Tajna ljubavi Samre i Dražena: Razumijevanje i kompromis

Foto: Mitar Simikić

Unatoč društvenom pritisku zbog vjerskih razlika, bojazni da neće biti prihvaćeni od obitelji, fizičke udaljenosti ali i druge nedaće nisu uspjele da unište višegodišnju ljubav i brak Samre i Dražena Prgića, koja je inicirana pozivom da bude njen par na maturalnoj zabavi. Danas, tridesetogodišnjaci Samra i Dražen žive u Orašju i roditelji su jedne djevojčice, a kao tajnu ljubavi otkrivaju da je sve u razumijevanju i kompromisu. 

Dražen i Samra zajedno sa volonterima rade u Udruženju građana “Nela” Orašje, čija je suosnivačica Samra, na međureligijskoj saradnji i dijalogu, posebnu pažnju posvećujući djeci. 

Kako su se upoznali i svidjeli jedno drugom, Dražen pojašnjava da je vidio Samru u srednjoj školi u koju su išli i da mu se „svidjela na prvu“ ali da su se zvanično upoznali vani, u jednom kafiću u koji su izlazili zajedno sa svojim vršnjacima. Samra se prisjeća da je otišla u Draženov razred i htjela da pita Dražena da bude njen maturski par, međutim, njegovi prijatelji su rekli da se on odselio u Austriju. Informaciju da ga je tražila neka djevojka prenijeli su Draženu. 

Unutrašnjost doma Prgić u Orašju (Foto: Mitar Simikić)

Samra i Dražen su kontakt uspostavili putem društvenih mreža, a viđali su se kada bi on dolazio u posjetu u Bosnu i Hercegovinu, odnosno Orašje. Dražen ističe da ga je „ljubav vratila u Bosnu“.

Samra za Dražena kaže da joj se najviše sviđa što je „jako dobra duša, iskren čovjek i prijatelj koji uvijek pomaže svima, te veseo i zabavan i može je nasmijati u svakom trenutku i kad je najtužnija i najljuća“. Dražen opisujući Samru, kazao je da je humana, zabavna, može s njoj razgovarati o svakakvim temama, razumije ga, jednostavno „najbolja je“. 

Iako su različiti karakteri, Samra smatra da je to za njih bila prednost: „(…) možda nas je to spojilo i privuklo, kao što ljudi kažu različitosti se privlače. Tako je i kod nas bilo“. 

Multietnički ili „miješani“ par

Samra i njena obitelj dolaze iz Velike Kladuše, gdje kako kaže, većinski žive Bošnjaci muslimani. Stoga joj je bilo teško objasniti obitelji svoju ljubav prema nekome tko je katoličke vjeroispovijedi. 

„Imali smo osude od drugih, ali mi nismo obraćali pažnju na to. Ja nisam sad gledala koje je on religije, meni to nije značilo, našoj okolini jeste“, kazala je Samra. Dražena nije zanimalo ničije mišljenje nego je, kako je kazao, “ter'o po svom”. 

„Ja mislim da su naši roditelji na samom početku možda i mislili da će to nas proći. Kao, to će možda kratko trajati, ali mi smo bili deset godina u vezi prije nego što ćemo stupiti u brak. Tako da nije nikad prošlo“, istakla je Samra.

Samra i Dražen su kroz cijelu vezu osjećali neku vrstu straha, a pogotovo kada su trebali da imaju svatove. Samra pojašnjava su nisu imali niti jedno vjersko obilježje, niti bilo kakvu molitvu. Bili su suglasni: „Ili ćemo imati sve ili nećemo ništa“ i odlučili da neće ništa. Na svadbi su imali dva barjaktara, od kojih je jedan nosio hrvatsku, a drugi bosanskohercegovačku zastavu. 

Samra smatra da svatove ne čine „obilježja, nego ljudi koji se vole i ljudi koji dođu da ih podrže“.

Ljudi, prema riječima Samre, imali su puno komentara i pitali su Dražena zašto se nije vjenčao u crkvi i da će to biti osuđeno od Boga, kako će sutra djecu krstiti, kako neće crkva dati da krste djecu, kako će se djeca zvati i slično. 

I zajednica je imala komentare na odnos Samre i Dražena, odnosno nije im bilo drago da Samra iz svoje zajednice prelazi u neku drugu. „Ali oni nisu shvatali da ja zapravo nisam prešla niti u jednu drugu zajednicu, da se ja nisam promijenila, da nisam promijenila svoju religiju, a to je vrlo teško dokazati, jer su oni puni predrasuda i samo imaju te neke stereotipe da nešto mora biti tako“, dodala je Samra.

Vrlo često ih nazivaju „miješanim parom“, a Samra smatra da se mogu pronaći i kvalitetnije riječi i opisati ih na primjer kao multietnički par, dok Dražen ne gleda to kao nešto osuđujuće zato što  „ima puno ljudi koji to nazivaju gorim i pogrdnim nazivima“.

Slavljenje blagdana

Sve blagdane slave u krugu obitelji, a za Bajram idu kod Samrine tetke. „Bajram slavimo kao što bi slavili da su u vezi dvije osobe islamske vjeroispovijesti. Tako i Božić slavimo kao da su u braku dvije osobe katoličke vjeroispovijesti, tako da ne pravimo nikakve razlike, slavimo sve blagdane. Ja sam i od malena, i prije nego što ću upoznati njega, zapravo voljela i radovala se Uskrsu i farbanju jaja, i Božićnim poklonima, jelki…To mi moji nikad nisu branili“, kazala je Samra.

U njihovoj obiteljskoj kući imaju svete knjige Bibliju i Kur'an. „Tako isto i mene zanima kada dođe Bajram, kako šta trebam reći, kako se trebam ponašati. Kad dođe vrijeme Svih svetih, dođemo kod nas na groblje, da obiđemo moje mrtve tj. moju familiju, da posvetimo, i tako. Praktikujemo baš sve“, opisao je Dražen njihove vjerske običaje.

Boga, kako su kazali, gledaju kao ljubav, a ne kao religiju. „Mi smo stvarno posvećeni našim vjerama, ali kroz tu neku ljubav, kroz pomoć drugima, kroz naš osobni razvitak, tako da nama ne trebaju odlasci u crkve i džamije da bismo mi pokazali da smo mi vjernici i da bi mi stvorili taj neki odnos sa Bogom. Mi to svakako radimo u naša četiri zida, privatno, bez da se ikome dokazujemo“, navela je Samra.

Tajna uspjeha njihove veze je, kako smatraju, u razumijevanju i kompromisu. „Ispočetka smo imali neke različite poglede na život. Tako da smo trebali da nađemo dosta kompromisa da bismo danas uspjeli. Danas zajedno vodimo udrugu i imamo iste ciljeve, poglede na život, snove koje ćemo zajedno i ostvariti. Mi smo zajedno odrastali, jedno uz drugo. Ja znam kako on diše“, ispričala je Samra. 

„Niko ne želi da bude odbačen i osuđen“

Dražen smatra da su velik problem za današnje mlade multietničke parove, starije generacije koje su bile u ratu. „Mi radimo [u Udruzi] na tome da se bar djeca međusobno poštuju, da malo razviju svoje znanje o drugim vjerama, ne samo islamskoj i katoličkoj, nego je tu uključena i pravoslavna i židovska vjera, nacionalne manjine, apsolutno svi su uključeni. Radimo na tome da otvorimo ljudima oči, da se opuste što se tiče tih stvari, upoznavanja novih ljudi, kroz sve moguće, kroz sport, kroz kulturna dešavanja i tako“, objasnio je Dražen.

Dražen opisuje ljubav kao pokretač svega, kao gorivo za ljude. (Foto: Mitar Simikić)

Samra je istaknula kako kod većine multietničkih brakova netko „prijeđe“ na nečiju vjeru i kako poznaje dosta mladih parova koji kriju svoje multietničke veze. 

„Šta god mi mislili, nitko od nas ne želi da osjeti osudu i da se osjeti odbačeno od strane svoje obitelji, tako da je to žalosno. Problem je u roditeljima, oni treba da shvate da oni to mogu djeci zabraniti, ali ta djeca će biti sutra nesretna sa nekim ko je njihove vjere. To nema nikakve veze sa ljubavlju“, poručila je Samra.

