Da su žene ravnopravne sa muškarcima, u BiH, ovaj intervju ne biste ni čitali.
O tome šta je 8. Mart danas u BiH, a šta bi mogao da bude i kakav je položaj žene u našem društvu, kad joj se ne poklanja osmomartovski karanfil, razgovarali smo za Balkan Diskurs sa doc.dr.sc. Zlatiborkom Popov-Momčinović.
“Dan žena bio je ljevičarski praznik i služio je kao uspomena koja će simbolički da integriše više decenija borbe za ženska prava, posebno prava radnica koje su radile u nehumanim uvjetima u kapitalističkom sistemu”, kaže doc. dr. Popov-Momčinović na početku našeg razgovora, podsjećajući kako je socijalističkim zemljama polazište ravnopravnosti bilo da će žene zajedno sa muškarcima učestvovati u izgradnji saveznog, socijalističkog, besklasnog društva.
“Taj dan je zamišljen da sublimira i integriše sve što je postignuto u borbi za ženska prava, posebno prava radnica, te da podstakne na dalje borbe u pogledu promjene društvenog položaja žene.” U većini tranzicijskih zemalja, proslava i značenje 8. marta se, faktički, izgubila.“ naglašava ona.
“Riječi kao što su poštovanje i ljubav prema ženama najčešće se koriste na ovaj dan. No, oni se nerijetko svode na izjave kao što su “mali znak pažnje“. Evidentno je da se revolucionarna oštrica izgubila i 8. Mart je sveden na samo jedan u nizu praznika koji se slavi na jedan ritualan, isprazan, pseudoideološki način. Prije toga je on bio shvaćen kao revolucionarni i borbeni praznik koji slavi doprinos žena u izgradnji novog društva, da bi na kraju postao praznik kojim se ženama poklanja neka pažnja, po cvjetić ili buketić, gdje se vidi da se u socijalizam uvukla ta konzumeristička logika, a to je logika kapitalizma”, ističe Popov-Momčinović.
Na Dan žena, kako je istakla, koriste se i neke poštapalice poput: slabiji spol, ljepša polovina, kojoj treba poklanjati ljubav i pažnju na taj dan. “To automatski znači da su žene marginalna grupa, kojoj treba nešto pokloniti, iz čega se vidi taj konzervativni diskurs koji leži iza toga”, zaključuje naša sagovornica.
“Na djelu je kapitalistička komercijalizacija. Rasprodate su karte za putovanje na Dan žena, ulaznice za koncerte za 8. Mart su takođe rasprodate.“- ističe gđa. Zlatiborka.
“O tome kako mediji vide žene u našem društvu svjedoči i sve intenzivnija promocija starleta. Svodeći žene na seksualni objekat kroz medijsku prizmu se očitava da one jedino tako mogu da postignu nešto“, pojašnjava Popov-Momčinović.
Ona dodaje i da su to dva najzastupljenija trenda u medijskom diskursu da ženama treba poklanjati nešto ili one mogu, na osnovu tijela, da grade imidž.
“Političarke, naučne radnice se u medijima, po pravilu, zapostavljaju, kao da ženama, naprosto, nije mjesto na tim poslovima. I danas postoje mediji u kojima se ne odstupa od pravila da se većina zanimanja piše u muškom rodu pa je tako “ona“ sudija, pravnik, ljekar, direktor.“- pojašnjava naša sagovornica o rodno osjetljivom izvještavanju.
Dodala je, ipak, najbitnije tj. da feministkinje insistiraju na značaju 8. Marta, te mnoge ženske organizacije u BiH i regiji osnovane su baš na ovaj dan. Kao primjer navodi organizaciju Crvena u BiH, čiji sam naziv i način djelovanja ukazuje na konceptualni performans rodnih strategija u borbi za ravnopravnost, a koje preziru strukturalna uslovljavanja i podređenosti žena.
“Još od 60-tih godina jako je značajno to što feministkinje, bilo da su živjele na zapadu ili na istoku, na neki način 8. Mart doživljavaju kao svoj praznik, te postaju zagovornice ne samo 8. Marta kao praznika žena, nego svega onoga što je potrebno ženama, te izvode različite performanse kako se ne bi izgubila kreativnost i ono što taj praznik ustvari jeste.”-zaključuje gđa. Zlatiborka na kraju našeg razgovora.
O sagovornici:
Zlatiborka Popov-Momčinović (1975) završila je studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Na Fakultetu političkih nauka u Beogradu je doktorirala 2013. godine, a na temu Ženski pokret u postdejtonskoj BiH: dometi, inicijative, kontroverze. Objavila je više od četrdeset naučnih radova iz oblasti političke sociologije, politikologije religije i feminističke teorije i prakse. Članica je upravnog odbora odbora Fondacije Cure, članica žalbene komisije Vijeća za štampu BiH, te Članica upravnog odbora za političke nauke Akademije nauka i umjetnosti BiH.
