Koliki će biti njihovi dometi, sa kakvim izazovima će se susretati, na koliko podrške i osporavanja će nailaziti, članovi udruženja SARA-Srebrenica, nisu znali prije 20 godina kada su osnovali udruženje. Bila je to želja nekoliko ljudi koji su željeli pozitivne promjene i dijelili zajedničku viziju i opredjeljenje da unaprijede kvalitet života u Srebrenici.
Reportaža holandskih medija o ratu u Bosni djelomično objašnjava zašto su holandski političari i javnost u konfliktu oko uloge koju su imali Dutchbat vojnici tokom rata.
Aida Šehović, je Banjalučanka koja se suočila sa realnošću rata u 15. godini kada je njezina porodica emigrirala u Tursku, kasnije Njemačku pa u SAD. Danas, Aidina misija je da se kroz umjetnost sjeća žrtava genocida i edukuje građane širom svijeta o posljedicama rata.
Nakon svih horora rata i genocida u BiH, sa svoje sedmero djece udovica se vratila Konjević Polje, u svoj dom, i pronašla crkvu izgrađenu u njenom dvorištu. Više od 20 godina kasnije, njena bitka za uklanjanje crkve još uvijek traje.
U jutro 7. jula Srebrenica je bila kao grad duhova. Ranije tog jutra sam krenula iz Sarajeva sa grupom studenata sa Univerziteta u Denveru. Pripremali smo se da učestvujemo u Maršu mira, godišnjem mirovnom maršu koji se obilježava u sjećanje na genocid u Srebrenici.
Da li je realno staviti rat koji se desio prije dvadeset godina u nastavni plan historije? Da li su ratovi u Jugoslaviji već dio historije ili su posljedice još uvijek prisutne u današnjem društvu da se ne mogu nazvati „historija“? Oba ova pitanja su važna za postaviti ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Nizozemskoj kada uzmemo u obzir ulogu Vlade Nizozemske i njenih mirotvoraca u konfliktu. Napisale Anna Idzinga i Milou Liebregts.