično je bilo pravit’ reggae bend. Međutim, nisam znala koliko je teško okupiti ljude koji žele i koji znaju. Pa idemo proba prva, peta, ovaj hoće, ovaj neće, ovaj ne zna… A ja sam tada napravila tekst i tada došao internet do mene. Nađem reggae sound, intrumentale, besplatno ih možeš skinuti. Onda mi kažu ima tamo studio, 50 maraka, trebaš ti to otići snimiti. I tako odem, platim i snimim svoju prvu pjesmu ,,Ostavi da gori“. Platila sam je na tri rate. Bilo je premalo pjesama koje sam mogla slušat, pa sam odlučila napraviti svoje“, sjeća se Sassja.
Kada su pustili prvu Sassjinu pjesmu u poznatom tuzlanskom kafiću „Sloboda“, suze su same krenule.
„Prvu svoju pjesmu sam postavila na internet, ne znam da li je prošlo 10 dana, dešava se da Defence nastupa u ,,Slobodi“. Ja sam došla, kad puštaju moju pjesmu. Samo sam se ukočila, DJ Soul pušta moju pjesmu. Stala sam i samo počela plakat’. Došla sa društvom na svirku i on pusti moju pjesmu. To je nažalost bio zadnji koncert Defence-a u Tuzli“, dodaje ona.
Sassja koju poznajemo danas, dio je muzičkog pokreta FM JAM, koji od svog početka 1999. godine pa do danas radi na promociji muzike i kulture.
„FM JAM je nova kultura. Svi smo u FM JAM-u drugačiji, ali imamo tu jednu zajedničku nit. Ne mogu to opisati, mi to tačno vidimo i kod ljudi koji dođu i sa kojima pričamo, uvijek kažemo kada osjetimo tu nit: ‘Ma da, on je naš'“, kaže Sassja.
Kada je počinjala, tom su se muzikom bavili samo muškarci. Ističe da ne bi bila tu gdje je danas da je bila diskriminisana.
„Postoji neka vrsta diskriminacije, ali smatram da to nije namjerno jer tada kada sam počinjala muzikom su se bavili samo muškarci“, govori.
Najavljuje svoj plan i želju da se vrati u reggae sound, iako ističe da to nije nimalo lako, jer je prva žena koja to radi u Bosni i Hercegovini.
„Mislim da su ljudi sada spremni za taj žanr“, sa radošću govori Sassja, jer kako kaže, reggae je za nju uradio sve.
