„Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare”- predstavlja maha mantru koju pripadnici Društva za svjesnost Krišne u Bosni i Hercegovini (BiH) pjevaju individualno i skupno na ulicama i trgovima gradova, a zbog čega su ih ljudi kolokvijalno prozvali Hare Krišna.
BiH predstavlja društvo u kojem su nacionalna i religijska pripadnost usko vezane, tako da su najbrojnije religijske zajednice upravo Islamska vjerska zajednica, Srpska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva.
Mnogi teoretičari tvrde da su mjesta na kojima dolazi do susreta različitih nacija, vjera i kultura najpovoljnija za izbijanje sukoba, kako verbalnih, tako i onih koji predstavljaju produženje politike oružanim putem. Kao tačnost svoje teorije najčešće su za primjer navodili bivšu Jugoslaviju.
Preko ljubavi i duhovnosti koja nije opasana bilo kakvim formama književnica Esma Bandić pokušava sjediniti ljude različitih religija. U knjigama koje piše poziva na mir i ljubav, te međureligijski dijalog.
Iako su diskusije o tome da li je islam dio evropske kulture već neko vrijeme u toku, ova zajednička historija ide mnogo dalje u prošlost. Priznajući ovu historiju pokreću se pitanja o tome kako želimo da živimo na ovom raznolikom kontinentu.
Islamofobija, kao problem savremenog društva, nažalost poprima epidemiološke odlike. Njen utjecaj je širok ali najkrucijalniji i najteži za mlade ljude.