„Da nam je opet ono vrijeme, onu vlast, Titu i njegove pionire. Sve bi bilo lakše“, često ćete čuti od ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini. Ali, najveći nostalgiju primjetit ćete kada dođete u kraljevski grad Jajce krajem novembra i obiđete Muzej II zasjedanja AVNOJ-a.
Svjesni smo da se većina njih neće zadržati, ali svaka od tih osoba donosi moguću životnu lekciju koja će nas naučiti o svijetu i samom sebi. Međutim, postoje one osobe koje zauvijek promjene put naših života. To su rijetke osobe koje vam poboljšaju život ili ga čak i spasu. To su obični heroji.
Podijeljenost građana po etničkoj liniji opterećuje Mostar. Centar za mir i multietničku saradnju želi da kroz rad sa mladima spriječi razdvojenost i nagradi one koji pomogli gradu u teškim vremenima.
Mnogi tvrde da u ovoj državi nema prosperiteta i nade. Dok mladi u potrazi za zaposlenjem odlaze u druge zemlje, postavlja se pitanje ko je odgovoran za sprovođenje promjena potrebnih za prosperitetnu budućnost?
Aida Šehović, je Banjalučanka koja se suočila sa realnošću rata u 15. godini kada je njezina porodica emigrirala u Tursku, kasnije Njemačku pa u SAD. Danas, Aidina misija je da se kroz umjetnost sjeća žrtava genocida i edukuje građane širom svijeta o posljedicama rata.
Ovo je trebala biti priča o nacionalnim manjinama, a prerasla je u manjkavost riječi pred veličinom čovjeka koji ne dozvoljava da se određuje prema tome šta je, već ko je on prema svim važnim parametrima, a koji nacionalnu pripadnost ne mjere.