Youth United in Peace: 25 godina izgradnje mira uz more

Jedna od prvih generacija učesnika programa „Odmor od rata“ (Izvor: https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/)

Youth United in Peace je mreža koja okuplja mlade mirovnjake iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svake godine održavaju niz različitih aktivnosti s mirovnim predznakom, od kojih je centralna aktivnost dvanaestodnevni mirovni kamp na moru ( Baško Polje) koji okuplja mlade ljude iz Sombora, Vukovara, Srebrenice, Tuzle, Gornjeg Vakufa – Uskoplja. Od ove godine su se priključili i mladi ljudi iz Jajca

Baško polje 2017. (Izvor: https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/)

Projekat od 1994. godine podržava njemački Komitet za osnovna ljudska prava i demokratiju (Committee for Fundamental Rights and Democracy) iz Kelna, a ideja za projekat je nastala za vrijeme rata na Balkanu. U to doba aktivisti iz Komiteta su sakupljali humanitarnu pomoć i organizovali različite akcije, posjete, mirovne kolone. Neki od predstavnika Komiteta su dolazili preko 100 puta u ratna područja na Balkanu jer su željeli pomoći i sačuvati kontakte s ljudima.

Potreseni uslovima u kojima su djeca živjela za vrijeme rata dolaze na ideju da pokrenu program „Vacation from war“. Ideja je bila da se djeci iz ratom pogođenih sredina pruži mogućnost da imaju sigurno ljetovanje, krov nad glavom i redovne obroke, da se druže, razbiju predrasude o ratnim neprijateljima, uče o miru, a sve to na moru izolirani od teške svakodnevnice.

Prvi kampovi su održani u Živogošću, a već u drugoj godini preko 1.000 mladih ljudi je učestovalo u projektu. Nakon prvih aktivnosti i postignutih rezultata jasno je bilo da je jedna ovakva priča osuđena na uspjeh. Odmor od rata je iz godine u godinu rastao, uključivao nove gradove, nudio nove programe, radionice, oko sebe je okupio grupu ljudi s naših prostora koji žive mir i koji su spremni širiti ga bez obzira na sve.

Projekat je vremenom svome imenu dodao jedan novi cilj pa je dobio i novo ime, „Odmor od rata – izgradnja mira“. Pored kampa na moru organizovali su se sedmodnevni kampovi na području gradova iz kojih dolaze učesnici. Ovi „kopneni“ kampovi su prilika za ponovno druženje učesnika koji su bili na moru. Također organizuju se i vikend posjete između gradova, na kojima učesnici svoje prijatelje iz drugih država dovode kućama gdje imaju priliku da se bolje međusobno upoznaju, te da gosti upoznaju kulturu, tradiciju, običaje i stil života svojih domaćina. Do sada je u ovom projektu učestvovalo preko 22 hiljade mladih ljudi iz regiona. Neki od njih su se zadržali u projektu i danas rade na njegovom razvoju.

Projekat je nedavno doživio još jednu pozitivnu promjenu. Zajedničkom inicijativom fromirana je mreža pod nazivom Youth United in Peace koja okuplja udruženja „Sara“ Srebrenica, UHD Prijateljice Tuzla, Omladinski centar Gornji Vakuf – Uskoplje, Aktivatori Sombor i Europski dom Vukovar.

Mreža je 2016. godine dobila priznanje „Krunoslav Sukić“ Centra za mir nenasilje i ljudska prava Osijek. Priznanje je dodijeljeno za višegodišnji rad na povezivanju mladih ljudi iz regiona, za doprinos izgradnji miroljubivih, saradničkih i prijateljskih odnosa među mladim ljudima.

Teško je riječima opisati i uopšte ispričati priču o kampovima. Mnogi učesnici se tu prvi put susreću sa ljudima koji su druge nacije ili vjeroispovijesti. Većina ih sa sobom nosi strah i predrasude, ali već nakon prvih radionica upoznavanja, strah nestaje. Mijenja ga pozitivna mladalačka energija, prožeta ljubavlju i osmijehom.

Nagrada „Krunoslav Sukić“ (Izvor: https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/)

Programi kampova su koncipirani tako da nakon upoznavanja učesnici budu „bačeni u vatru“ suočavanja s prošlošću. Učenje kroz neformalne aktivnosti, suočavanje sa prošlošću onakvom kakva ona stvarno jeste jesu jedini način da se prevaziđu naučene i nametnute predrasude.

Svake godine, jedna od najtežih i najemotivnijih radionica na moru jeste ratna fotografija, na kojoj se prikazuju radovi ratnog fotografa Rona Haviva, koji je i sam dio ovog projekta. Godinama se javljao putem skajpa i razgovarao sa učesnicima, odgovarao na njihova pitanja, a u Baškom Polju 2017. je došao u posjetu sa svojom ekipom pri čemu je snimo dio za svoj novi dokumentarni film.

Ron Haviv i učesnici Baško polje 2017. (Izvor: https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/)

O iskustvima u mreži Youth United In Peace najbolje govore učesnici i voditelji.

Tijana Topić je voditeljica iz Sombora koja je, kako kaže, odrasla u ovom projektu:

Može se reći da sam uz mirovnu priču odrasla, budući da sam prvi put bila učesnica sa 14 godina, davne 2005., a svake naredne godine na neki način bila sam u dodiru sa projektom. Moja mama je bila voditeljic i, ja nisam imala jasne planove niti ambicije da i sama jednog dana budem voditeljica. Prosto su mi mirovni projekat i ljudi uključeni u njega izuzetno prijali. Osećala sam da sam sa ljudima koje sam tu srela na neki poseban način povezana. Odlično smo se razumeli i jedni druge jako zavoleli”.

Dovoljno je samo jedno putovanje, da ova priča uđe pod kožu. Svi koji su pokazali interes za ovu priču s vremenom su dobili priliku da se angažuju pri projektu. Tijana o svome putu od učesnice do voditeljice kaže:

Kako sam rasla, tako se u mojoj glavi menjala ideja projekta i od nečeg velikog i nedokučivog, postao je nešto blisko i jednostavno, prosto način na koji živim i razmišljam”.

“Čitav ovaj put je sa moje strane bio potpuno spontan i neočekivan. Nikada nisam smisleno radila na tome da budem asistent ili voditelj, ali izgleda da su drugi ljudi prepoznali u meni potencijal za tu ulogu”.

Kamp u Vukovaru 2016. (Izvor: https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/)

Kada kažemo kamp na moru, prva pomisao jesu plaža, kupanje druženje, no u YUP kampovima to su sporedne aktivnosti. Da se na moru radi punom parom potrvrđuje Aleksadnar Kojić iz Vukovara, koji je 2017. godine prvi put vodio grupu mladih iz ovog grada.

Tokom 12 dana trudio sam se biti “na visini zadatka” i dobro izvršiti povjerene mi zadatke koji su uključivali organizaciju i provođenje planiranih aktivnosti na kampu, samostalno ili s drugim voditeljima i asistentima. Poseban je osjećaj biti voditelj mladima na ljetnom kampu, gdje prevladava osjećaj odgovornosti. Rad sa mladima mi nije predstavljao veliki napor, a često je donosio puno pozitivne energije koja me je “gurala naprijed”. Aktivnosti ljetnog kampa u tih dvanaest dana ne dopuštaju previše opuštanja, no vremena za odmor i druženje je bilo dovoljno. Od učesnika kampa, ali i kolega voditelja naučio sam nove stvari, stekao i neku novu vještinu te sam zadovoljan i zahvalan što sam bio dio tima ljetnog mirovnog kampa u 2017.“.

Izvor: https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/

Isidora Mihaljčić iz Sombora kaže da su za nju iskustva iz Baškog Polja stvorila lijepe uspomene za cijeli život, te da je kroz programe kampa stekla puno novih prijatelja:

Moje dosadašnje iskustvo u Yupeace mreži je zaista divno. Na kampu u Baškom Polju sam stekla mnogo novih prijatelja i naučila dosta o sebi i drugima. Zaista se divno slažemo i imamo svoje malo carstvo drugarstva, ljubavi i sloge koje ima neprocenjivu vrednost. Shvatili smo da granice postoje samo radi fizičke podele teritorije, ali među našim srcima nema granica, ni carinika. U njima ima mesta za sve“.

Mreža Youth United in Peace iz godine u godinu raste. Ljudi koji su odgovorni za njeno postojanje stalno rade na poboljšavanju i usavršavanju aktivnosti za kampove. Rade i na održavanju kontakata među mladima i nakon kampova. U tu svrhu svake godine se organizuju vikend posjete između gradova, kao i kopneni kampovi i kampovi za seniore koji su prilika za starije učesnike i studente da se ponovo vide i druže. Mreža sljedeće godine slavi 25. godina postojanja, te će se za tu priliku organizovati posebno slavlje.

Tim voditelja na pripremnom sastanku u Tuzli. (https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/)

Ove godine je nakon redovnog kampa u Baškom Polju, prvi put održan kamp u Srebrenici gdje je 60 mladih iz tri zemlje zajedno provelo sedam dana. Odali su počast svim žrtvama genocida, posjetivši Memorijalni centar u Potočarima i spomen kuću stradalim srpskim žrtvama, te su uradili volontersku akciju čišćenja dvorišta udruženja Leptir.

O iskustvima u Srebrenici Avdo Zec (voditelj grupe iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja) kaže:

Srebrenica je divan grad. Bar sam se ja osjećao tako dok sam sjedio u obližnjem kafiću i slušao kako su Samir i Vladan najbolji jarani, i kako srebreničane politika treba pustiti da žive svoje živote. Sada, kad bolje razmislim, frazu „Počivaj u miru“ posvećujem žrtvama i počiniteljima zločina. Svaka žrtva mora biti dostojanstveno sahranjena. I svaki počinitelj mora odgovarati za zločin koji je učinio, a mi, mirovnjaci, mi smo više za „Proživi u miru“.”

Više informacija o mreži možete pronaći na Facebook stranici: https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/


Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog 2018 takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.Pobjednici takmičenja će biti proglašeni tokom narednih mjeseci.

Pomoć pri realizaciji ovog projekta ljubazno je osigurao fond National Endowment for Democracy (NED).

Tarik je obučeni dopisnik Balkan Diskursa iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu, smjer žurnalistika i komunikacija. Tarik se zalaže za izgradnju mira, aktivizam i volontira u omladinskom centru Gornji Vakuf-Uskoplje.

Vezani članci

Isključenost iz obrazovnog sistema za najranjivije kategorije društva u BiH: Uvod
Poslije sukoba, društva su suočena sa izazovom obnove obrazovnih sistema pod okriljem novih političkih krajolika. Djeca su najčešća grupacija kojoj ovi slomljeni obrazovni sistemi štete, posebno djeca sa fizičkim, mentalnim ili emocionalnim nedostacima.
O sjećanju i zaboravu: Povezna nit – “Milion kostiju” (Dio II)
“Govoriti o javnom sjećanju kao sjećanju javnosti je govoriti o nečemu što je više nego mnogo pojedinaca koji se sjećaju iste stvari. To znači govoriti o zajedničkom prisjećanju, zaista, o zajedničkom prisjećanju kao ključnom aspektu našeg zajedništva, našeg postojanja kao javnosti.”

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu