Medijska slika u BiH: neodrživost i djelimična sloboda

Izvor: Balkan Diskurs arhiva

“Novinari u oba entiteta su i dalje podložni prijetnjama i govoru mržnje, a nekolicina novinara je napustila zemlju zbog straha za svoju sigurnost.”

Ovo je izjava na početku poglavlja o Bosni i Hercegovini (BiH) u Indeksu održivosti medija u Evropi i Evroaziji iz 2017. godine, u kojoj je BiH ocjenjena sa 1,78 – isto kao i susjedna Srbija – što ove medijske sisteme klasifikuje kao neodržive.

Prošlo je više od dvadeset godina od završetka rata, a BiH je i dalje opterećena problemima te ere, uključujući političku nestabilnost i ekonomski pad. Većina medija u BiH podijeljena je po entitetskim, etničkim, političkim i ekonomskim linijama (Konrad Adenauer Stiftung, 2017).

BiH je kandidat za članstvo u Evropskoj Uniji (EU), ali, kako bi postala država članica, mora prvo zadovoljiti određene uslove koji se odnose na slobodu izražavanja i slobodu medija utvrđenie kriterijumima iz Kopenhagena. Uprkos činjenici da je BiH podnijela prijavu za članstvo u februaru 2016. godine, njeni političari pokazuju sve veći nedostatak konsenzusa u pogledu usvajanja reformi koje zahtijeva EU. Što se tiče dva entiteta BiH, vlada Republike Srpske (RS) se i dalje odupire jačanju državnih institucija, dok se političke odluke u Federaciji BiH (FBiH) zasnivaju na nacionalnim interesima, a ne na potrebama građana (Indeks održivosti medija, 2017).

U Indeksu o slobodi medija iz 2017. godine, kojeg izdaju Reporteri bez granica, BiH je rangirana na 65. od ukupno 180 mjesta u svijetu prema stepenu sloboda koje su garantovane novinarima. U ovom izvještaju je još navedeno da BiH ima najliberalnije zakone o slobodi medija u svijetu, ali da njihovu implementaciju otežava zasićeni pravosudni sistem. Ovu situaciju čini gorom i činjenica da pro-vladini mediji i dalje uživaju direktne i indirektne državne subvencije.

Izveštaj Amnesty International-a o stanju ljudskih prava u 2016/17. godini napominje da se u BiH nastavljaju trendovi prijetnji i političkog pritiska na novinare, jer su u više navrata dokumentovani napadi na novinare, slobodu izražavanja i integritet medija.

Vijeće ministara BiH je priznalo da su novinari često meta prijetnji i političkog pritiska, te je dalo zvaničnu preporuku Instituciji Ombudsmena za ljudska prava BiH da sastavi izvještaj o statusu novinara i praćenju slučajeva u kojima su novinari bili ciljani ili im je prijećeno. U izveštaju se navodi da u BiH posluje veliki broj medija, ali da “značajan rast broja medija nije doprinjeo boljem položaju novinara. Upravo suprotno, novinari su se našli na veoma nestabilnom i nesigurnom tržištu rada, što je rezultiralo okruženjem koje se sve više pogoršava.”

Prema izveštaju Freedom House o slobodi medija iz 2015. godine, novinari u BiH ponekad imaju poteškoće da dobiju pristup informacijama ili događajima koje su u nadležnosti vlade. Na primjer, poznati su slučajevi da političari i vladine agencije ograničavaju pristup javnim događajima dopuštajući ulaz za samo nekoliko odabranih reportera. U međuvremenu, dokumentovano je i da je novinarima BN TV i novinske agencije Beta iz Srbije zabranjen pristup predsjedničkoj palati Republike Srpske. Samocenzura je takođe prisutna, a novinari i medijske kuće koje se bave kritičkim izvještavanjem rizikuju tužbe, političke pritiske i gubitak finansijske podrške.

Još jedan značajan izazov za medijske stvaraoce u BiH je pristup informacijama, koji se može značajno ometati zbog dugih, birokratskih procesa i vlada koje često ne poštuju zakonske propise. Tokom panel sesije u Mediacentru Sarajevo, glavna i odgovorna urednica magazina Start BiH, Rubina Čengić, podijelila je svoje iskustvo u pogledu pristupa informacijama. “Kada tražite od institucija da objasne nešto, oni se pozivaju na zakon. Posle 15 dana oni vam šalju zaključak da vam ne mogu dati određeni dokument, iako tražite objašnjenje o tome zašto je doneta određena odluka i slične stvari. Za mene to je veoma ozbiljna zloupotreba i način za otežavanje rada novinara.”

Slobodnim i nezavisnim medijama rad ne otežava samo politička klima, već i tržište rada. Teška ekonomska situacija i smanjenje prihoda od oglašavanja su izvršili pritisak na medije da komercijalizuju svoj sadržaj, što ih je, zauzvrat, učinilo da sve više zavise od vanjskih sredstava. Indeks održivosti medija 2017. otkriva posebno niske plate u BiH u poređenju sa drugim zemljama Zapadnog Balkana. Slabi radni uslovi koji novinari moraju da izdrže mogu podstaknuti samocenzuru, ali dovesti i do smanjenja u proizvodnji vijesti.

Uprkos problemima, mediji u BiH se smatraju dijelimično slobodnim i bar donekle otvorenim u poređenju sa drugim balkanskim zemljama (Freedom House, 2017). Stanovništvo BiH sumnja u slobodu medija ili često nije u mogućnosti da pristupi čitavom rasponu dostupnih medija. Većina medija i dalje ostaje vezana za ciljeve etničke grupe ili političke partije koju predstavlja, a samo nekoliko njih pokušava održati političku neutralnost.


Ovaj članak je objavljen u sklopu projekta ‘’Stvarni glas novinarstva’’. Ovaj projekat finansira Evropska unija kroz program malih grantova “Zaštita slobode medija i slobode izražavanja na zapadnom Balkanu” koji implementira Hrvatsko novinarsko društvo kao dio regionalnog projekta Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i novinarske sigurnosti, koji se sprovodi kroz partnerstvo šest regionalnih novinarskih udruženja – Nezavisno udruženje novinara SrbijeUdruženje ‘’BH novinari’’Hrvatsko novinarsko društvoUdruženje novinara KosovaUdruženje novinara Makedonije i Sindikat medija Crne Gore.

Tatjana Milovanović je zamjenik glavnog urednika Balkan Diskursa. Tatjana je magistrirala tranzicijsku pravdu na Ženevskoj akademiji za međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava, te demokratiju i ljudska prava na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bolonji, a pored toga i diplomirala pravo na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Ima bogato iskustvo u području razvoja i upravljanja programima, koordinacije projekata i rada s mladima.

Vezani članci

Projekt Ele Mostar ujedinjuje grad na obalama Neretve
Projekt Ele Mostar je zamišljen kao doprinos pomirenju u Mostaru, ali i kao primjer pomirenja u cijeloj zemlji. Ovaj prilično nov projekt počeo je 2019. godine, sa idejom da približi špansku kulturu studentima Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru i Sveučilišta u Mostaru, ali ih i poveže kroz razne radionice, kurseve, cikluse španske kinematografije i slične aktivnosti. Ovakvi projekti su važni i mogu pokrenuti dalje političke diskusije o rješavanju problema i mogućim promjenama u Bosni i Hercegovini (BiH). 
Mladi zajedno za pomirenje
Sa ciljem prevazilaženja predrasuda i kreiranjem prostora za mlade, gdje mogu iznijeti svoja mišljenja, doprinjeti razvoju zajednice, a istodobno da budu uvaženi i poštovani, formirana je platforma “Mladi za pomirenje”.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu