(Ne)kultura življenja

[:en] The cleanest part of the Čekrekčije street, between the police station and the old “Visoko” hotel (Credit: Lejla Bečar) [:bs] Najčešći izgled ulice Čekrekčije, između policijske stanice i starog hotela Visoko (Foto: Lejla Bečar)

Uprkos skorašnjim poboljšanjima situacije otpad i dalje predstavlja veliki problem u dijelovima Visokog. Istražuje Lejla Bećar.

Prije nekoliko godina problem otpada u Visokom, kako komunalnog tako i animalnog, bio je u žiži interesovanja lokalnih medija. Grad je bio nesnošljivo prljav, a deponije su se stvarale svuda. Danas je situacija bolja barem kada je u pitanju sami centar grada. Tačnije duž ulica Alije Izetbegovića i Čaršijska otpada nema. Međutim, ukoliko izađete iz tih ulica situacija je drugačija.

Uz kino, muzej i parking nalazi se “urbano odlagalište otpada koje predstavlja modernu umjetničku instalaciju životnih navika u Visokom“.

Ulica Matrakčijina (Foto: Lejla Bečar)
Ulica Matrakčijina (Foto: Lejla Bečar)

Centar je izgrađen da bi se obavljala trgovačka djelatnost, a danas služi za prezentaciju (ne)kulture življenja stanovnika.

Ulica Kralja Tvrtka (Foto: Lejla Bečar)

Tokom dana uposlenici lokalnog komunalnog preduzeća rade na odstranjivanju ovih mini deponija. No upornost stanovnika koji očigledno na ovoj lokaciji žele pravu gradsku deponiju je vidljiva svaku noć.

slika 4
(Foto: Lejla Bečar)

U neposrednoj blizini jedne od dvije gradske osnovne škole možete vidjeti kako se djeca od malena uče da je bacanje otpada u kante Sizofov posao. Ovaj raritetni primjerak kante, stoji tu decenijama i decenijama ne služi svojoj svrsi.

slika 5
(Foto: Lejla Bečar)

Ni novo gradsko šetalište nije pošteđeno ustaljenih navika stanovnika da se smeće baca “gdje je najbliže“. Uz dekoraciju smećem, šetalište su pozdravili i vandalskim uništavanjem urbanog mobilijara – klupa, ograda i betonskih saksija.

(Foto: Lejla Bečar)
(Foto: Lejla Bečar)

Lejla Bečar je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Visokog. Lejla je arheolog i trenutni član omladinskog savjetodavnog odbora Index on Censorship platforme.

Vezani članci

Ožiljci tranzicije
Ima negdje jedna zemlja, kao što Mak Dizdar u “Modroj rijeci” kazuje:” Preko slutnje, preko sumnje, iza devet, iza deset, i još dublje i još jače, iza šutnje, iza tmače.” Ima negdje jedna dobra zemlja. Dobra zemlja u obliku srca. Bosnom se zove. I Hercegovinom. U toj Srcolikoj zemlji živi čudan narod.
Prevencija i borba protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini
Borba protiv trgovine ljudima i dalje je jedno od glavnih pitanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini (BiH) iako se ulijeva nada obzirom na nedavne reforme koje bi trebale doprinijeti učinkovitijoj borbi, ali za potpunu eliminaciju trgovine ljudima neophodni su preventivni napori i poticanje veće saradnje između političkih subjekata i civilnog društva.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu