„Njegov pogled pun prezira, koji do tada bezbroj puta nisam tako shvatala, uvjeravao me je da bez mene ne može da živi. Ubjeđivao me je kako je to jedini način.“
„Da. Pljunuo me je! Opet je govorio da sam kurva, koja svima daje osim njemu. Opet je izgovarao gnusnu laž i tjerao me da se pravdam. U mom autu, na parkingu. Preplavio me je bijes. Poželjela sam učiniti isto, dok sam ga tjerala iz auta. Naivno je izašao, dobacujući kroz otvoren prozor da će leći ispod auta, govoreći mi da ga ubijem“, ovako započinje priču djevojka koja je trpila nasilje od svog momka.
Pod uvjetom da bude anonimna nastavila je: „Njegov pogled pun prezira, koji do tada bezbroj puta nisam tako shvatala, uvjeravao me je da bez mene ne može da živi. Ubjeđivao me je kako je to jedini način. Udaljio se na tri metra od mog auta i legao tačno pod farove, vjerujući da nisam spremna da se osvetim. Udaljio se tri metra od mog auta i legao tačno pod farove, vjerujući da nisam spremna da mu se osvetim“.
Prema njenim rječima, dok je mjenjač ubacivala u rikverc, nije znao da su joj sva njegova poniženja prošla kroz glavu.
„Nije mogao da zna da mi je odmah kroz glavu prošla slika njegovih šaka po mom licu, one kobne noći kada me je odvezao u obližnju šumu. Nije mogao da zna prezir, koji mi je još jednom došao, kada sam se sjetila poniženja pred prijateljicama dok me je izvlačio iz kluba. Nije mogao ni da zna koliko sam noći preplakala zbog njegove ljubomore. Nije imao pojma koliko me je povrijeđivao kada je tražio da mu šaljem svoju lokaciju kada bih mu rekla da sam u šopingu, da sam u DM-u, Merkatoru, Stradivariusu…“, kazala je ona.
Zapitala se i kako je mogao da zna kada ju je „svakodnevno nazivao kurvom jer je samo željela da se čuva za njega do braka“.
Nakon jednog od njegovih batinjanja, kazala je da se sjetila i reakcije svoje porodice koja je odlučila sve da zataška. „Osjećala sam se poniženo. Znali su svi da je nasilan prema meni ali ja ga volim“, kazala je ona.
Slike od kobne noći, kako je kazala, vratila joj se ponovno. „Jedan šamar, pa drugi. Zujanje u ušima i moja glava naslonjena na prozoru dok se borim za vazduh. Trenutak dok se kiša slivala niz prozor i moje misli kako želim da prestane tortura. KURVO! KURVO! Svima daš osim meni! Njegova ruka u mojoj kosi, a onda moja kosa u njegovoj ruci“, kazala je ona.
Osjećaj bezvrijednosti, kako pojašnjava, osjetila je u svojim žilama i onda poželjela da nestane.
„Iz rikverca sam ubacila u brzinu, začula se škripa a onda gas. Nakon više od godinu dana, ponovo sam se osjetila vrijednom, sposobnom i svojom. Ništa me nije plašilo!
Moje obje ruke na volanu i desna noga do poda na gasu. Adrenalin.
Neću vas lagati, žmirila sam. Na tren me je iznenadilo što nisam ništa osjetila pod sobom, a onda sam shvatila. On, kojeg sam ludački voljela. On, zbog kojeg sam izgubila najbolje prijatelje. On, zbog čijeg nasilja sam počela da sumnjam u ljubav svoje porodice. On, zbog kojeg je moj život bio zatvor. On, on, on. Sve vrijeme je bio najobičnija kukavica! Kukavica, koja je u mom retrovizoru trčala, kao, bez glave. Bijednik, još jednom nije imao hrabrosti da se suoči sa samim sobom. Dok sam gledala u retrovizoru kako kukavički izmiče između auta, odahnula sam nakon mnogo vremena“, ispričala je ona.
Nakon toga, kazala je, da je nestao kavez a na rukama je osjetila da joj spadaju lanci.
„Moja bedra su odjednom ponovo postala slobodna, a kunem se da sam mogla čuti kako pucaju okovi na njima.Po prvi put nisam bila žrtva, po prvi put nije dominirao nad mnom. Po prvi put sam ja bila nasilnik, a on žrtva. Nije mi dopustio da mu pokažem kako je biti sa druge strane, jer je bježao. I neka je. Zauvijek ću mu ostati zahvalna na tome!“, kazala je ona.
Dok priča ovu priču muškarcu, prijatelju, koji sjedi preko puta nje, konobar ih prekida i pravda se kako nema crnog čaja već zeleni. „U ovim slučajevima tražim kafu, ali nije mi bilo bitno. Samo sam osjećao bijes prema kukavicama, koje sebe smatraju muškarcima. Osjetio sam želju da prođe kroz nečije ruke, baš kako je ona prolazila kroz njegove. Bijes, srećom nije dugo potrajao“, kazao je muškarac koji je slušao ispovjest.
Bijes, kako je on kazao trajao je do momenta kada je bacio pogled prema toj djevojci i njenom osmjehu, koji je bio pun ponosa, zadovoljstva i samopouzdanja.
„Samo mi ostaje žal, što on nije bio tu da vidi šta je napravio od nevinog osmjeha. Što nije bio tu, dok smo se smijali njegovom kukavičluku. On nikada neće razumiti da njegova fizička dominacija, nije način da bude muškarac“, poručuje prijatelj od djevojke koja je bila izložena nasilju.
Pomoć pri realizaciji ovog projekta ljubazno je osigurao fond National Endowment for Democracy (NED) i Robert Bosch Stiftung.
