Časopis „Liceulice“ angažuje ljude sa margine: Svi smo isti, samo nismo imali iste šanse

Naslovna foto: Sara Ristić

Prije 11 godina, grupa ljudi u Beogradu saznala je za koncept uličnih novina. Uvidjevši da se kroz štampu i prodaju novina može pomoći socijalno i ekonomski ugroženim ljudima, prije svega beskućnicima, odlučili su da takav projekat pokrenu i u svom gradu.

Međunarodna asocijacija uličnih novina pomogla im je da usvoje niz novih znanja i vještina, te ih povezala sa sličnim inicijativama u Evropi. Uslijedio je rad na razvoju koncepta medija i distributivne mreže. U julu 2010. godine osnovali su neprofitnu organizaciju pod nazivom „Liceulice“, na čelu sa Milosavom Marinovićem (68). Od početka je posvećena podršci marginalizovanim grupama. Pokrenula ju je neformalna koalicija nekoliko organizacija civilnog društva i pojedinaca. Cilj je bio jasan, poboljšati društveni i ekonomski položaj najugroženijih.

„Sam koncept uličnih novina nije tako nov. U svetu trenutno deluje oko 125 uličnih novina u 35 zemalja. Ono gde smo mi otišli korak ili dva dalje od većine drugih, jeste uređivački koncept i kvalitet samog magazina. Mnoge ulične novine u svetu su na nivou fanzina, dok smo mi od samog početka hteli više. Kada sam nekim profesionalcima pre deset godina izlagao koncept, mnogi nisu verovali da je tako nešto moguće. Pisati o ’dosadnim temama’ zanimljivo, biti ozbiljan, a prohodan za većinu, pisati o problemima ali ne tražeći krivce već moguća rešenja“, objasnio nam je Milosav.

Osim kvaliteta tekstova, „Liceulice“ mnogo radi i na vizuelnom identitetu. Godinama su radili na uspostavljanju i unaprjeđivanju mreže dizajnera, ilustratora i umjetnika. Njih su kroz konkurse i pozive motivisali da razmišljaju o socijalno-odgovornim temama.

Liceulice je ulični magazin koji distribuiraju socijalno ugrožene i ranjive osobe. Foto: Liceulice Facebook stranica

„Dok smo u početnoj fazi izlazili neredovno i u daleko manjem broju primeraka, ‘Liceulice’ već nekoliko godina izlazi deset puta godišnje, a nedavno smo objavili i 70. broj. Trenutno je više od 180 prodavaca i prodavačica aktivno u Beogradu, Kikindi i Novom Sadu. Za sve one koji žele da čitaju ‘Liceulice’ a nisu u prilici da sretnu naše prodavce, postoji mogućnost pretplate na papirno ili digitalno izdanje. ‘Liceulice’ se danas čita i u Australiji, Norveškoj, Emiratima i mnogim drugim zemljama“, ispričao nam je Milosav.

Kada su u pitanju teme koje svojim čitaocima nudi „Liceulice“, odlučili su se da veći prostor posvete medijskim sadržajima koji su socijalno osjetljivi, stručno potkovani ali u isto vreme prijemčivi i komunikativni, savremeni u jezičkom i vizuelnom izrazu. Zbog toga teme poput ekologije, borbe protiv diskriminacije i unaprjeđenja javnog interesa i javnog prostora, dobijaju posebnu pažnju. U svakom izdanju objavljuju se priče prodavaca ovog časopisa, autentične ispovijesti ljudi, a povremeno i literarni ili likovni radovi njihovih korisnica i korisnika.

„Ponosni smo da je magazin ‘Liceulice’ postao zapaženi član Međunarodne asocijacije uličnih novina, koja nas je do sad ukupno osam puta nominovala za najbolje tekstove, naslovnicu i dizajn, i dodelila nam nagradu za najbolju naslovnicu, koju je radila naša saradnica Sanja Stojkov 2017. godine za broj koji je bio posvećen borbi za ženska prava. Pre tri godine smo od strane BEFEM festivala dobili i nagradu za feminističko savezništvo u medijima“, pohvalio nam se urednik časopisa.

Izdavanje magazina glavna je, ali ne i jedina djelatnost Liceulice koja već godinama provodi praktične programe pružanja izravne podrške ranjivim grupama. Foto: Liceulice Facebook stranica

Ipak, najvažniji segment ovog časopisa jesu sami prodavci. Njihovu uličnu prodajnu mrežu čine pripadnici različitih marginalnih, te teško zapošljivih kategorija stanovnika, kao što su beskućnici, osobe sa smetnjama u razvoju, korisnici psihijatrijskih usluga, Romi, te starije osobe. „Liceulice“ angažuje ljude suočene sa siromaštvom i socijalnom isključenošću, čime im nudi šansu da rade, zarade i steknu korisna znanja i motivaciju. Polovina zarade od svakog prodanog primjerka se isplaćuje prodavcu.

„Primenjujući ’hand up, not a handout’ pristup radimo na podizanju kapaciteta naših korisnika za osamostaljivanje, povratak u regularne društvene tokove i uključivanje u tržište rada“, kazao je Milosav.

Osim zarade, prodavcima je jako bitna komunikacija sa kupcima i prolaznicima. Specifičnost uličnih novina je upravo u tome što grade veze između prodavaca i čitaoca, jer se prodaja obavlja „lice u lice“. Ovakva interakcija pomaže u građenju mostova između onih koji su na margini i šire javnosti. Takođe pomaže svima da shvate ključna pitanja socijalnog isključivanja i da smo svi isti, samo nismo imali iste šanse u životu.

„Za ovih deset godina, trudeći se da pomognemo našim prodavačima pokrenuli smo i realizovali još dosta toga. Deo naše redovne produkcije su i specialno dizajnirane kolekcije Liceulice majica. Pokrenuli smo još  i ulični festival aktivizma ‘Vreva’,  onlajn inicijativu za pomoć beskućnicima ‘Moj komšija bez krova’, kao i platformu za promociju angažovanog dizajna ‘Iz dobrih razloga'“, pojasnio nam je.

Od 2010. Liceulice je izrastao u otvoreni medijski prostor, mrežu koju čini veliki broj partnera. Foto: Sara Ristić

Kako bi pomogli svojim saradnicima, Liceulice je prodavcima u Beogradu obezbijedio svakodnevan rad sa njihovim stručnim timom. Takođe, o novosadskim prodavcima brinu partneri iz udruženja Patrija, a podršku prodavcima u Kikindi daje lokalni Centar za pružanje usluga socijalne zaštite. Ova podrška odnosi se na savjetovanja, pravljenja individualnih finansijskih planova, planova prodaje i rješavanje nekih akutnih problema. Pored toga, prodavci kojima je to potrebno uključuju se i u grupe za psiho-socijalno osnaživanje.

„Tokom vanrednog stanja je podrška prodavcima izgledala nešto drugačije nego u redovnim okolnostima. Naš tim je bio na redovnoj telefonskoj vezi sa svim korisnicima, kojima je taj gubitak rutine izuzetno teško pao, a tokom istog perioda smo im nekoliko puta distribuirali i pakete pomoći. Pojedinim prodavcima smo pomagali i pribavljanjem specijalnih dozvola za izlazak tokom policijskog časa za osobe sa autizmom, pomaganjem u nalaženju smeštaja ili na druge načine“, kazao nam je Milosav.

Uz pomoć novca koji zarade,mnogi prodavci časopisa „Liceulice“ uspjeli su da se konačno osamostale, pronađu adekvatan smještaj, pobijede alkoholizam ili zavisnost od droga. Njihove dirljive i inspirativne priče dostupne su na sajtu Liceulice.org.

Danica je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Banja Luke. Trenutno studira na Prirodnomatematičkom fakultetu u Banja Luci. Danica je svestrana, prilagodljiva, otvorenih vidika i uvijek spremna za nove izazove. U slobodno vrijeme se bavi kreativnim pisanjem, amaterskim fotografisanjem, te čitanjem knjiga. Jedno od njenih mnogobrojnih interesovanja takođe je novinarstvo, kojim se aktivno bavi dvije godine pišući za portal eTrafika.

Vezani članci

Hrabro Srce Umjetnika
Ahmetu posljedice tog čina s obzirom na njeno ime, vjeroispovjest, nisu ništa značile. Jedino mu je bilo bitno da joj osigura siguran dom, što je i uradio.
Vraćanje dostojanstva žrtvama: “850 žena za 850 žena”
Goli otok najčešće se spominje kao politički logor za muške zatvorenike, dok se o povijesti otoka kao ženskog logora malo zna.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu