Podatak da stanovnici BiH određene medicinske usluge u javnom zdravstvu mogu dobiti samo uz mito, već godinama je javna tajna. Medicinska profesija je jedna od najhumanijih, što je podmićivanjem i raznim malverzacijama dovedeno u pitanje.
Prema riječima medicinske sestre Olivere Mikić, zaposlene na banjalučkoj Hirurgiji, nije nikakva tajna da i doktori i drugo medicinsko osoblje rado uzimaju mito u vidu poklona ili novca. Ona tvrdi da se to najčešće dešava u privatnosti doktorskih kancelarija i soba, dalje od očiju javnosti.
„Najčešći oblik mita jeste novac, ali koliko odgovornima smatram doktore koji uzimaju novac toliko smatram i pacijente i njihovu porodicu koji “časte” doktore jer misle da ako su dali novac, da će doktor odraditi bolji posao. Možda će samo malo više obratiti pažnju, odraditi koju pretragu više, koja možda i nije potrebna, čisto da se kaže da se doktor tu nešto kao dodatno interesuje“, objašnjava Mikić.
Ona dodaje i da je opšte poznato u našem narodu da je sramota da se doktori i medicinsko osoblje „ne počaste“ za posao koji urade. Kako kaže, doktori rijetko traže novac za nešto, ali i rijetko odbijaju ako im se ponudi.
Obzirom na tešku ekonomsku situaciju u državi, mnogi stanovnici pored novca za lijekove nisu u mogućnosti da izdvoje i novac za mito. Prema riječima Ane Đukić (64) koja živi u Banjoj Luci, ovaj problem je individualne prirode i lako je susresti se i sa pozitivnim i negativnim primjerima.
„Jednom sam pokušala počastiti doktora pićem i bombonjerom nakon operacije koju sam imala, ali se on nije baš ugodno osjećao, pa je pozvao sestre i njima dao poklon da se počaste. Imala sam i negativno iskustvo kada mi je ćerka trebala biti operisana gdje je doktor rekao da bez 1.000 evra ne možemo ni razgovarati. Ja taj novac nisam imala pa smo se obratili drugom doktoru“, objašnjava Đukić.
Ona je dodala i da su stanovnici sami krivi što su doktore naviki na poklone, a da je vlast kriva što ih ne plaća dovoljno za njihov posao.
„Da ih vlast dobro plaća, onako kako su zaslužili, onda oni ne bi ni uzeli mito, jer bi i zakon bio strožiji prema njima“, objašnjava ona.
Penzioner Milan Aleksić (80) je sličnog mišljenja. On od svoje penzije nije u mogućnosti da izdvoji novac za mito.
„Penzije su male, a lijekovi skupi. Ja mogu jedino nekad odnijeti doktoru čokoladu, ali nemam pare da dam“, objašnjava on i dodaje da doktori obično prije pregledaju nekoga ko je stariji i bolestan da ne čeka dugo, a i drugi pacijenti rado puste „preko reda“.
Mišljenje doktora o ovoj pojavi u našem društvu veoma je osuđujuće. Doktor porodične medicine Predrag Subotić kaže da mito u porodičnoj medicini nije prisutno jer je kako kaže, rad doktora i medicinskih sestara veoma transparentan i pacijenti takvo ponašanje veoma lako mogu uočiti i prijaviti. On dodaje i da treba razdvojiti situacije kada pacijent počasti doktora čokoladom i kad doktor traži novac unaprijed.
„Ja lično smatram da je od svih priča o mitu možda samo deset posto istinito. Ne vjerujem da bi neki doktor koji je potrošio svoje najbolje godine i mnogo novca da se školuje i stekne ugled u svojoj struci, koja je veoma plemenita, zbog novca i poklona bacio sve to u vjetar. Potrebno je mnogo godina da se izgradi karijera i stekne povjerenje kod pacijenata i mislim da je suludo baviti se takvim stvarima, pogotovo u današnje vrijeme masovnih medija i interneta gdje se takve stvari jako brzo šire“, objašnjava Subotić.
On dodaje i da novac i pokloni nisu vrijedni da sebi neko uništi karijeru i da se takvim stvarima može baviti samo neko ko ima političku podršku koja mu garantuje sigurnost da neće izgubiti posao. Sličan stav dijeli i medicinska sestra Olivera Mikić koja kaže da je bila u situaciji da joj neko daje novac, koji nije htjela prihvatiti.
„Meni su pacijenti nudili mito, najčešće u obliku soka, banana i pralina i taj ne odbijam, isključivo iz pristojnosti“, objašnjava kroz smijeh i dodaje: “Nuđen mi je i novac koji nikada nisam uzela jer sam plaćena za svoj posao i veoma se neugodno osjećam u takvim situacijama. Znam da je uzimanje mita strogo kažnjivo, a meni nije u interesu da zbog nečijeg novca izgubim posao, a na kraju krajeva i obraz.“
