Mjesta koja sasvim spontano i prvi put posjetite zaista imaju jednu posebnu auru i dušu. Upravo tako, s ovim emocijama, moj prvi odlazak u Ramu bio je zbog sicanja (bocanja ili križićanja), to jest tradicionalnog tetoviranja katolika u Bosni i Hercegovini.
Jedinstvo različitosti i međusobna tolerancija su prisutne kao stil života u bosanskohercegovačkom društvu čak i u teškim vremenima. Da je tako, dokazuju priče dvojice vjerskih službenika koji su u teškim vremenima pronašli rješenje uprkos različitostima.
„Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare”- predstavlja maha mantru koju pripadnici Društva za svjesnost Krišne u Bosni i Hercegovini (BiH) pjevaju individualno i skupno na ulicama i trgovima gradova, a zbog čega su ih ljudi kolokvijalno prozvali Hare Krišna.
BiH predstavlja društvo u kojem su nacionalna i religijska pripadnost usko vezane, tako da su najbrojnije religijske zajednice upravo Islamska vjerska zajednica, Srpska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva.
Mnogi teoretičari tvrde da su mjesta na kojima dolazi do susreta različitih nacija, vjera i kultura najpovoljnija za izbijanje sukoba, kako verbalnih, tako i onih koji predstavljaju produženje politike oružanim putem. Kao tačnost svoje teorije najčešće su za primjer navodili bivšu Jugoslaviju.
Preko ljubavi i duhovnosti koja nije opasana bilo kakvim formama književnica Esma Bandić pokušava sjediniti ljude različitih religija. U knjigama koje piše poziva na mir i ljubav, te međureligijski dijalog.