“Ovdje sam – Vidljiva i ponosna” je projekt u sklopu kojeg je osnovan Forum žena sa invaliditetom Tuzlanskog kantona a koji radi sa ženama sa invaliditetom na izgrađivanju samopouzdanja, upoznavanja sa značenjem šta je biti žrtva nasilja, brige o reproduktivnom zdravlju, pravima na obrazovanje i tako dalje. Neke od aktivnosti sprovode i putem predstava, među kojima je i “Tišine” nastala na ličnim pričama žena sa invaliditetom.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) živi 176.499 žena sa invaliditetom. Uprkos ovako velikom broju, primjetna je niska stopa učešća ovih osoba u javnom životu, kao i u organizacijama osoba sa invaliditetom koje djeluje na prostoru Bosne i Hercegovine.
Adisa Kišić, koordinatorica projekta “Ovdje sam – Vidljiva i ponosna” kazala je da su žene sa invaliditetom višestruko diskriminisane i od njih se u većini slučajeva ništa ne očekuje, pa tako ni da su podobne za ulogu majke ili supruge, jer vrlo često nisu doživljene ni kao seksualna bića.
„Žene sa invaliditetom nisu ohrabrene da vode adekvatnu brigu o svom reproduktivnom zdravlju – da obavljaju redovne preglede… [U ginekološkim ordinacijama] ne postoji adekvatna, prilagođena medicinska oprema za pregled žena sa invaliditetom te su obeshrabrene da brinu o svom zdravlju“, kazala je Kišić.
Kišić smatra da invaliditet povećava vjerovatnoću da će osoba biti žrtva nasilja – ekonomskog, fizičkog, psihičkog – ističući da nerijetko osoba sa invaliditetom nije ni svjesna da je žrtva nasilja.
Također, Kišić ističe da se ženama sa invaliditetom uskraćuje i pristup obrazovanju, čak i od strane njihove porodice iz straha da će izgubiti invalidska primanja (financijsku pomoć). Ovo dovodi do toga da dosta osoba sa invaliditetom ostane neobrazovano, što im nadalje otežava pronalazak posla, pa tako i osamostaljenje od porodice.
Preko Foruma žena sa invaliditetom, kako je kazala Kišić, spoznali su da je samopouzdanje kod novopridošlih članica jako nisko. Iz ovog razloga, pojasnila je da je jedan od ciljeva Foruma žena sa invaliditetom i projekta “Ovdje sam – Vidljiva i ponosna” da izgrade samopouzdanje svojih članica, i da one nauče da prepoznaju nasilje u svom životu. Ovo se realizuje kroz različite radionice i edukacije, među kojima je i edukacija o pravima osoba sa invaliditetom.
„Forum ih uči da se zauzmu za sebe“, dodala je Kišić, pojasnivši da one žene i djevojke koje su prošle edukacije imaju više samopouzdanja, svjesnije su svojih prava i potreba, jednostavno „zadovoljnije su“.
Iz foruma je nedavno proizašla i predstava “Tišine”, nastala iz potrebe da se podigne svijest o svakodnevnim problemima s kojima se suočavaju žene sa invaliditetom. Scenarij su napisale i glumile u predstavi članice foruma, koristeći svoje lične priče kao inspiraciju.
Predstava je bila interaktivna te u drugom dijelu dobrovoljci iz publike su imali priliku da se stave na mjesto glavnih likova u sceni i odigraju je onako kako bi oni reagovali u takvoj situaciji. Da se ustanovi kako to ne mora biti tako, kako one ne moraju biti diskriminisane.
Ova predstava, kao i ostali poduhvati ovog foruma, finansirani su od Švedske agencije za međunarodnu razvojnu saradnju (SIDA).
Iako Kišić smatra da je situacija bolja u odnosu na neka minula vremena te Vlada Tuzlanskog kantona, kao i ostale vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, pružaju određenu podršku, rad organizacija poput ove zahtjeva mnogo više. Trenutna sredstva koja se ulažu nisu dovoljna da bi se osobama sa invaliditetom omogućio dostojanstven život.
Naime, Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, ali uprkos ovome malo se čini na poboljšanju urbane arhitekture i institucija kako bi sve bilo pristupačnije osobama sa invaliditetom. Još uvijek osobe sa invaliditetom nemaju odgovarajući pristup mnogim mjestima, pomagala u školama, ni personalnog asistenta, a nisu im prilagođeni ni mnogi aparati u zdravstvu.
Pomaci koji su napravljeni u cilju omogućavanja dostojanstvenog života osobama s invaliditetom, uglavnom su napravljeni zahvaljujući pritiscima aktivističkih grupa i udruženja.
Kišić poručuje da trebamo biti partneri i saradnici u misiji kako bi osobe sa invaliditetom ostvarile svoja ljudska prava te da budemo svjesni da nam je svima u životu u nečemu potrebna podrška, a uz to da se držimo zakonskih regulativa i da poslodavci budu otvoreni prema zapošljavanju osoba sa invaliditetom.
