Uspomene na Marš smrti: Povratak na planinu Udrč

Pogled na dolinu Drine sa vrha planine Udrč (Izvor: Centar za postkonfliktna istraživanja)

Planina Udrč, sa nadmorskom visinom od 1042 metra, je najveći podrinjski vrh u centralnoj Bosni i Hercegovini (BiH), također poznat kao dolina Drine. Ova planina, i obližnje brdo Kamenica, su dva mjesta koja su bila ključna za preživljavanje muškaraca koji su se u julu 1995. godine pokušavali domoći slobodne teritorije grada Tuzle, te su izrazito značajni za gradnju historijskog narativa o genocidu u BiH.

Staza opasna po život

U zalazak sunca 11. jula, 1995. godine svijetom se počela širiti vijest da je pad Srebrenice neminovan, te da će je general Ratko Mladić i Vojska Republike Srpske (VRS) preuzeti. Tada je donijeta odluka da ako Bošnjački muškarci iz ove enklave žele preživjeti, moraju se pokušati domoći slobodne teritorije grada Tuzle. Njihova ruta preživljavanja će ih voditi kroz šume planine Udrč, preko brda Kamenice do mjesta Nezuk. Formirana kolona je zajedno sa vojno sposobnim muškarcima 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), krenula putem Marša smrti. U koloni je bilo između 10 i 15 hiljada muškaraca, uzrasta od 16 do 65 godina. Pričalo se kako je kolona znala biti duga i do 15 kilometara, te da je bilo potrebno dva i po sata da se dođe sa početka na začelje kolone.

Čizma pronađena u šumi nakon skoro 25 godina od genocida u Srebrenici. (Izvor: Centar za postkonfliktna istraživanja)

Čak i prije početka ovog opasnog putovanja, mnogi su već bili slabi zbog nedostatka vode i hrane. Kolona se kasnije raspala u manje grupe jer je bila konstantno bombardovana i napadana od strane VRS. Neki su muškarci izvršili samoubistvo, neki su bili nasamareni na predaju, a neki su zarobljeni pa kasnije ubijeni na mjestima masovnih pogubljenja poput livade Sandići i fudbalskog polja Nova Kasaba. Mnogi preživjeli tvrde kako su napadi uključivali i hemijska sredstva zbog kojih su halucinirali i bili dezorijentisani.

Preživjeli Marša smrti

Za one koji su uspjeli proći dio puta od Šušnjara preko Kameničkog brda, te preći asfaltni put između Nove Kasabe i Konjević Polja i stići do planine Udrč, slobodna teritorija Tuzle je bila vidljiva na horizontu. Preživjeli su bili tako blizu, a ipak tako daleko. Njihova sljedeća misija je bila domoći se Nezuka i teritorije koju je kontrolisala ARBiH. Sa obzirom da je posljednji dio njihove rute bio blokiran od strane VRS, mnogi su ostali na brdu Kamenica i čekali danima da se ukaže pravi trenutak za prelazak.

(Izvor: Centar za postkonfliktna istraživanja)

Prve grupe koje su uspjele proći Marš smrti su počele stizati u Tuzlu oko 16. jula 1995. godine. Ipak, na kraju ih je samo 3 hiljade uspjelo stići na svoje finalno odredište. Nekoliko prisutnih novinara koji su izvještavali sa lica mjesta su opisali preživjele kao „vojsku duhovaˮ.

Između 7 i 8 hiljada muškaraca koji se nisu domogli slobodne teritorije su zarobljeni od strane VRS-a i skoro svi su pogubljeni. Oni koji su preživjeli Marš smrti kasnije su svjedočili pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Tokom svjedočenja, oni su detaljno opisali strahote i masovna pogubljenja od kojih su oni, nekim čudom, uspjeli pobjeći.

Povratak na planinu Udrč: 25 godina poslije

Skoro 25 godina nakon genocida u Srebrenici, 4. februara 2020. godine, tim Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari zajedno sa Centrom za postkonfliktna istraživanja, posjetio je planinu Udrč. Tim su pratila tri vodiča koji su preživjeli Marš smrti, i to Fahro Mustafić iz sela Raševo, Enver Sečić – bivši vojnik iz Bratunca i Ramiz Nukić, tzv. „sakupljač kostijuˮ iz Srebrenice.

Član tima Azir Osmanović (desno), kustos Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari sa vodičima Ramizom Nukićem, tzv. „sakupljačem kostijuˮ iz Srebrenice i Enverom Sečićem, bivšim vojnikom iz Bratunca. (Izvor: Centar za postkonfliktna istraživanja)

Obilazeći planinsku šumu punu četinara, tim je krenuo u potragu za predmetima koje su iza sebe ostavili svi oni koji su se hrabro borili da 1995. godine pobjegnu od sigurne smrti. Na vrhu planine, mjestu poznatom kao „Pišanicaˮ,  tim je našao ostatke kolibe gdje se jedna grupa iz Srebrenice krila tokom tih sudbonosnih julskih dana. Na povratku sa planine, tim je našao još predmeta koji su bili razbacani duž planinske putine.

Izvor: Centar za postkonfliktna istraživanja

Scene su bile zloslutne. Sudovi za hranu i odjevni predmeti su bili razbacani po šumskom tlu, ostavljeni tu prije toliko godina. Lične stvari, koje su bile razbacane posvuda, bile su dokaz kako se nešto užasno dešavalo u ovim šumama.

Izvor: Centar za postkonfliktna istraživanja
Izvor: Centar za postkonfliktna istraživanja

Tim je pažljivo spakovao svaki predmet koji će se čuvati u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari. Memorijalni centar će formirati kolekciju predmeta koji će uz svjedočenja preživjelih zauvijek prepričavati tragične priče svojih vlasnika, od kojih su samo rijetki uspjeli preživjeti genocid 1995. godine.

Video: Ahmedin Đozić


Ukoliko ste preživjeli genocid u Srebrenici, ili ako imate ikakvo znanje ili iskustvo vezano za događaje koji su se desili na planini Udrč i u njenoj blizini, ili ako prepoznajete bilo koje od ovih predmeta na slikama, molimo vas da nam se javite na e-mail ([email protected]) ili na broj telefona (056 991 945). Vaša priča, kao živih svjedoka, biće nam od velike važnosti da upotpunimo historijski narativ o genocidu u BiH. Namjera nam je da sve informacije sačuvamo kako bi im buduće generacije mogle pristupiti i učiti iz njih.

Leslie Woodward

Leslie is Balkan Diskurs' Associate Editor and the Co-founder and Vice President of the Post-Conflict Research Center. She holds a BSc in Biology from Baylor University and an MA in International Studies from the University of Denver’s Josef Korbel School of International Studies. She obtained advanced certification in designing peacebuilding programs from the Peace Action Training and Research Institute of Romania (PATRIR) and has worked in Kenya, Bangladesh, and Bosnia and Herzegovina on various peacebuilding and development projects.

Vezani članci

Teška borba za jednakost: LGBTQ zajednica Banjaluke
Kao i u mnogim drugim gradovima pripadnici LGBTQ tako i u Banja Luci susreću se mnogim izazovima jer su „drugačiji“ u odnosu na okruženje, zahtjevaju prava koja nisu prava većine, sukobljavaju se sa porodicom i prijateljima zbog načina života koji su izabrali.
Ajla Delkić: Jačanje bosanske zajednice u SAD-u
Zajednica američkih Bosanaca ima preko 250.000 članova i novac koji ta dijaspora šalje čini više od 10% bosanskog BDP-a. Sada se ova zajednica okupila u jedinstvenu neprofitnu organizaciju čiji su primarni ciljevi zagovaranje za Bosance u Americi i unaprijeđenje EU i NATO integracija Bosne i Hercegovine.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu