Kao i u mnogim drugim gradovima pripadnici LGBTQ tako i u Banja Luci susreću se mnogim izazovima jer su „drugačiji“ u odnosu na okruženje, zahtjevaju prava koja nisu prava većine, sukobljavaju se sa porodicom i prijateljima zbog načina života koji su izabrali.
Kao i u mnogim drugim gradovima pripadnici LGBTQ (Lesbian, Gay, Bisexual, Trans and Queer) tako i u Banja Luci susreću se mnogim izazovima jer su “drugačiji“ u odnosu na okruženje, zahtjevaju prava koja nisu prava većine, sukobljavaju se sa porodicom i prijateljima zbog načina života koji su izabrali.
Aleksandar Talijan, LGBTQ aktivista iz Banja Luke pojašnjava da pripadnici ove zajednice nisu prihvaćeni u društvu i sam aktivizam je negdje na početku. Osnovni zadatak je okupljanje LGBTQ zajednice i pružanje im sigurnog prostora. Pored toga, kako je kazao, važno je osnaživanje i udruživanje kako bi se postigao veći utjecaj i vidljivost u društvu.
“U Banja Luci kvir kultura nije toliko zastupljena. Grad ni na koji način ne pokazuje da tu postoje i žive LGBTQ osobe. Ne postoji nijedan kafić, klub ili bilo kakav prostor gdje se članovi zajednice mogu okupljati, a da ne budu osuđivani i da se osjećaju sigurno. Postoje dva ili tri kafića koja su na glasu kao “friendly“, međutim daleko je to od onog što je ponuđeno u razvijenijim državama ili čak i gradovima u regionu“, kazao je Talijan.
Prema njegovim rečima, najveći problem i jeste nesigurnost jer LGBTQ osobe se ne osjećaju bezbijedno da se “outuju“, odnosno da kažu kolegama/icama, porodici ili prijateljima/cama da su dio LGBTQ zajednice. “Prvi aspekt jeste fizička nesigurnost od napada na ulici, a drugi je odbacivanje od voljenih osoba ili osoba sa kojima rade. Baš zbog tog straha manja je vidljivost LGBTQ osoba i onda se sve posljedice vrte u krug i sve je povezano“, objašnjava on.
Talijan je kazao da je upoznat i sa slučajevima da su pripadnici LGBTQ zajednice u Banja Luci bili i žrtve napada, kako fizičkog tako i verbalnog.
“Poznajem momka koji je bio više puta pretučen isključivo zbog svoje seksualne orijentacije, zatim razna vrijeđanja, zastrašivanja, unošenja u lice, takođe na osnovu pretpostavljene seksualne orijetacniije, tinejdžere izbačene na ulicu zbog “outovanja“ roditeljima, nasilje u školi takođe zbog pretpostavljene seksualne orijentacije. To je takođe jedan od razloga zašto se LGBTQ osobe ne osjećaju sigurno niti prihvaćeno u društvu, te traže pogodnije mjesto u drugim gradovima/državama“, dodao je Talijan.
Pored podrške porodice i prijatelja veoma je značajna i podrška i zaštita od strane države. Za pripadnike ove zajednice bitno je da znaju da će u slučaju pretrpljenih verbalnih ili fizičkih napada počinioci tih djela biti adekvatno kažnjeni. Takođe, promocija njihovih prava uopšte i prihvaćenost od strane vlasti pomoći će im da ih sredina ne osuđuje i da osjećaju pripadnost u društvu. Prema riječima Talijana, postoje određeni pomaci u aktivnostima države, ali su oni i dalje mali.
“Stvari koje bih da istaknem jesu razne izmjene u zakonima koji se tiču krivičnih djela učinjenih iz mržnje ili diskriminacije prema LGBTQ osobama. Takođe, Vlada Republike Srpske je usvojila Godišnji operativni plan za provedbu Gender akcionog plana, koji uključuje konkretne mjere za promociju i zaštitu prava LGBTQ osoba. Tako da što se tiče pravnog okvira, zaista ima napretka, ali je neophodno raditi i na “terenu“ i direktno pomagati LGBTQ zajednicu“, dodaje Talijan.
Ipak, neki od najvažnijih zahtjeva od strane pripadnika ove zajednice prilično su skromni. Oni od svog grada očekuju samo prostor gdje će se osjećati sigurno i slobodno da budu ono što jesu, bez straha od napada ili osude. Postoji mnogo načina da se to realizuje samo je bitan pozitivan stav o ovom pitanju i dobra volja.
“Bitno je da se prikaže pozitivna slika u medijima, da se uči objektivno u školama, a ne iz subjektivnih mišljenja nastavnika/ca, ali je taj put još pred nama. Naravno da je bitan i zagovarački momenat, pravni okvir, ali prije toga mnogo je stvari koje treba da se urade. Pozitivna stvar koju bih izdvojio jeste sve češće pojavljivanje LGBTQ osoba u umjetnosti, odnosno filmu i muzici“, kaže ovaj aktivista.
Banjolučka LGBTQ populacija nedavno je naišla na još jednu vrstu osude. Širom grada na Vrbasu počeli su se pojavljivati grafiti na javnim površinama napravljeni od strane pripadnika ove zajednice. Jednom broju Banjalučana se ovo nije svidjelo i smatraju da je time postignut kontraefekat.
“Što se tiče grafita ne vidim to kao pogrešan način slanja poruke. To je jedan od sjajnih načina da se pokaže vidljivost i postojanje LGBTQ osoba u zajednici. U suštini, to je oblik aktivizma i takav metod se koristi odavno. Sigurno postoje različiti načini, ali bitno je pokazati i da javni prostor pripada svima, a ne da neki pojedinci/ke ili grupe imaju više prava ili manje. Nažalost, još živimo u zatvorenim društvu i trebaće vremena da se sa grafita pređe na mnogo ozbiljnije aktivnosti u cilju promocije i zaštite LGBTQ prava“, rekao je Talijan.