Samra je dodala da je razlog društvenog gledanja na multietničke parove patrijarhalna sredina, ali i stanje u državi. „Ja kao feministica i osoba koja vjeruje u feminističke pokrete i ideologije, vidim koliko je naše društvo takoreći zatucano i koliko samo gledaju u jednom smjeru i ne žele da se promjene. Kao što je on [Dražen] rekao, za razliku od prije jedanaest godina, sada je puno bolje“, kazala je Samra.

Na pitanje što je za nju ljubav, Samra kaže da je to čitav svijet i svaki odnos „sa partnerom, sa obitelji, prema drugim ljudima, prema životinjama, prema prirodi“. „Smatram da bez ljubavi nitko ne može da živi, bez obzira što neko ima drugačije afinitete, što živi da bi izgradio karijeru, da bi postigao nešto drugo u životu, ako nema ljubavi, ja sam sigurna da će ta osoba biti nesretna osoba. Bez obzira na to kakva je to ljubav. Ne mora biti partnerska, ne moramo se svi ni ženiti, ni udavati, ni imati partnere bilo kakve vrste. Samo je važno da ljubav postoji u nama, prema čemu god. Samo da ljubav raste i živi“, smatra Samra.

Samra opisuje ljubav kao čitav svijet. (Foto: Mitar Simikić)

Dražen opisuje ljubav kao pokretač svega, kao gorivo za ljude, bez koje ne može funkcionirati ništa. „Kad bih morao opisati u dvije, tri riječi ljubav, mislim da je to: razumijevanje, kompromis, i strpljenje, i, naravno, poštovanje“, nabrojio je Dražen.

Mladima poručuje da se ne boje i da prihvate različitost vjera i običaja. „Običaji, kao takvi, jesu jedna jako lijepa stvar, i nacionalna, i etnička. Ali treba opet naći nekakav kompromis za sve, i jednostavno se ne treba bojati. Ako nekoga voliš, ako nekoga cijeniš, poštuješ i želiš sa njim nešto više, onda se jednostavno ne smijete bojati ničega“, podijelio je Dražen svoj savjet.

Samra je, s druge strane, mladima poručila da dosta čitaju i putuju jer „ako se ne miču iz svoje sredine, svoga mjesta, nikada neće naučiti nešto novo, upoznati neke nove ljude, neke nove običaje“. 

„Preporučila bih im da dosta razgovaraju sa roditeljima ukoliko se nađu u ovakvoj situaciji, da se ne svađaju, da ne bježe, da ne rade neke scene. Svaki roditelj će to razumjeti. Roditelj koji voli svoje dijete će vidjeti da je to dijete zaljubljeno i kad tad će ga podržati, bez obzira na sve. Tako da savjetujem mladima da razgovaraju sa roditeljima i da vole i dalje one koje vole i da ne bježe od toga, jer bez ljubavi stvarno nema ništa“, zaključila je Samra.

Kristina je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Ljubuškog koja u svojem fokusu rada istražuje ljudska prava, postkonfliktno društvo i rodne stereotipe. Magistrirala je novinarstvo i informatiku/informatologiju na Sveučilištu u Mostaru. Surađuje s nevladinim organizacijama Oštra Nula, Forum ZFD i ONAuBIH. Članica je Udruženja “BH Novinari” i dobitnica njihove nagrade za najbolji studentski rad o radnim pravima novinara.

Vezani članci

Vraćanje dostojanstva žrtvama: “850 žena za 850 žena”
Goli otok najčešće se spominje kao politički logor za muške zatvorenike, dok se o povijesti otoka kao ženskog logora malo zna.
Izgradnja mira ima više oblika: korištenje umjetnosti u svrhu jačanja interkulturalnog dijaloga u Brčko Distriktu
Rad organizacija za izgradnju mira se u mnogome razlikuje širom BiH. Omladinska organizacija Svitac predstavlja primjer jačine netradicionalnih metoda izgradnje mira koji mlade iz svih etničkih grupa okuplja pomoću umjetnosti.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu