Nakon svih horora rata i genocida u BiH, sa svoje sedmero djece udovica se vratila Konjević Polje, u svoj dom, i pronašla crkvu izgrađenu u njenom dvorištu. Više od 20 godina kasnije, njena bitka za uklanjanje crkve još uvijek traje.
Fata Orlović je ostala udovica nakon što je njen muž Šaćir Orlović ubijen u genocidu u Srebrenici 1995. godine. Nakon što je uspjela pobjeći iz svog doma u Konjević Polju sa svoje sedmero djece, Fatimom, Šabanom, Hasanom, Hurijom, Zlatkom, Senijom i Ejubom, Fata se nadala da će se jednoga dana vratiti u svoj dom i živjeti u miru.
Pet godina nakon završetka rata, Fata se vratila u svoj dom, koji se sada nalazi u Republici Srpskoj, gdje je zatekla dilema: njen dom je potpuno srušen, a u njenom dvorištu je stajala novoizgrađena srpska pravoslavna crkva.
Izgradnja crkve je služila kao poruka izbjeglicama koji su se vraćali u svoje domove. Tamo gdje su ljudi različitih etničkih i religijskih nasljeđa nekada živjeli u harmoniji, sada su se vjerski objekti koristili da simbolišu koja etnička grupa ili religija ima kontrolu.
Fata se ne protivi hrišćanstvu ili samoj crkvi. Ona se protivi oduzimanju njenog doma. Ona samo želi da se crkva skloni sa njenog zemljišta zato što je to NJENO vlasništvo; pravo na posjedovanje imovine je univerzalno ljudsko pravo.
Kao rezultat, Fata je provela godine u raznim pravnim bitkama sa vlastima kako bi sklonili crkvu. Čak se suočavala i sa prijetnjama smrću i napadima, ali uprkos tome ona nije odustala i 2007. godine vlada Republike Srpske je konačno pristala da premjesti crkvu. Crkva sada stoji prazna, spremna za premještaj.
Borba nane Fate je postala simbol povratka vladavine zakona u poslijeratnoj BiH i ljudi širom države je smatraju narodnom heroinom. Ambasada SAD u Sarajevu je čak nominovala Fatu za međunarodnu nagradu “Žene Hrabrosti” (Women of Courage), koja se daje hrabrim ženama koje se bore za svoja prava na nenasilan način.
Međutim, Fata nije bila sama u ovoj bitci. Njena djeca su bila uz nju i svako od njih odaje počast snazi svoje majke. Senija Orlović, Fatina najmlađa kćerka, objašnjava, “Sve što ona želi je pravda i da slobodno koristi svoju zemlju. Mnogi ljudi je nazivaju heroinom, ali samo rijetki znaju njeno žrtvovanje. Kada smo moje sestre i ja bile evakuisane iz sigurne zone u Srebrenici i ukrcane na autobuse, ona je obećala mome ocu da će nas zaštititi. Bila je hrabra u tim teškim trenucima, a hrabra je i danas. Moja mama je najnevjerovatnija osoba. Njena bitka ide dalje od njenog zemljišta ili njenog dvorišta do onog obećanja koje je dala mome ocu da će se uvijek brinuti o nama.”
Zlatka Bašić navodi kako joj je teško bilo gledati majku kako trpi ovu borbu. Međutim, Zlatka je “toliko ponosna na činjenicu da ona nikad ne odustaje, uprkos svim preprekama koje joj stanu na put”.
Fatina unučad su također ponosni na ovu državnu heroinu. Njena unuka Ismeta Orlović kaže, “Iako se moja nana suočila sa mnogim bitkama i poteškoćama u životu, i dalje se smješi i veseli se svakom novom danu. Dok god crkva u Konjević Polju još uvijek stoji, nana će dati sve od sebe da stoji kraj nje, da traži njeno uklanjanje i da ponovo zauzme ono što joj ustvari istinski pripada: tu zemlju. Nadam se da će dočekati taj dan. Dan kada shvati da je njena bitka bila vrijedna svega toga. Dan kada će predati tu zemlju svojoj djeci i reći ‘ovo je vaše’.”
Iako je milioni ljudi smatraju heroinom, na kraju dana Fata je baš kao bilo koja druga obična bosanska žena. Ona u svoj dom otvorenih ruku dočekuje mnoge ljude, hrani ih i, uz kafu, dijeli priče s njima.
Ona sve ljude vodi na svoje najdraže mjesto – njen vrt – i pokazuje im kako je sve uzgojila sama. Njen bujni vrt, pun voća i povrća, dalje dokazuje koliko strpljenja i odlučnosti Fata Orlović stvarno ima.
Fata je obična heroina čiju hrabrost i odvažnost mogu poštovati i hvaliti ljudi širom svijeta. Njena se desetljećima duga bitka čini daleko od kraja, ali Fata ima podršku voljenih ljudi koji će ostati uz nju kako bi osigurali da je pravda postignuta.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.
Pomoć pri realizaciji ovog projekta ljubazno je osigurao fond National Endowment for Democracy (NED).
