Teolog i istoričar iz Banjaluke, Danijel Mihić je čovjek za kojeg često kažu da je neuobičajen prosvjetni radnik. Nastoji biti stariji drugar svojim učenicima te ih uči koliko je važno ostati pošten jer, kako kaže, samo pošten čovjek je suštinski slobodan.
U bosansko-hercegovačkom društvu, regiji, ali i svijetu sve više dolazi do spajanja vjerskog i etničkog identiteta, povezanosti religije i politike, postavljanja spomenika nekoj vojsci unutar ili na vjerskom zemljištu neke vjerske zajednice, a što može biti opasno i zbunjujuće za mlade generacije.
Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu, riječi su iz života slavnoga Tome Akvinskog, talijanskog filozofa i teologa. Niz redova i riječi o inspirativnom a tako jednostavnom životu mogle bi stati u knjigu Isusove male sestre Vesne Zovkić, ali koju bi svatko imao dužnost da pročita, prije svega kao – čovjek. Sestra Vesna je život protkala ljudskim pričama, solidarnošću te prijateljstvom s Bogom ali i s ljudima.
Mjesta koja sasvim spontano i prvi put posjetite zaista imaju jednu posebnu auru i dušu. Upravo tako, s ovim emocijama, moj prvi odlazak u Ramu bio je zbog sicanja (bocanja ili križićanja), to jest tradicionalnog tetoviranja katolika u Bosni i Hercegovini.
Jedinstvo različitosti i međusobna tolerancija su prisutne kao stil života u bosanskohercegovačkom društvu čak i u teškim vremenima. Da je tako, dokazuju priče dvojice vjerskih službenika koji su u teškim vremenima pronašli rješenje uprkos različitostima.