Esma Bandić: Umijeće letenja

Autorica je deset knjiga, među kojima su četiri romana, petoknjižje i zbirka poezije.

„Ove knjige sjedinjuju ljude svih religija zbog ljubavi u srcu koju ima svaki čovjek“, kazala je Bandić, istaknuvši da su njene knjige s različitim težištima ali vode putem spoznaje.

Bandić je dobitnica književne nagrada „Fra Grgo Matić“, a njen roman „Sultanov ferman“ izabran za najbolji na konkursu izdavačke kuće „Arte“ u Beogradu, među više od 90 pristiglih rukopisa.

Knjige koje piše obiluju sadržajima iz Kur'ana i Biblije, a u razgovoru sa dopisnicom Balkan diskursa Jasmilom Talić-Kujundžić, Bandić je podijelila dio svojih sadržaja, poezije, te razmišljanja kada je u pitanju međurelgijski dijalog.

Jasmila Talić-Kujundžić (JTK): Na koji način vaše knjige sjedinjuju ljude različitih religija?

Esma Bandić (EB): Razgovarala sam sa čitateljima koji su pripadnici različitih religija a koji su duhovno otvoreni i shvatila da su pronašli istu nit u mojim djelima. To je sagledavanje ljudske biti i suočavanje s njom. Odakle je i kuda ide čovjek, šta je ponio u svom genu kao ljudski stvor, a ne kao vrag/đavo/šejtan ili anđeo/melek, šta je u nama svima isto i zbog čega treba ljubav istaći kao vrhunski princip života? Jedna gospođa Božena rekla je svojoj prijateljici da je naučila iz mojih knjiga više od onog što joj ona godinama govori, jer, kako joj reče: „Kod tebe je sve trebaš, trebaš, moraš… a kod Esme nema toga…“ Ima izbor, ima želja, ljubav, ima priča o čovjeku i njegovim mogućnostima, o letu, o uzdignuću. O „padu“ koji nikad nije pad kada se jednom vinete, jer ptica ostaje uvijek ptica, živa, mrtva, zgažena, ubijena, otkinutih, slomljenih krila – uvijek je Ptica, jer se vezala za Duh. Zbog ove veze sa Duhom moje knjige sjedinjuju ljude različitih religija.

JTK: Nailazite li na razumjevanje vaše želje za širenjem ljubavi?

EB: Nažalost, religiozan čovjek nije a priori duhovno otvoren, kako bi se to moglo pomisliti, jer većina (ograđujem se od svoje procjene) prima religiju formalno, ne srčano i duhovno, zbog toga nastaje puno problema. O tome pišem u romanu „Tražim objašnjenje“, o tome kako postoje religozni ljudi koji nisu vjernici i koji su, još gore, bez srca. Od takvih sam primila udarce, napade i skrnavljenja mojih djela. Moje želje za širenjem ljubavi mnogi su primili kao udar na njihovu dogmu, što je zapravo primitivizam ogrnut plaštom vjere i religije. Došlo je do toga da pojedinci svjesno rade na odvraćanju od druženja sa mnom i od čitanja moje literature, da anatemišu moje ime i moje knjige.

Nasreću, knjige imaju svoj put i zli jezici to ne mogu zaustaviti. Pored priznanja i nagrada koje sam dobila, do mene dolaze i ushićenja u kojima saznajem da su se čitaoci ogledali, preobrazili, ostali zamišljeni, nadahnuti, sretni, da su plakali od istine nad sobom i od onoga što su im knjige o njima otkrile. Zar to nije pobjeda? Jedna posjetiteljka promocije koja javno kaže da sam joj ja kroz knjige postala šejh, zar nije dovoljna za pobjedu? Ne moju ličnu, nego za pobjedu ljubavi nad svim ljubavima!

JTK: U avgustu prošle godine bili ste na Međureligijskim susretima u Sinju. Kako je to prošlo, i koliko ima mogućnosti za takve događaje na našim prostorima?

EB: Iskustva sa Međureligijskih susreta u Sinju, održanih u okviru obilježavanja tristote obljetnice Sinjske alke osjećam među najljepšim na ovom svom putu. Dočekani smo sa velikim uvažavanjem i interesom. Predsjednica Udruge za promicanje suvremene umjetnosti, Božena Romac, predstavljajući me, pročitala je moju pjesmu o ašku:

