Marta Vidal istraživala je bosanske mostove i priče ljudi koji ih prelaze, razmišljajući o mostovima kao poveznicama u zemlji koja je još uvijek podijeljena i oštećena ratom.
U ratnom periodu bilo je teško pomagati prijateljima druge nacionalnosti jer si uglavnom okarakterisan kao izdajnik svog naroda, ali Brankica je sigurna u ispravnost svoje odluke.
„Nakon dobročinstva u posljeratnom periodu, ljudi od nje nisu napravili heroja već osobu izopštenu iz društva. Najbolja moguća opcija bila je povratak u Jajce jer u Banja Luci, nakon što je pomogla Bajri za nju nije bilo mjesta. Ali ni povratak u Jajce nije bio spas već samo utjeha."
Ahmetu posljedice tog čina s obzirom na njeno ime, vjeroispovjest, nisu ništa značile. Jedino mu je bilo bitno da joj osigura siguran dom, što je i uradio.
„Rat je kao kad udari bujica i onda ona izbaci đubre na površinu. Odakle li oni isplivaju, hajde znaj. Sve što ima đubreta ono ispliva, a oni pošteni ljudi, oni se povuku.To đubre pliva i pliva, sve dok ono pliva oko nas, neće nam se izbistriti. Nažalost mnogo đubreta ima oko nas.”