Žene s hidžabom, odnosno mahramom, koju nose muslimanke kao vjersku obavezu i odjevnu praksu, nekada bivaju suočene s dobacivanjima, negativnim komentarima, predrasudama i stereotipima koje one najčešće ignorišu i usmjeravaju se na profesionalni i društveni razvoj dokazujući da ženama, bez obzira da li su pokrivene ili ne, nije samo mjesto u kući.
Svjedokinje, borkinje i heroine su riječi kojima su nazvane Majke i žene Srebrenice zbog 27 godina duge borbe za istinu, postojanje Memorijalnog centra Potočari, ustrajnosti u traženju posmrtnih ostataka njihovih najmilijih, doprinosu za kažnjavanje počinilaca najstrašnijih zlodjela i glasnosti zbog koje svijet nije mogao ostati nijem na genocid u Srebrenici.
Borba za reproduktivna prava je jedna od najvećih borbi za osnovna ljudska prava u 2022. godini. Aktivisti i u razvijenim i u zemljama u razvoju dijele isti strah dok se njihove vlade polahko vraćaju na prethodno uspostavljena zakonska prava.
S ciljem širenja svijesti i empatije prema djeci koja se bore s još jednim izazovom u odrastanju – autizmom, Ivona Grbešić, iz Opuzena s dubrovačkom adresom je pokrenula blog „No ordinary mom (neobična mama)“, na kojem opisuje svakodnevni život sa svojom djecom, od kojih su dvojica dječaka suočena s poremećajem iz spektra autizma.
,,Sudbina koju društvo tradicionalno nudi ženama jeste brak“, napisala je Simon de Bovoar (Simone de Beauvoir) u svojoj znamenitoj knjizi ,,Drugi spol“ 1949. godine. Sedamdeset jednu godinu kasnije, mnoge žene su suočene s društvenim pritiskom koji ih tjera da se odluče – porodica ili karijera.
Inicijativa „Nisam Tražila“ počela je kao reakcija četiri umjetnice – Mateje Mavrak, Asje Krsmanović, Ane Tikvić i Nadine Mičić – na slučajeve silovanja u Srbiji.