Mir, koji su narodi Jugoslavije gradili za vlastito dobro, je uništen i to zato što je stereotipna tvrdnja, da je mržnja među narodima Jugoslavije uvijek postojala, nadjačala naše bratstvo i jedinstvo. Ovu mržnju fabrikovale su velike sile koje su htjele da nauče Slavene kako da budu civilizovani i demokratizovani. Zapadnjačko licemjerje bilo je očigledno. Zašto …
Mladi u BiH žive skupa i samo poneki „izvještaj“ u medjima ih podsjeti na to kako su, tobože, podijeljeni. Nerijetko se čuje kako je tranzicija stalno stanje društva u Bosni i Hercegovini. Od kraja rata do danas se radi na pomirenju.
„Od kraja rata prošlo je 19 godina i država se još uvijek traži, kao i čovjek, u tom periodu. Još uvijek boluje od nekih dječijih bolesti pa je važnija nacionalno-religijska pripadnost, od ekonomskih i socijalnih reformi. Tuzla, kao primjer multikulturalnosti, nema problema sa pripadnošću, ali to postavlja pitanje više. Zašto i pored takve beneficije ne napredujemo na polju egzistencijalnih pitanja?”
Milić vjeruje da "cijeli Balkan ima jednu zajedničku odliku — negativnost. Ova sklonost ka pesimizmu ima svoje korijene, ali je s vremenom “negativnost“ prerasla u kulturnu normu. Navika da se oko svega jadikuje, od priče o bolesti i nepravdi koja dolazi zajedno sa nedostatkom novca. Pa ipak, upravo taj sumorni ambijent je inspirisao Milićevu ideju da pokaže ono što oni prije njega nisu —potencijal Bosne i Hercegovine.