Svrzina kuća, smještena u srcu starog dijela grada Sarajeva, jedno je od najljepših svjedočanstava osmanske arhitekture u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Ova historijska građevina iz 18. stoljeća odlikuje se autentičnim dizajnom, koji objedinjuje praktičnost i eleganciju života tadašnjeg vremena. Nekada dom ugledne sarajevske porodice, danas služi kao muzej i podsjetnik na bogatu kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Svrzina kuća nije samo arhitektonsko čudo, već i prozor u prošlost, otkrivajući detalje svakodnevnog života u osmanskom periodu.
Kuću je izgradila ugledna sarajevska porodica Glođo, čiji je istaknuti član bio kadija Munib ef. Glođo. Bio je izuzetno učen, potomak aginske i ulemanske porodice, vakif, sačinio je vodovod od Sedrenika do Čurćića džamije, obnavljao objekte Gazi Husrevbegovog vakufa, ali je bio i vođa pobune protiv osmanskih vlasti. Nakon što je porodica ostala bez muških nasljednika, kuća je putem porodičnih veza prešla u vlasništvo ugledne porodice Svrzo.
,,Svrzina kuća je do 1952. godine bila privatni stambeni objekat, u kome je živjela porodica Svrzo. Nakon što su je prodali Gradu, dodijeljena je Muzeju Grada Sarajeva, kako bi bila opremljena i otvorena kao muzej. Nakon rekonstrukcije i opremanja, za javnost je otvorena 1965. godine“, istakla je Amra Madžarević, savjetnica u Javnoj ustanovi (JU) Muzej Sarajeva.
Prema njenim riječima, osnovna i jedina promjena koju je ova kuća imala u društvenom i kulturološkom kontekstu kroz godine bila je preobrazba iz stambenog u muzejski prostor.
,,Izuzetno značajan potez tadašnjih gradskih vlasti je odluka da se kuća, odnosno stambeni kompleks, pretvori u muzejsku postavku. S obzirom da je porodica živjela u tom prostoru, te da su ostavili i značajan dio predmeta koji su i danas sastavni dio postavke, ali i da su sami održavali taj prostor, Svrzina kuća je bila jedan od bolje očuvanih stambenih cjelina iz 19. stoljeća i ranije u gradu“, pojasnila je Madžarević.
Svrzina kuća predstavlja autentičan primjer tradicionalne bosanske arhitekture, s elementima poput šadrvana koji je služio za higijenu prije ulaska u dom. Najznačajnije arhitektonske karakteristike ovog kompleksa su podijeljenost na javni (selamluk) i privatni (haremluk) dio kuće. Zatim otvoreni prostori prema avliji i bašči: hajat (otvoreno predsoblje), kamarija (balkoni), te doksati prema ulici. Unutrašnjost je opremljena fiksnim namještajem: minderima (sećije) i musandarama (plakari). Jedna od najznačajnijih karakteristika uređenja soba jeste postojanje banjice ugrađene u masandaru pored zemljane peći. Svi ostali dijelovi namještaja su pokretni i mijenjaju se po potrebi: sofra (trpeza), dušeci za spavanje, peškuni (stolići), te mangala (posuda sa žeravicom za podgrijavanje kahve).
Svrzina kuća, kako je pojasnila Madžarević, nalazi se u mahali, u stambenom dijelu grada i jedna je od rijetkih sačuvanih u izvornom obliku. Kao i sve kuće nastale u tom periodu, opasana visokim zidom prema ulici, s vanjske strane ne odaje bogatstvo koje je važnije za porodični život, nego za pokazivanje vanjskom svijetu. ,,Upravo u tome leži njen najveći značaj“, naglasila je Madžarević.
Preživjela je Prvi i Drugi svjetski rat, rat u BiH, opstala i obnavljana kroz sve društveno-politička sisteme. Međutim, očuvanje ovog vrijednog nacionalnog spomenika nosi brojne izazove.
„Ovo je vrlo star objekat, građen tada pristupačnim materijalima, ćerpićem i ćeremidom, te s dosta drveta. Održavanje je jako teško i skupo, s obzirom da se radi i o nacionalnom spomeniku. Obnova mora zadržati izvorni izgled objekta i istovremeno produžiti njegov vijek trajanja“, navela je Madžarević.
Poseban izazov predstavlja zaštita tekstilnih predmeta koji su izloženi vanjskim uticajima u ambijentalnom muzeju. Na nama je, kako ističe Madžarević, da postojeće predmete adekvatno štitimo i stalno tragamo za novim autentičnim primjercima.
Danas je Svrzina kuća jedan od najposjećenijih muzeja u Sarajevu i važna turistička destinacija koja grad predstavlja u posebnom svjetlu. Osim toga, ima značajnu edukativnu ulogu, pružajući priliku studentima arhitekture i umjetnosti da istraže njene jedinstvene karakteristike, dok se za najmlađe organiziraju kreativno-edukativne radionice.
Kuća također služi kao mjesto održavanja kulturnih manifestacija poput promocija, koncerata i predstava, a njeni vanjski prostori avlije i bašči dostupni su za posebne događaje, uključujući vjenčanja i prijeme, uz strogo poštovanje uvjeta očuvanja eksponata.
