Luis Miguelom, izaslanik Ambasade Španije u Sarajevu sa predstavnikom Centara za post-konfliktna istraživanja razgovarao je o procesu rekonstruiranja mira, povlačeći paralele između iskustva Španije i BiH nakon ratova koje su narodi u navedenim zemljama proživjeli. Pričalo se i o načinu na koji je Španija doprinjela rekonstrukciji BiH i šta diplomatski predstavnici Španije prepoznaju kao potencijalne …
Luis Miguelom, izaslanik Ambasade Španije u Sarajevu sa predstavnikom Centara za post-konfliktna istraživanja razgovarao je o procesu rekonstruiranja mira, povlačeći paralele između iskustva Španije i BiH nakon ratova koje su narodi u navedenim zemljama proživjeli. Pričalo se i o načinu na koji je Španija doprinjela rekonstrukciji BiH i šta diplomatski predstavnici Španije prepoznaju kao potencijalne resurse u ovom procesu.
Miguel je istakao da je Španija imala neutralnu ulogu tokom Drugog svjetskog rata, ali da je poslije bila devastirana građanskim ratom. Trebalo im je dugo da ponovo izgrade i rekonstruiraju svoju zemlju. Završetkom tranzicije, tokom 70-tih godina prošlog stoljeća, Španija uspostavlja demokratiju i time se vraća u glavnu arenu evropskih nacija.
Doprinos Španije u Bosni i Hercegovini, prema Miguelu, proizilazi iz vlastitog iskustva u takvoj rekonstrukciji. Španija je započela izvoziti i dijeliti vlastito post-ratno i iskustvo uspostvljanja demokratije u 80-tim, a već do 90-tih godina prošlog stoljeća, osniva agenciju za razvoj koja je finansirala projekte u brojnim zemljama. Dalje komentirajući bilateralnu saradnju, Miguel tvrdi da je Španija bila duboko investirana u ratu u Bosni, što podrazumijeva i učešće mirovnih trupa još 1992. Također su uspostavili ured koji je bio od krucijalne važnosti za distribuciju hrane i humanitarne pomoći u BiH. Od 1992. i 2010. Španija je doprinijela sa 45.000 vojnika u međunarodnim misijama unutar BiH, ali taj se broj smanjio u prethodnim godinama i učešće španske vojske ograničio se na savjetnike.
Finansijski, Španija je doprinijela sa otprilike 100 miliona eura za podršku humanitarne pomoći i razvoja. Sada, kada se BiH smatra srednje-razvijenom zemljom, takve pomoći je potrebno manje. Drugi primjeri doprinosa Španije Bosni i Hercegovini uključuju finansijsku pomoć u rekonstrukciji fasade Vijećnice u Sarajevu, informacionog sistema vodovoda u Sarajevu, različitih infra-strukturnih projekata poput onih koji se odnose na vodosnadbijevanje i obrazovanje.
Španska ambasada u BiH trenutno se fokusira na tri glavna područja. Prvenstveno, Španija kao članica NATO-a i EU, angažirana je na olakšavanju pristupa BiH NATO-u i Europskoj Uniji. Iako je ovo težak poduhvat zbog mnogo uključenih faktora, Španska ambasada pokušava angažirati i savjetovati političke lidere i civilno društvo mobilizirajući svoje resurse – na prvom mjestu, svoje iskustvo kao članica obje navedene organizacije. Napori ambasade usklađeni su s naporima cjelokupne međunarodne zajednice u BiH, načelno sa EU ambasadorom Sorensenom i Visokim Predstavnikom Inzkom. Kao članica EU i Vijeća za provedbu mira (PIC) ambasada sudjeluje kao posrednik, u nastojanjima kao što je deblokade finansijske situacije u Mostaru.
Drugi cilj Španske ambasade je jačanje razmjene između dvije zemlje kroz kulturne aktivnosti, promociju španskog jezika i literature, te kroz omogućavanje kontakta između civilnog društva i dalje interakcije institucija obje zemlje i univerziteta. U postizanju tog cilja, Ambasada trenutno osniva katedru za španski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Treći cilj Ambasade je da promovira prioritete naroda BiH, kao što su stvaranje radnih mjesta, ekonomski razvoj i mogućnosti bilateralne poslovne suradnje.
Prema Miguelu, Bosna je naučila mnoge lekcije u očuvanju mira i ovdašnji narod se ne treba podcijenjivati. Bosanci su educirani i znaju koje resurse usmjeriti ka obrazovanju, istraživanju i analiziranju efektivne implementacije mira. Miguel je istakao, iz lične perspective, da je Bosna prešla iz zemlje u rekonstrukciji do zemlje kojoj je potreban društveno-ekonomski razvoj. Najveći problem s kojim se Bosna susreće danas je rast i razvoj – ekonomski razvoj i zaposlenje trenutno su najvažniji i na dnevnom su redu.
Glede aktuelnih protesta, Miguel smatra da su problemi s kojima se susreće BiH univerzalni su i ne odnose se samo na BiH. Ti se problemi manifestiraju na različite načine: neefikasnost, korupciju i političku paralizu. On tvrdi da su građani siti svega. A zašto su siti svega? Zato što nemaju nikakve šanse sudjelovanja u političkoj sferi. “Kao građanin glasaš godinama, pod iluzijom da sudjeluješ u procesu, ali na kraju dana, političari čine krive odluke i kada vidiš da koriste državni budžet za stvari za koje ne bi trebali, onda se počneš osjećati frustrirano. Frustracija može prekipiti preko ivice lonca i tako rezultirati protestima koje smo vidjeli. Ovakve su se stvari viđale u drugim zemljama, od Tailanda do Španije i nisu nešto što se tiče samo Bosne. Sada, razlika između Bosne i drugih zemalja je ta što građani Bosne osjećaju da druge zemlje regije napreduju, dok ona stoji na mjestu. Hrvatska se već priključila EU, Srbija je započela pregovore, i siguran sam da bi Bosanci htjeli vidjeti svoju zemlju kako napreduje, ali trenutno ne vide nikakav napredak. Mislim da su protesti dobra stvar, sve dok nisu nasilni. Protesti su manifestacija frustracije i svi građani na to imaju pravo, iako nasilje ništa ne može riješiti. Borba protiv korupcije je borba koja se nastavlja, cilj je smanjiti je na što manji mogući nivo”.
