Ranih 90-ih, niko nije vjerovao da će rat pogoditi Sarajevo, niti da će Jugoslovenska narodna armija postati neprijatelj stanovnika ovoga grada. Sarajevo je stoljećima bio multikulturalni grad, sa svojim džamijama, sinagogama, katoličkim i pravoslavnim crkvama. Stoga niko nije mogao zamisliti da bi neko imao moć da pretvori Sarajlije koji su živjeli u miru rame uz rame u neprijatelje.
Kako očekujemo da se oporavimo kada je prošlost protkana nasiljem, sadašnjost zločincima omogućava nekažnjivost, a preživjelima pruža tako malo? Dva filma Joshue Oppenheimera, "Akt ubijanja" i "Pogled tišine", nude odgovor na ne samo ovo pitanje, već i na mnoga društvena pitanja koja se javljaju nakon genocida.
"Kako arhivirati ili zabilježiti detalje masakra države koja želi da sakrije svoje masakre?" Srbijanski redatelj Ognjen Glavonić je pokušao da uradi ovo sa svojim najnovijim filmom Dubina dva.
Konačno zatvaranje (MKSJ) se očekuje krajem 2017. godine. Tokom 24 godine mukotrpnog rada, MKSJ je podigao optužnice protiv više od 160 osoba za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava tokom jugoslovenskih ratova devedesetih godina.
U jutro 7. jula Srebrenica je bila kao grad duhova. Ranije tog jutra sam krenula iz Sarajeva sa grupom studenata sa Univerziteta u Denveru. Pripremali smo se da učestvujemo u Maršu mira, godišnjem mirovnom maršu koji se obilježava u sjećanje na genocid u Srebrenici.
U jednoj od posjeta Memorijalnom centru Potočari ugledala sam na ulazu čovjeka u invalidskim kolicima. Zatim sam upoznala tog čovjeka – Senada – i njegovu nevjerovatnu priču o hrabrosti i preživljavanju.