Pinch Media: Dokumentovanje priča o spasiocima i spašenim

Deset je sati u srcu Bosne, a na drugoj strani Kanala je još uvijek devet. Prilično je rano, bar za intervju. Palim Skype i poziv počinje. Mirko Pincelli i ja sjedimo, svako u svojoj kuhinji. Ja sam u Sarajevu a on u Londonu, obojica sa šoljicama kafe u rukama. Mirko, režiser dokumentaraca i igranih filmova …

Deset je sati u srcu Bosne, a na drugoj strani Kanala je još uvijek devet. Prilično je rano, bar za intervju. Palim Skype i poziv počinje. Mirko Pincelli i ja sjedimo, svako u svojoj kuhinji. Ja sam u Sarajevu a on u Londonu, obojica sa šoljicama kafe u rukama. Mirko, režiser dokumentaraca i igranih filmova sa iskustvom fotografa i fotoreportera, osnivač je kompanije Pinch Media, zajedno s Enricom Tessarinom, poslovnim partnerom, piscem i producentom.

Mirko i Enrico već prilično dugo sarađuju sa Centrom za postkonfliktna istraživanja (P-CRC). Zajednička priča počela je dugometražnim dokumentarnim filmom “Uspomene 677“. Film “priča“ svjedočanstva troje adolescenata i troje preživjelih petnaest godina nakon rata u Bosni. Mirko se smije, govoreći kako mu je Velma Šarić bila posljednja nada. Dugo je razmišljao o tom projektu, ali nije mogao naći nekoga da mu pomogne. Nakon mnoštva poruka, e-mailova i telefonskih poziva, Mirko i Velma su konačno uspjeli ugovoriti sastanak. Bio je to početak predivnog prijateljstva.

Pinch Media trenutno radi na projektu “Obični heroji“ (“Ordinary Heroes“), serijalu koji se sastoji od pet dokumentaraca srednje dužine koji istražuju paralelne priče spasilaca i spašenih. Ovi ljudi, čak i pod pritiskom ratnih dešavanja, pružali su jedni drugima podršku i razumijevanje – bez obzira na rasne ili etničke razlike, i prenoseći duboku poruku moralne hrabrosti. Primjer je priča Đorđa i Saliha, koji su većinu svog života bili prijatelji, iako je prvi bosanski Srbin a drugi Bošnjak (bosanski musliman). Ova vrsta odnosa je manje uobičajena u postratnoj Bosni. Kad je Salih odveden iz svog doma i prebačen u koncentracioni logor Batković, mislio je da odatle nikad neće izaći živ. Preživio je zahvaljujući svom starom prijatelju. Đorđe je došao i odveo ga kući. Tokom rata, Đorđe je postao poznat kao čovjek koji bi rizikovao svoj život kako bi pomogao drugima bez obzira na njihovu etničku pripadnost ili vjeru. Tu je i priča o Feridu, muslimanu od 40 godina koji je autobusom odveden ka užasima jame Paklenik, duboko u šumi u istočnom dijelu Bosne. Muškarci su postrojeni i strijeljani, a Ferid je jedini (od njih 77) živ izašao iz te šume. Iskoristio je priliku da pobjegne. Dok je bježao od potjere samo jedna žena je istupila i preuzela rizik da mu spasi život sakrivajući ga u svom domu. Ta žena bila je blaga i skromna Mina koja sad ima 80 godina. Njena hrabrost je primjer drugima i to nju čini običnim herojem.

Tokom Mirkove zadnje posjete Bosni, imali smo priliku da se upoznamo. Mirko, koji je miješanog italijanskog porijekla, odgajan u Toskani (naglasak ga nepogrešivo odaje), stvorio je jaku vezu sa ovom zemljom. Život u Bosni i njeni stanovnici očarali su ga. Kad ga pitam zašto se toliko ljudi zaljubi u Sarajevo – čiji šarm on poredi sa privlačnom ženom – on objašnjava da su razlog ljudi. Bosanci su prošli kroz toliko stvari – išli su do samog dna i zavirili su u provaliju. Uslijed toga su otkrili novi smisao života, u kom makar i jedan osmijeh, riječ ili čin dobiva nevjerovatnu i visoku vrijednost.

Mirko je došao u Bosnu da snima četvrto poglavlje “Običnih Heroja“. Kaže da je moguće da je ovo najbolje poglavlje ikad snimljeno. Bila je to izuzetno delikatna procedura. Akteri ovih priča nisu uvijek voljni da se odmah otvore i podijele duboka lična iskustva s nekim neznancem, naročito strancem (čak i Mirkovo ime, uobičajeno među Srbima, bilo je prepreka s vremena na vrijeme). Prije snimanja, potrebno je uspostaviti kontakt s ljudima, izgraditi povjerenje i opustiti ih kako bi komunicirali iskreno i opušteno.

Tokom našeg razgovora čuje se zvono na vratima. Enrico je navratio na kafu. Sad je prava prilika da ga pitam za njihov sinergični rad u Pinch Media. Kad su se tek upoznali, Mirko i Enrico radili su na različitim mjestima i bili su zaokupljeni različitim projektima. Ali nedugo zatim su napustili svoje poslove i udružili se da osnuju Pinch. Jedna od prednosti ove produkcijske kompanije je kombinacija svih uloga: režiser, pisac, producent i urednik. Otkrivaju mi koliko je lakše raditi u paru. Dosta je jednostavnije usaglasiti dvije glave umjesto petnaest, troškovi su ograničeni i ima više prostora za individualnost i inicijativu.

Mirko i dalje radi na raznovrsnim projektima. Možemo spomenuti igrani film “Navika Ljepote“ (“The Habit of Beauty“) koji Pinch Media producira zajedno sa Orisa Produzioni. Naracija počinje odmah nakon tottenhamskih nereda u Londonu, u augustu 2011. godine. Glavni lik je Ernesto, kultni fotograf i nestalni provokator, kom je dijagnosticirana smrtna bolest. To mu je prilika da se pogleda u ogledalo, što uzrokuje radikalno nezadovoljstvo samim sobom. On odlučuje, bez imalo obzira na ljude koje napušta, da se vrati u svoje rodno mjesto u Italiji kako bi se suočio s prošlošću. Ali njegovi neizmireni računi nisu spremni da ga napuste. Njegov galerista Stuart, pomoćnik fotograf Ian, i stara ljubav Milena se sastanu i krenu u Italiju, loveći ga, svako iz svojih razloga. Ovo će biti vanjsko ali i unutrašnje putovanje koje će ih okupiti nakon mnogo godina. Prisiljeni da uspore i razmisle, oni iznova otkrivaju da ih ljubav i prijateljstvo koje dijele može spasiti od skoro svega. Mirko kaže da je “Navikom Ljepote“ želio stvoriti “izuzetno ličan film“ i “napisati i producirati film o pitanjima koja su važna, beskompromisna i istinita.“

Još jedan projekat na kom Mirko trenutno radi je dokumentarac koji, donekle, liči na njegov prethodni uradak “Uspomene 677“. Oprezno govori, objašnjavajući delikatnost problema. Radnja dokumentarca je smještena u Siriji i dat će prostor objema stranama sukoba: sunnijama i alevijama. “Bit će dva lika koji će nam govoriti o svojim motivacijama i poređenjima revolucije iz svoje perspektive, a obje su radikalno različite.“ Ove osobe dijele zajedničku pozadinu i još uvijek su dobri stari prijatelji. Prije rata – isto kao i u Bosni – apsolutno nije bilo važno kojoj etničkoj grupi pripadaš.

Vidjet ćemo kako će ići. Ali zasad nestrpljivo očekujemo četvrtu epizodu “Običnih Heroja“ i želimo Pinch Media svu sreću u njihovim budućim planovima.

Fiorenzo Polito je bivši pripravnik Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu. Diplomirao je filologiju na Univerzitetu u Trstu, Italija.

Vezani članci

Borba za vidljivost – „coming out“ u Bosni i Hercegovini
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 17. maja 1990. godine prekrižila homoseksualnost u Međunarodnoj klasifikaciji oboljenja. Iako je većina zemalja, koje pripadaju Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, posvećena borbi protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i roda, neke od zemalja pripadnica ostaju neodlučne u potpunom implementiranju neophodnih mjera koje garantuju efikasnu zaštitu, ostavljajući time prostor nasilju i diskriminaciji protiv lezbijske, gej, bi i trans (LGBT) zajednice.
Uvjetna kazna: Jedini odgovor sistema na obiteljsko nasilje u Federaciji BiH
Najčešći vid kažnjavanja počinitelja nasilja u porodici u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema podacima Gender Centra, uvjetna je kazna, iako takav vid kazne otvara mogućnost za ponovno počinjenje nasilja ili nekog drugog krivičnog djela.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu