Da li je realno staviti rat koji se desio prije dvadeset godina u nastavni plan historije? Da li su ratovi u Jugoslaviji već dio historije ili su posljedice još uvijek prisutne u današnjem društvu da se ne mogu nazvati „historija“? Oba ova pitanja su važna za postaviti ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Nizozemskoj kada uzmemo u obzir ulogu Vlade Nizozemske i njenih mirotvoraca u konfliktu. Napisale Anna Idzinga i Milou Liebregts.
Kao dva studenta iz Nizozemske [autori ovog izdanja] koji smo se rodili u devedesetim godinama prošlog stoljeća nismo imali priliku da čujemo išta o ratovima u Jugoslaviji u srednjoj školi, a kamoli o padu Srebrenice i ulozi mirotvoraca iz naše države u ovoj travestiji. Naši roditelji a čak i društvo nas nisu ništa naučili oko historije Jugoslavije. Tek smo na univerzitetu saznali o ratu i njegovim posljedicama. Čak i tada je većina informacija pronađenih bila plod vlastitog interesa u ovoj temi.
Trenutno je pad Srebrenice velika tema u medijima Nizozemske. Najviše pažnje se usmjerava ka tužbi Majki Srebrenice protiv države Nizozemske, oslobađajućoj presudi generala-pukovnika Karremans-a te novim informacijama koje se tiču navodnog blokiranja zračne podrške u posljednjim danima. Ipak pored sve ove medijske pažnje, postoje tinejdžeri koji ne znaju ništa o ratovima u Jugoslaviji.
Kako bi istražili ovaj problem više, sproveli smo anketu sa 222 učenika starosne dobi od 14-17 u srednjoj školi koja se nalazi na sjeveru Nizozemske kako bi imali uvid o tome šta mladi uopće znaju o Srebrenici. Postavljali smo im jednostavna pitanja: “Gdje se nalazi Srebrenica?“, “Šta se desilo u Srebrenici?“, i “Kada se to desilo?“.
Malo manje od polovine učenika je znalo gdje se nalazi Srebrenica. Većina onih koji nisu znali su mislili da se ona nalazi u Rusiji. Upadljivo je da je samo 26 učenika znalo o padu Srebrenice (ti isti učenici su odgovorili “desilo se devedesetih“). Zaista skoro svi učenici su mislili da se sve ovo desilo mnogo ranije. Odgovor poput:”Na početku drugog svjetskog rata“ nije neoubičajen dok su neki odgovarali sa:“Tokom sedamnaestog ili osamnaestog vijeka“ ili “100 godina poslije nove ere“.
Kada smo postavili pitanje šta se tačno desilo u Srebrenici oko 60 učenika je dalo prihvatljiv odgovor (npr. prihvatali smo odgovore poput: “genocid“; “građanski rat“; “Muslimani su bili ubijani“; te “egzekucije“). Ono što je zanimljivo je da je samo 30 ovih učenika spomenulo uključenost vojnika Nizozemske u UN-u. Većinom je njihova uloga predstavljena kao negativna. Odgovori koji su se izdvajali su bili: “Žene i djeca su bili ubijani a muškarci su stavljani u logore sve pod budnim okom vojnika Nizozemske“; “Nizozemski vojnici nisu mogli uraditi ništa i sada ih svi mrze“, “To je bio građanski rat u kojem su vojnici Nizozemske ubijali nedužne civile“; “To je bio rat između hrišćana i muslimana koji su nadgledali nizozemski vojnici ali su se uplašili i samo otišli kući; i “Rat između Srebrenice i Nizozemske“.
Uz ovo smo nakratko postavili par pitanja nastavnicima ovih učenika te smo saznali da niko od njih ne predaje ništa što se tiče pada Srebrenice ili rata u Jugoslaviji. Kako oni kažu, nije moguće analizirati historijski tako bliske događaje, naglašavajući da nema dovoljno informacija te da su nastojanja previše ljudi da se predstavi samo jedna strana. Iz ovog razlog smatraju da je nemoguće ovoj temi prići ili predavati objektivno.
No ipak su nastavnici historije mislili da je važno da se ova tema diskutuje negdje drugo u nastavnom planu. Jedan primjer je bio sociologija. Iako ratovi u Jugoslaviji ili pad Srebrenice nisu uključeni kao obavezne teme u nastavnom planu sociologije, nastavnici mogu uključiti ovakve teme pod krinkom raspravljanja o “vijestima iz svijeta“. Nastavnici sociologije i vjeronauke kažu da kada se Islam spominje tokom časa vjeronauke da se često spominje i vjerska raznolikost bivše Jugoslavije. Koncepti poput nacionalnosti i genocida se obrađuju u ovakvim raspravama.
Za mlađu djecu dostupno je nekoliko izvora informacija. Jedan od njih je niz kratkih online dokumentaraca o Srebrenici. Prva epizoda daje kratak pregled oko toga šta se desilo u Srebrenici (prikladno za djecu od 9-15 godina). Druga epizoda prati veterana Nizozemskog bataljona Boudewijn Kok-a u potrazi za Samirom, djevojkom koju je spasio tokom masakra u Srebrenici (prikladno za djecu od 9-12 godina). Također postoje nastavni materijali koji su dostupni online i koji se koriste za djecu do 15 godina.
Moguće je za škole da pozovu ljude iz Nizozemskog bataljona da drže govore o njihovom boravku u Srebrenici. Veteran bataljona Derk Zwaan je ispričao svoju priču:
“Imam tri tipa prezentacija: jednu – cenzurisanu, drugu gdje kažem malo više o tome šta se zaista desilo i treću gdje jednostavno kažem sve. Ali je zaista teška tema. Pohađao sam časove kako bih naučio predavati jer vjerujem da je veoma važno naučiti mlade o tome šta je zapravo rat. Jedino što učimo je o drugom svjetskom ratu, ali je distanca velika. Srebrenica se desila skoro i sada jedan mladi čovjek stoji naprijed u učionici i objašnjava šta je rat i kako je on oštećen zbog toga. Rat je strah i ljudi koji se međusobno ubijaju zbog komada zemlje i moći zastave.”
Sljedeća generacija je odgovorna za skoro nemogući poduhvat sprječavanja tragedija kao što je Srebrenica. Sramota je da takvo nešto pada na mlade zato što je otežavajuća okolnost nedostatak znanja o tome šta se desilo u mračnim godinama bivše Jugoslavije. Budući da obrazovanje igra veliku ulogu u sprječavanju konflikta, ratovi u Jugoslaviji će nadajmo se postati dio nastavnog plana historije u bliskoj budućnosti. Za sada trebamo da se pouzdamo u ljude poput Derk Zwaan-a koji dobrovoljno obrazuju mlade o strahotama koje su se desile u Srebrenici i ostatku bivše Jugoslavije.