Ašk

Moram novoj riječi da te naučim

Moram, duša me gura iznutra

Moram, srce dušu sluša

I trepti: Ašk… Ašk

Ti kažeš: Ne shvatam

A shvataš

To znači: Volim te

Na svim jezicima svijeta

Je t'aime, mon amour

Je t'aime

Fra Domagoj Runje, koji je doktorirao u Vatikanu, profesor ua Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, pričao je o Sinjskoj bici u novom odbljesku međureligijskog suglasja, pričao je o liku Djevice Marije ili Merjem, koje su u ključnom momentu bitke vidjele zaraćene strane, svaka sukladno svojoj religiji, da bi se tako opredijelile za mir. Sa tog mjesta, gdje se održavala promocija, vidi se brdo sa kipom Sinjske Gospe, što nikom nije smetalo da ja kao muslimanka pod hidžabom stojim i čitam odlomke iz svojih knjiga. Profesorica Zlata Peštar, koja na zagrebačkoj prvoj ginmnaziji predaje Svjetske religije, govorila je o zanimanju mladih za kulturu religija i pokazivala slajdove na kojima se vide posjete različitim sakralnim objektima. Sinj nas je primio tako da i sada osjetim toplinu susreta i nadahnjujući polet.

Zašto u našoj sredini ima malo ili nimalo takvih susreta? Odgovor je jasan, zbog nivoa svijesti pojedinca koji skoro da prelazi u kolektivnu svijest na našem podneblju!

JTK: U zadnjoj knjizi „Tražim objašnjenje“ pišete o konvertizmu iz jedne religije u drugu, te o individualnom doživljaju religije. Koliko su ljudi spremni da se odmaknu od formalizma i posvete duhovnim suštinama?

EB: Ako se konvertit ne povinuje formi sredine u kojoj živi, doživljava probleme i velika iskušenja, zaboravlja se da se ta osoba nije preobratila u sredinu nego u religiju, a da skoro svaka sredina nosi različiti pečat jedne religije. Rečeno je da će samo u islamu biti 73 frakcije. Šta to znači za konveritita u islam? Da mora biti konvertit određene frakcije sredine u kojoj živi? Zar je to preobraćenje u religiju? To onda ne bi bio put prema Bogu nego paćenička želja za prihvaćenjem u kolektivu! Kada neko konvertira, odjednom na njega bace sto mreža formalnih načela, ubjeđujući ga u ispravnost svake. Ako ga ne uspiju zarobiti, razočarano odmahnu rukom i proglase ga neuspjelim konvertitom.

Po mom iskustvu u ovih 12 godina otkako sam promijenila ime i nekoliko godina otkako se javno ispoljavam kao spisateljica, mogu reći da se ljudi jako teško odmiču od formalizma, iz više razloga, vjerovatno osnovni jeste odgoj u dogmi koji im je usađen kao kičmeni stub, bez obzira koliko se suoče sa nepravilnostima i budu njih, koliko-toliko, svjesni. Postupak odbacivanja nametnutih dogmatskih načela toliko je težak da ljudi odustaju. Odustaju zbog toga što bi se morali nečega odreći i nešto žrtvovati, što je drugi razlog bježanja od duhovnosti, jer, duhovnošću se ne grabi za ovosvjetskim materijalnim, opipljivim blagom, nego za nematerijalnim, duhovnim, unutarnjim, za njih apstraktnim i neinteresantnim.

JTK: Želite li i dalje osnovati Udruženje koje će se baviti međureligijskim dijalogom?

EB: Svakako, akoBogda neću odustati. Udruženje građana „Vizionari“ već je registrirano, ostalo je još da priskrbimo prostorije i da iza godišnjih odmora počnemo sa radom. Nekoliko zainteresiranih se raduje početku, ustanovili smo Skupštinu Udruženja, predsjednika, sekretara, savjetnika i sve što je neophodno.

JTK: Kakva je borba umjetnošću i pisanom riječju, pruža li mogućnost za pozitivno djelovanje i izgradnju mira? Kakav je „alat“ književnost za ovaj cilj?

EB: Na ovo pitanje odgovorit ću pjesmom iz svoje knjige „Potomcima dah za voljenja“ (pjesmu piše Arif Milici inspirisan francuskim pjesnikom Žakom Preverom i njegovom „Barbarom“).

Otisak

Kažeš mi o Barbari, moja prijateljice

Kažeš mi: “Seti se”, jer tako kaže pesnik prevodilac

Pričaš mi o ratu i o Brestu

A ja te molim reci mi o snijegu makar ga snegom nazvala

Jer ja ću te razumeti

Kako da te ne razumijem

Kad duša ima prevoditelja

Kako da se ne setim rata kada je Brest uništen

Kako da se ne sjetim mira kada je Brest izgrađen

I brodogradilište ispraća brodove kao nebo pahulje

A mi smo brodice tek isplovljene sa prvim snegovima

Mi smo kristali koji nemaju otiska istoga

Ali se možemo ogledati jedno kod drugoga

Jer volimo iste umetnosti i iste riječi

Volimo sve jezike i sva slova ljubavi

Pa, molim te, pomozi mi tajnu da otkrijem

Tajnu o otisku

Što je u duši mojoj

Duša tvoja

Ostavila

Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.

Pomoć pri realizaciji ovog projekta ljubazno je osigurao fond National Endowment for Democracy (NED).